Slučaj Dubrava

Javni linč medicinara: “To što ljudi bježe u Njemačku, a ministri tulumare u Slavonskoj i ljube pjevačice nam ne smeta?”

Hina

Ivan Markešić misli da bi „prema standardima 'novog normalnog' i prema mišljenju medijskih i inih čistunaca bilo najbolje da su se sudionici ove veselice u povodu oproštaja od kolegice našli zajedno u bolničkoj kapelici uz pjevanje Gospinog plača“



Dio javnosti javio se u zaštitu sudionika zabave održane u Kliničkoj bolnici Dubrava nakon što su mediji objavili snimku s te zabave a događaj potom osudile medicinske vlasti i strukovna komora.


Psihijatrica Ivana Kekin i sama zaposlenica u jednoj bolnici, izjavila je da je bila osupnuta snimkama na kojima sudionici pokazuju za bolničko okruženje netipično ponašanje, ali dodaje da ju je osupnula i „spremnost na linč koju su neki drugi pojedinci pokazali“.


Medicinari, a osobito ovi koji rade na covid odjelima, doista su prepušteni iznimno teškim radnim uvjetima, od beskrajnih dežurstava do svakodnevnog suočavanja sa smrću, a bez adekvatne gratifikacije. Utoliko je nevjerojatnije da njihovo slavljeničko ponašanje izaziva više sablazni nego kojekakvo feštanje po klubovima u Slovenskoj, kazala je Ivana Kekin za Hinu.




Sociolog Ivan Markešić napominje da je očito kako sudionici nisu nosili maske i nisu poštivali prostornu udaljenost, te da su se ponašali onako kako se u takvim prilika i ponašaju “ljudi koji se vesele”.


A ponašali su se tako jer je u toj veselici sudjelovao najuži krug prijatelja s posla. Gotovo kao jedna šira obitelj. Svi su se dobro znali i opasnost je minimalna. Veselicu nisu organizirali u blizini Odjela intenzivne skrbi, nego u podrumu gdje nikome ne smetaju. I nisu nikome, osim nekome koji su cinkarenjem medijima željeli steći slavu ili neki drugi interes, kaže Markešić.


Markešić: Ne vidim ni grijeha ni prijestupa


Ne vidim u toj veselici nikakva grijeha, nikakva prijestupa. Njeni sudionici nisu njome nikoga vrijeđali. Ni bolesne ni umrle. Međutim, njihov glavni grijeh je u tome što su oproštajnu večer organizirali u bolnici u kojoj se liječe i umiru oboljeli od Covida-19. A u javnosti se o Covid-19 bolnici stvorila slika da bismo joj trebali pristupati s posebnim strahopoštovanjem, kao bogomolji, u kojoj je bogohulno sve što je iskonski ljudsko, poput smijeha, igre ili zabave, kazao je.


Međutim, bolnice nisu samo umiraonice nego i mjesta na kojima se ozdravlja i rađa novi život, ističe profesor koji na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu predaje kolegij Sociologija umiranja i smrti, a na Zdravstvenom veleučilištu kolegij Sociologija zdravlja.


On smatra da se zaboravlja da je tim osobama obučenima u „svemirska odijela“, koje danonoćno rade veoma težak posao, potrebno opuštanje.


Zašto ne i u bolnici!? Kao da se ranije u toj bolnici nisu organizirale veselice, iako se u njoj danonoćno umiralo, kaže on.


Ne mogu se pomiriti sa svojevrsnim medijskim linčem, zasigurno i svojih studentica, jer to nisu zaslužile. One rade jedan od najtežih, a najslabije plaćenih poslova u ovoj državi. A ministru Berošu preporučio bih da ne prijeti birokratskim mjerilima, nego da se posluži i onim ljudskim, kao i u svome vlastitom nestašluku, ocijenio je Markešić.


Ministar Vili Beroš izdao je priopćenje u kojem je ocijenio da je „takvo ponašanje neprimjereno u vrijeme epidemije i napora koji se ulažu u KB Dubrava na liječenju najtežih bolesnika od covida. Bolnica nije mjesto za takve događaje. Zdravstveni djelatnici moraju biti uzor u ponašanju i pridržavanju epidemoloških mjera. Ovdje je sve suprotno”, napisao je u priopćenju.


Ravnatelj KB Dubrava Ivica Lukšić rekao je kako će se u ponedjeljak održati sastanak kako bi se ispitale sve okolnosti i poduzele mjere iz pravilnika. Dodao je također kako je očito netko imao interes prije dostaviti snimku medijima nego samom ravnateljstvu.


Kekin: Kolektivno zgražanje nije nužno


Ne mislim pravdati osoblje koje će, za razliku od spomenute ekipe iz Slovenske, vjerujem trpjeti posljedice za kršenje pravila, no držim da su te posljedice sasvim primjerena kazna i da kolektivno zgražanje nije nužno, kazala je Ivana Kekin.


Anica Prašnjak kazala je da su uvijek postojala slavlja kada netko od kolega odlazi u mirovinu. U sredini u kojoj se zbog prirode posla ljudi zbliže, razviju se jače kolegijalne veze.


To se sada odigralo u okolnostima korone koja nameće neku novu normalnost i neka svoja pravila ponašanja, a koja očito nisu posve poštivana. To se može ljudski razumjeti, ali ipak treba reći da se radi o kršenju mjera, kazala je predsjednica Sindikata.


No, nisu oni jedini koji su kršili mjere. Nisam za to da se nekoga zbog toga linčuje, a drugi to rade javno, dodala je Anica Prašnjak.


Ivan Markešić misli da bi „prema standardima ‘novog normalnog’ i prema mišljenju medijskih i inih čistunaca bilo najbolje da su se sudionici ove veselice u povodu oproštaja od kolegice našli zajedno u bolničkoj kapelici uz pjevanje Gospinog plača“.


On, međutim, podsjeća kako standard koji podrazumijeva nošenje maski i držanje prostorne distance „nije trebalo poštivati na javnim veselicama HDZ-a, i kada je sadašnji ministar Beroš bez maske, ljubio ruku nazočnoj dami. Bila je dovoljna izreka da se kaje i da se to više neće činiti“, podsjeća Markešić i izražava uvjerenje da bi javnost trebala pokazati razumijevanje prema sudionicima te male proslave.


Sugovornici ističu da je u medijskih osudama potpuno zaboravljeno koji je bio povod okupljanju na prokazanom događaju.


Zanemaruje se stvarni razlog, a to je da su kolegice i kolege primorani otići u inozemstvo da bi osigurali dostojnu egzistenciju, kaže sindikalna liderica.


Određena simbolika naravno leži u gorkoj činjenici da se tako žestoko slavio upravo odlazak jedne medicinske sestre na rad u inozemstvo, kojih ionako nemamo dovoljno, dodala je psihijatrica Kekin.


Nažalost, to već dulje vrijeme nikome ne smeta. Da smeta, već bi se nešto poduzelo i te bi se osobe, medicinsko osoblje, zadržalo ovdje, kaže Markešić i zaključuje: „I ne odlaze samo oni. Hrvatska se polako prazni, potrebni su joj radnici svih profila“.