RIJEKA Najava mogućnosti gradnje šest novih brodova za švedskog naručitelja Wisby Tankers u »3. maju« još jednom je otvorila pitanje offset programa. Naime, do gradnje u riječkom škveru najvjerojatnije neće doći ukoliko ne bude »vezane trgovine«, odnosno ukoliko hrvatska strane ne pristane na kupnju švedskih Gripena.  

  Profesor na Ekonomskom fakultetu i ekonomski analitičar Ljubo Jurčić offset programe odnosno vezanu trgovinu između dviju država smatra načelno dobrom stvari jer se radi o tome da »jedni drugima činimo posao«. Offset programi, objašnjava Jurčić, posebno su pogodni i vezuju se uz slabije razvijene zemlje koje na taj način imaju mogućnost da svoju nabavku opreme za javne poslove u inozemstvu vežu uz isporuku nekih svojih proizvoda, roba ili usluga. 

 Nemamo pregovarače

– Postoji cijela tehnologija načina i modela na koji se mogu sklopiti offset programi između država, a bojim se da Hrvatska u ovom trenutku nema dovoljno kvalitetnih pregovarača za takve poslove. Vrlo je, naime, opasno kod sklapanja takvih ugovora komotno pregovarati, kao što je to i inače kod svake kontrakupovine. Potrebno je znati koja je realna cijena proizvoda i s jedne i s druge strane, a to znači voditi se isključivo ekonomskim kriterijima, kaže Jurčić.

Vezano uz offset program kojeg Hrvatskoj nude Šveđani, a od kojih je sklapanje predugovora za gradnju šest novih tankera u riječkom brodogradilištu samo posljednji u nizu nabačenih mamaca, Jurčić smatra kako bi trebalo utvrditi da li je cijena po kojoj bi mi to gradili brodove za nas zadovoljavajuća odnosno da li pokriva troškove proizvodnje te, paralelno s tim, je li cijena nuđenih Gripena, kad se uzmu u obzir i njihovi kasniji troškovi održavanja i preformase, konkurentna vojnim zrakoplovima kod drugih proizvođača kao što su, primjerice, Phantom, Eurofighter ili netko treći. Pojednostavljeno rečeno, da li nam baš ti zrakoplovi trebaju i odgovaraju li onom što možemo platiti. 

  Sam Jurčić kazao je kako je sudjelovao u nizu offset programa koji su se za vrijeme bivše države ugovarali s Irakom, Libijom i Rusijom. Pristaša je takve vezane trgovine kad god je to moguće jer smatra da je to daleko bolja opcija nego plaćanje u »kešu«.

Međutim, Hrvatska se, smatra Jurčić, i u tom pogledu ponašala kao pijani milijarder jer je sve plaćala u novcu umjesto da nabavku za državne potrebe, bilo da je riječ o vojnoj ili nekoj drugoj opremi za javne potrebe, vezuje na kontraposlove.

 Ne trebaju nam Gripeni

Na pitanje treba li i može li uopće Hrvatska ući u ovaj ponuđeni offset program Šveđana koji nam nastoje prodati svoje Gripene, Jurčić smatra da – ne. Iz jednostavnog razloga jer, podsjeća na očito, nemamo nikakvih financijskih mogućnosti i manevarskog prostora za ulaganja u dodatnu javnu opremu koja nam nije prijeko potrebna. Sve raspoloživa sredstva, smatra ovaj ekonomski analitičar i bivši SDP-ov gospodarski strateg, Vlada bi morala usmjeriti u ulaganja u proizvodnju finalnih proizvoda kako bismo na taj način smanjili uvoz istih i, s druge, logično, povećali svoj izvoz. 

  – Osim toga, našim članstvom u NATO-u hrvatsko je nebo postalo najsigurnije u posljednjih pedesetak i više godina. U svijetlu te činjenice, nama u ovom trenutku ne trebaju novi borbeni zrakoplovi, ali nam svakako trebaju obučeni piloti. Umjesto nabavke aviona, bilo bi daleko pametnije sklopiti ugovore sa nekim drugim zemljama-članicama NATO-a kako bi osigurali da naši piloti mogu letjeti i obučavati na tim najsuvremenijim zrakoplovima, zaključio je Ljubo Jurčić.