Kad potpišete neki međunarodni sporazum ne možete se kasnije opravdavati da niste nešto znali, da ste bili u zabludi. Smatra se da država mora znati koji je njezin teritorij, naglašava Rudolf
ZAGREB » Saborski zastupnici će vjerojatno već na jesenskom zasjedanju glasovati o ratifikaciji Sporazuma o granici s BiH koji su 1999. godine potpisali predsjednici dviju država Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Ne zna se još kada će točno Vlada donijeti formalnu odluku o ratifikaciji tog kontroverznog dokumenta, ali posve je jasno da je Kukuriku koalicija spremna napraviti taj krupan i hrabar korak koji će sigurno izazvati brojne žučne reakcije njihovih političkih protivnika.
Protiv smo ratifikacije Sporazuma Tuđman – Izetbegović, i to ne od jučer, već svih proteklih godina. Nakon njihova potpisa otkrilo se dosta relevantnih povijesnih i katastarskih dokumenata koji nedvojbeno govore da otočiči Veliki i Mali škoj i Ponta Kleka pripadaju Hrvatskoj. Zato posve sigurno nećemo glasovati za ratifikaciju spomenutog Sporazuma, tako smo postupili i 2005. godine, kaže predsjednik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije i zastupnik te stranke u hrvatskom Saboru. Ne radi se o “dva kamena” već o vrlo bitnim pitanjima za hrvatsku državu. Pomicanjem kopnene granice morska bi se granica preselila s područja između otoka i kopna na sredinu Malostonskog zaljeva čime bi Hrvatska izgubila 20 kilometara četvornih tog predragocjenog prostora, drži Bačić. S obzirom da najveći dio granice između Hrvatske i BiH nije sporan bilo bi bolje da se problem Velikog i Malog škoja te Ponte Kleka razriješi međunarodnom arbitražom. Neka se taj dio izdvoji iz Sporazuma Tuđman – Izetbegović i neka se o tome posebno raspravlja, predlaže Bačić. “Opasna je netočna teza da da treba prvo utvrditi granice pa potom graditi Pelješki most. Ni u najcrnjem scenariju eventualne podjele Malostonskog zaljeva prostor na kojemu se gradi Pelješki most nije u teritorijalnom moru BiH, već je u hrvatskom akvatoriju. I to najmanje 500 metara od najnepovoljnije varijante podjele Malostonskog zaljeva”, naglašava Bačić. (L. B.)
Do zaključenja ovog izdanja nismo dobili odgovor Ministarstva vanjskih poslova BiH jesu li izviješteni o namjeri Hrvatske da potvrdi Sporazum. No, neslužbeno se doznaje da je diplomatskim kanalima još prije tri mjeseca bosanskohercegovačkim vlastima Hrvatska dala do znanja da je voljna krenuti u ratifikaciju.
Stručnjak za međunarodno pravo Davorin Rudolf slaže se da Sporazum nije povoljan za Hrvatsku, »kao ni ostali ugovori o granicama s našim susjedima«, ali uvjeren je da hrvatske vlasti jednostavno nemaju izbora. – Ratifikacija tog Sporazuma je neizbježna, bez obzira na to koliko su možda utemeljeni argumenti da Veliki i Mali školj u Malostonskom zaljevu pripadaju Hrvatskoj. Činjenica je da je uime Hrvatske Sporazum potpisao predsjednik Tuđman. Možemo mi sada tvrditi da je to bila pogreška, da su naši pregovarači bili slabo pripremljeni, međutim, to ništa ne znači u međunarodnom pravu.
Za ratifikaciju će Kukuriku koalicija sama imati dovoljno glasova u Saboru, jer je riječ o sporazumu kojim se utvrđuju a ne mijenjaju granice, pa za njegovu potvrdu treba potpora natpolovičnog broja zastupnika, a ne dvije trećine. Međutim, za Vladu je sigurno važno hoće li, osim njihovih zastupnika, za Sporazum ruke dignuti i oporba. HDZ je već najavio da će, unatoč činjenici što je potpisnik Sporazuma njihov utemeljitelj Franjo Tuđman, glasovati protiv.Predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar rekao nam je jučer da još nema stav svoje stranke, ali je svjestan da Hrvatska ima sužen manevarski prostor.– Kad bismo granicu s BiH pokušali riješiti međunarodnom arbitražom, naši susjedi bili bi u velikoj prednosti jer bi ishod takve eventualne arbitraže diktirao Sporazum koji je potpisao Tuđman. Zato zaista nemamo previše izbora, zaključio je Lesar.
Kad potpišete neki međunarodni sporazum ne možete se kasnije opravdavati da niste nešto znali, da ste bili u zabludi. Smatra se da država mora znati koji je njezin teritorij, naglašava Rudolf. Zbog svega navedenog on procjenjuje da Hrvatska ne bi imala nikakve šanse u eventualnom sporu što bi ga pokrenula pred nekom međunarodnom sudskom institucijom.
Spor se ne isplati
– BiH bi u tom slučaju bila u velikoj prednosti, ima u rukama taj Sporazum. Zato je nalogičnije da ga Sabor, kakav god Sporazum bio, ratificira kako bismo na taj način riješili granicu s barem jednom susjednom državom, da barem taj teret skinemo s vrata, zaključuje Rudolf.
Dogovor dviju država oko granice preduvjet je i da BiH pristane na gradnju Pelješkog mosta, ako Hrvatska odluči da joj je to optimalno rješenje za prometno povezivanje s krajnjim jugom zemlje. U rujnu se očekuje sastanak predstavnika Hrvatske, BiH i Europske komisije na kojem će se razmatrati različite opcije.
Bilo koje rješenje – i Pelješki most i koridor kroz Neum – podrazumijeva suglasnost Bruxellesa: u slučaju mosta zbog financiranja iz europskih fondova, a u slučaju koridora »zeleno svjetlo« Komisije nužno je jer bi on praktički dva dijela jedne članice EU-a spajao preko teritorija tzv. treće zemlje, odnosno ne-članice.
Do rujanskog sastanka Hrvatska bi već treba odvagati argumente za i protiv obje solucije, pri čemu će se, kako se doznaje, primarno računa voditi o kvaliteti rješenja, a ne samo cijeni.
