Dok se u domaćoj javnosti raspravlja oko toga može li Hrvatska izbjeći arbitražu Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) oko zakona kojima je uređena konverzija kredita, a iz Hrvatske udruge banka (HUB) stižu najave da je tužba koju je u Washingtonu pokrenuo UniCredit prva i da će slično postupiti još neke banke, iz državnih institucija zasad nije moguće dobiti ni informaciju hoće li Hrvatska prihvatiti nadležnost ICSID-a i može li ga uopće izbjeći. UniCredit je sredinom rujna predao tužbu u kojoj se poziva na kršenje bilateralnog ugovora o zaštiti ulaganja između Hrvatske i Austrije, a u domaćoj javnosti su se pojavila tumačenja, najglasnija je bila udruga Franak, da bi Hrvatska trebala proglasiti nenadležnim to sudište s obzirom na to da Europska komisija izvan snage želi staviti sve bilateralne ugovore.

Za odgovor 10 dana

Može li i hoće li Hrvatska postupiti tako, pitali smo u Ministarstvu vanjskih poslova, no nakon desetak dana stigao nam je odgovor da je »tijelo nadležno za zastupanje Republike Hrvatske u svim sporovima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske«. Isto pitanje o nadležnosti suda u Washingtonu i mogućnosti da se Hrvatska poziva na njegovu nenadležnost postavili smo i DORH-u.

– Možemo potvrditi da nam je Međunarodni centar dostavio zahtjev UniCredit Bank Austria AG za pokretanjem arbitražnog postupka. Sukladno dosadašnjem načinu rada odluka o prigovorima koji će se isticati u postupku donijet će se nakon razmatranja zahtjeva i konzultacija sa svim nadležnim tijelima, odgovorili su nam iz DORH-a. Dodali su i da u ovom trenutku DORH zastupa Republiku Hrvatsku zajedno s izabranim stranim odvjetničkim društvima u četiri arbitražna postupka koji su pokrenuti zbog kršenja odredbi bilateralnih ugovora o poticanju i zaštiti stranih ulaganja odnosno Energetske povelje koji se svi vode pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova. U tim postupcima arbitražni sudovi su formirani, postupci traju i po nekoliko godina i u nekima od njih DORH je osporavao nadležnost, ali nije poznato iz kojih razloga.

Dok su državne institucije škrte na informacijama, direktor HUB-a Zdenko Adrović najavljuje da bi još tri ili četiri banke mogle započeti postupak arbitraže te da Vladi istječe vrijeme za postizanje kompromisa s bankama. Ipak, čini se da se ostale banke na taj postupak neće odlučiti dok se ne formira nova Vlada koja bi, ističe Adrović za agenciju Bloomberg, trebala postići dogovor s bankama kako se te tužbe ne bi dogodile.

– Nemamo puno vremena na raspolaganju. Situacija će se promijeniti nakon što još tri, četiri ili pet banaka započne postupak arbitraže, a znamo da je nekoliko banaka već spremno na to – upozorio je Adrović.

Naši sugovornici iz Vlade ističu da ministru financija Zdravku Mariću pozicija u eventualnim pregovorima s bankama neće biti nimalo lagana te da je teško očekivati da on postigne bilo kakav dogovor s njima dok se u samoj Vladi ne postigne suglasje da se s bankama ide u nagodbu. Toga zasad nema, niti je takav dogovor moguće postići u tehničkoj Vladi, a pitanje je hoće li biti i u budućoj jer jedan od potencijalnih partnera HDZ-a Most sve glasnije odbacuje mogućnost nagodbe, a pojedini dužnosnici te stranke spominju i uvođenje poreza na aktivu ako banke budu inzistirale na tužbama.

»Bijeg« iz Hrvatske

Direktor HUB-a Zdenko Adrović je za Bloomberg najavio mogućnost da banke u stranom vlasništvu »potraže zaštitu svojih investicija u Hrvatskoj te pripoje svoje hrvatske podružnice matičnim bankama u inozemstvu, ostavljajući u Hrvatskoj samo maloprodajnu mrežu bez imovine«, ukoliko se država odluči za uvođenje poreza na aktivu.

No, naši sugovornici u Hrvatskoj narodnoj banci ističu da bi za takve promjene banke trebale dobiti odobrenje središnje banke, koja ga može uskratiti uz objašnjenje da bi takav potez ugrozio stabilnost financijskog sustava u Hrvatskoj. U Vladi, čini se, pretjerano ne strahuju od takve mogućnosti te dio naših sugovornika ističe da je Hrvatska još daleko od uvođenja poreza na aktivu, a banke od odlaska iz zemlje u kojoj sigurno imaju puno bolju zaradu nego u državama iz kojih dolaze banke vlasnice hrvatskih banaka. Dodaju i to da te banke nisu pobjegle iz zemalja koje imaju porez na aktivu poput, primjerice, Mađarske, Grčke ili Njemačke.