U Hrvatskoj se već sedmu godinu zaredom posvoji između 150 i 160 djece, dok je u registru 1.212 potencijalnih posvojitelja. Iako je interes za posvojenje velik, izazov predstavlja nesrazmjer između potreba djece i očekivanja budućih roditelja, a stručnjaci upozoravaju i na važnost podrške obiteljima nakon posvojenja. Podatke je na stručnom skupu povodom Svjetskog dana posvojenja iznijela državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić, istaknuvši da je među registriranim potencijalnim posvojiteljima njih 701 već posvojilo dijete ili ima vlastito biološko dijete.

Govoreći o postupku posvojenja, Mađerić je naglasila da je primarni cilj zaštita djetetove dobrobiti.

– Prije pokretanja postupka procjenjuju se mogućnosti bioloških roditelja i poduzimaju mjere kako bi dijete, kada je to sigurno, ostalo u svojoj obitelji. Tek nakon sudske odluke o oduzimanju prava na skrb traži se odgovarajuća posvojiteljska obitelj, vodeći se načelom da se obitelj traži za dijete, a ne dijete za obitelj. Podrška pritom ne bi smjela završiti samim posvojenjem, naglasila je Mađerić.

Individualni pristup

Na nesrazmjer između potreba djece i očekivanja potencijalnih posvojitelja upozorila je Slavica Blažeka Kokorić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prema podacima za 2023. godinu, oko 66 posto djece koja su ispunjavala pretpostavke za posvojenje bilo je školske dobi. Istodobno, istraživanje udruge Adopta na 114 potencijalnih posvojitelja pokazalo je da je samo deset posto spremno posvojiti dijete starije od sedam godina.

– Ispunjavanje zakonskih uvjeta ne znači nužno da je posvojenje najbolje rješenje za svako dijete. Od 849 djece u alternativnoj skrbi koja su 2022. godine ispunjavala formalne pretpostavke za posvojenje, za njih 299 procijenjeno je da bi takav oblik skrbi bio u njihovu najboljem interesu. To pokazuje koliko je važno svako dijete promatrati individualno, uzimajući u obzir njegove potrebe i životne okolnosti, istaknula je Kokorić.

Zamjenica pravobraniteljice za djecu Ella Selak-Bagarić upozorila je da ni pripremne radionice ni višegodišnje obrazovanje ne mogu buduće posvojitelje u potpunosti pripremiti za sve izazove roditeljstva.

– Djeca koja dolaze iz nepovoljnih životnih okolnosti mogu se, primjerice, bojati tekuće vode, ne poznavati prometna pravila ili ne biti naviknuta na individualnu pažnju odraslih. Roditelji takva ponašanja ponekad pogrešno tumače kao razvojne teškoće, iako mogu biti posljedica prethodnih iskustava, zanemarivanja ili nedostatka odgovarajuće skrbi, navela je Selak-Bagarić.

Liste čekanja

Dodatne poteškoće predstavljaju duge liste čekanja za pojedine zdravstvene usluge, poput pregleda dječjih oftalmologa i logopeda, te stigmatizacija djece koja dolaze iz institucija. Izazovi se pojavljuju i u školama, zbog čega je važno osigurati razumijevanje nastavnika, stručnih suradnika i vršnjaka.

– Za kvalitetnu podršku potrebno je bolje povezati sustave socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja te uključiti lokalnu zajednicu, poručila je Selak-Bagarić.

Priprema potencijalnih posvojitelja obuhvaća 12 radionica u ukupnom trajanju od 14 školskih sati, pojasnila je ravnateljica Obiteljskog centra Ivana Šešo. Teme uključuju motivaciju za posvojenje, pripremu za dolazak djeteta, proces tugovanja, razvoj privrženosti i važnost podrške šire obitelji.

Da je važno pružati podršku i nakon posvojenja istaknule su i ravnateljica Akademije socijalne skrbi Marija Barilić te Gordana Kuterovac Jagodić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.