Tonino Picula: Ako se u SDP-u nešto bitno ne promijeni, bolji rezultati neće biti niti na parlamentarnim izborima

S Milanovićem se čujem vrlo neredovito, jednom godišnje, nema konzultacija, on ne pita što ja zastupam u EP, nisam sudjelovao u izradi programa za izbore 2011., naši odnosi su vrlo sporadični. On ima svoj »kitchen cabinet«, uski krug svojih ljudi.

Dan nakon svoje apsolutne pobjede na euroizborima na kojima je osvojio 130.000 glasova i »digao« ukupan rezultat liste SDP-a Tonino Picula u razgovoru za naš list ne krije oduševljenje podrškom birača, i ponavlja da je glas za njega bio glas »za SDP koji može biti i drugačiji«. Ovaj rezultat Piculu je etablirao kao izravnog unutarstranačkog konkurenta šefu stranke Zoranu Milanoviću, a on i najavljuje da će na Glavnom odboru koji će se održati za najkasnije dva tjedna očekivati analizu izbornog rezultata od šefa stranke, pri čemu je taj rezultat u cjelini – loš. S obzirom na podršku koju Picula ima u Rijeci, primjerice, i dijelu Zagreba te da se k njemu sada »seli« podrška svih nezadovoljnika u stranci, ta najava zvuči vrlo ozbiljno, sigurno je da se u SDP-u otvaraju neki novi procesi, s nekim novim, energičnijim Piculom, koji osjeća da već ima snažan back-up u stranci.

   Bili ste veoma oštri u večeri proglašenja rezultata prema vrhu stranke, koja je bitno pala u odnosu na HDZ, a gdje ste vi višestruko nadmašili rezultat same stranke?

   – Ne, nisam, naprosto sam iznio jednu ocjenu koja stoji, i koju su građani potvrdili, o tome gdje je trenutno SDP. Birači su iskazali izravnu političku volju svojim glasovima. Moj rezultat govori kakav tip politike naši birači očekuju.

   Ostati za stolom

Kakav?

   – Pa evo, ja sam prošle godine dobio 112.000 glasova kao prvi na listi, sad kao peti 130.000 glasova – dakle, takav. Moramo biti realni – HDZ, iako s najviše mandata, ima 25.000 glasova manje preferencijalnih glasova od mene, a uostalom, valja primjetiti i da zadnji naš kandidat na listi dobio više glasova nego prvi (Milorad Pupovac – Neven Mimica). To je jasan dokaz da su građani nagradili jednu točno određenu vrstu politike, da prepoznaju jednu izvornost socijaldemokratske politike, koja je prošla već sito i rešeto od 1990. do 2014. godine, s mnogim usponima i padovima, gdje ne gubiš socijaldemokratski imidž, imaš onako staromodni ideološki GPS, ali si vjerodostojan, to je politika koja je okrenuta malom čovjeku, gdje veliki projekti od EU-a, UN-a, NATO-a u centru moraju imati čovjeka i njegov bolji život, više sigurnosti, perspektive. To je socijaldemokracija kakva je bila amblem EU do bujanja neoliberalizma i ere Thatcherice i sličnih. Bojim se da naš SDP danas nema imunitet da se nosi s takvim ortodoksnim neoliberalizmom, koji nameće nova EU. Moj rezultat treba dakle malo šire, cjelovitije sagledati.

   Što to znači za SDP?

   – Vjerojatno birači žele i drugačije odnose u SDP-u.

   Zašto?

   – U SDP-u se uvijek moglo govoriti, reći što misliš, ne prevrtati stol nego ostati za stolom. Danas je u stranci i dosta ljudi koji ne dijele entuzijazam prvoboraca ili pionira SDP-a.   

Ne pita što radim

Jedva ste se rukovali sa Zoranom Milanovićem, dakle vaši odnosi nisu dobri, definitivno?

Imate podršku Riječana, Obersnela i Linića, Komadine?

   – Ne znam. Uvijek imam dobru klimu u Rijeci, koja lijevo diše.

   Hoćete li biti kandidat za predsjednika SDP-a?

   – Nema nikakve kandidature. Izašao sam na izbore da se potvrdim kao eurozastupnik. Naravno, imam i ambicije, i ako sam uvjeren u ono što radim i govorim, to ću braniti pred bilo kim. A što će se događati u naredne godinu-dvije, vidjet ćemo.

   – Nemam ništa reći, pa mi se čujemo vrlo neredovito, jednom godišnje, nema konzultacija, on ne pita što ja zastupam u EP, nisam sudjelovao u izradi programa za izbore 2011., naši odnosi su vrlo sporadični. On ima svoj »kitchen cabinet«, uski krug svojih ljudi.

   Dakle, rezultat je izravna poruka njemu, a vi ste mu izravni oponent?

   – Ne bih ja nagađao, neka se naprave istraživanja mnijenja. Meni se samo čini da je glas za mene glas za SDP koji može biti drugačiji. Ja nisam rješenje, ali možda sam dio rješenja. No, ovo je poruka SDP-u za nove parlamentarne izbore, za koje ja ne bih volio da prođu kao ovi euroizbori, a sva je prilika da će tako biti ako se nešto bitno u SDP-u ne promjeni.

   Što zapravo?

   – Ajmo reći da, minimalno, treba otčepiti začepljene kanale komunikacije u stranci, pa možda čak i na neformalan način, da se sjedne, razgovara, razmišlja. Ja volim razgovarati, ne bježati. I nisam sam u tome.

   Nego s kim? Tko je s vama?

   – Pa ima ljudi koji bi se priključili. Možda nisu svaki dan na naslovnicama, ali tu su, postoje, misle, jedva čekaju da ih se nešto pita. Jača koherencija unutar SDP-a nedostaje. Bilo bi dobro da se pokaže da stvari u SDP-u iz jedne polublokade mogu biti dinamizirane. Stranka koja ne pumpa krv, kao srce, ima problem. Dobre politike nema bez srca i emocija.   

Podvlačenje crte

Ljudi iz Milanovićeva kruga kažu da ćete se morati s kritikama malo strpiti, da je konvencija za dvije godine, da Milanović ima sav mogući legitimitet.

   – Pa i između konvencija stranka valjda može živjeti, pogotovo ako u međuvremenu izgubiš neke izbore, a ovi nisu prvi takvi. Uvijek je prilika da se rasprava otvara, da se podvuče crta, da se kaže: plan je bio preambiciozan, ili pak promašili smo cilj. Čekanje konvencije je alibi politika, čisti formalizam.

   Što ćete tražiti na Glavnom odboru?

   – Očekujem analizu rezultata, neki dokument o kojem ćemo razgovarati ili glasati.

   Mislite da će to Milanović napisati?

   – Možda imam »wishfull thinking«…

   Ima li predsjednik stranke odgovornost za ovaj rezultat?

   – Uvijek ima, on predlaže listu, koju smo mi podržali i za koju sam i ja glasao, ali otpočetka uvjeren da će građani zapravo na njoj izvršiti drugačiji raspored, i to se i dogodilo. Ne možemo reći da je uspjeh imati pet svojih zastupnika – pa sada dva. To nije uspjeh.