Odluku Vladimira Putina da stavi u pripravnost rusko nuklearno oružje kao odgovor na prijetnje Zapada ne treba shvatiti ozbiljno, već kao blef kojim ruski predsjednik nastoji zastrašiti Ukrajinu i zapadne zamlje, kako bi prestale pomagati herojski otpor Ukrajinaca protiv ruske agresije, smatra dr. Tonči Tadić, stručnjak za nuklearnu energiju i nekadašnji političar.

– Mnogi na Putina gledaju kao psihopata i Hitlera. No, mislim da je puno prikladnije usporediti ga s Pablom Escobarom Gaviriom, nekadašnjim šefom narkokartela u Kolumbiji. Svaki šef mafije, naime, širi područje koje želi reketariti i pritom ucjenjuje, zastrašuje i podmićuje. To je način na koji Putin radi, smatra Tadić.

Putinove prijetnje stvaraju dojam kao da smo na vrhuncu novog Hladnog rata?

– Ako smo u novom Hladnom ratu, treba se prisjetiti temeljnog dokumenta s početka prvog Hladnog rata, a to je čuveni »Dugi telegram« američkog veleposlanika u Moskvi Georgea Kennana iz 1946. godine. U njemu Kennan kaže da će se Sovjetski Savez služiti upravo zastrašivanjem i svojom vojnom moći. Sadašnji Pablo Escobar u Moskvi to i radi. Već dva desetljeća slušamo o nevjerojatnim uspjesima ruske vojne industrije, o projektilima, raketama, podmornicama i ostalim čudima koja služe da bi se svi na Zapadu šokirali i da mu nitko ne bi proturiječio dok maltretira koga hoće. Tu nema nikakve iracionalnosti, to je hladna i proračunata taktika iz mafijaškog plana koji je zarobio Rusiju. Stoga bih molio medije i ostale da ne nasjedaju na jeftine mafijaške trikove Pabla Escobara iz Moskve o tome da samo što nije upotrijebio nuklearni arsenal. On upravo to i želi – da se počnemo bojati toga što još može učiniti ako ne prestanemo pomagati Ukrajini.

Žestoki odgovori

Je li Putin svjestan kamo bi ga odvela upotreba atomske bombe?

– Dakako. Čitajući između redaka, Putin zapravo nije rekao da se stavi u pogon nuklearni arsenal da bi napao, nego za odvraćanje. To je bitna razlika. On dobro zna da bi uporaba samo jedne nuklearne bombe u Ukrajini značila njegovo trenutno izbacivanje iz Vijeća sigurnosti UN-a i svođenje Rusije na divlju državu ispod razine Sjeverne Koreje.

Mislite li da to nije Putinova poruka članicama NATO-a, nego samo Ukrajini?

– To je poruka Ukrajini, javnosti Rusije i zemalja članica NATO-a, da se prestane s pomaganjem Ukrajini.

Ne stvara li to atmosferu sličnu kao u doba kubanske krize iz 1962. godine, kad su dva suprotstavljena vojna bloka bila na rubu upotrebe nuklearnog oružja, ali je sve završilo smirivanjem i međusobnim ustupcima Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza?

– Točno. Putin želi da to bude nešto poput kubanske krize. Želi na taj način u Ukrajini dobiti što hoće, pa makar to značilo smrt desetaka tisuća ljudi. Pablo Escobar iz Kolumbije nije prezao od mrtvih ljudi da bi ostvario svoje ciljeve, pa se ni šef narkokartela u Rusiji neće od toga ustručavati. Mene fascinira to što ga mnogi doživljavaju kao ozbiljnog državnika. To je predsjednik države koji je pobio, potrovao, pozatvarao ili prognao cijelu oporbu. Ne može biti tretiran kao demokratski predsjednik. Međutim, svaki takav Putinov pritisak na Zapadu dobiva žestoki protuodgovor. Mnogi nisu vjerovali da će netko na Zapadu kupovati oružje Ukrajini, ali i to se dogodilo.

Urušavanje države

Ipak, stručnjaci upozoravaju na to da Rusija ima novu vojnu doktrinu prema kojoj može nuklearno oružje upotrijebiti i u slučaju rata konvencionalnim oružjem, ako je opstojnost države ugrožena?

– To je točno. Ali nije došlo do urušavanja ruske države, sa stranom vojskom pred Moskvom. Nisu ukrajinske trupe pred Moskvom, nego su ruske trupe pred Kijevom, u Ukrajini koja se ne da pokoriti. Svi koji posjeduju nuklearno oružje neprekid no govore da ga imaju zbog obrambenih razloga. Od kraja 1950-ih godina nitko u svijetu ne promišlja o korištenju nuklearnog oružja kao taktičkog oružja za ostvarenje prednosti na bojištu, nego ga uvijek smatra sredstvom odvraćanja u očekivanju da će se druga strana prestrašiti. Kod nuklearnog oružja je zanimljivo to da je u velikoj mjeri povezano s politikom i promidžbom.