Kako stvari stoje, tradicija obilježavanja Dana Mladosti, odnosno Titovog rođendana u Kumrovcu neće odumrijeti tek tako, jer gola je laž da tamo dolaze samo nostalgični starci i starice.
KUMROVEC Rodno selo Josipa Broza Tita – Kumrovec - tradicionalno je na jedan dan otputovalo u prošlost. Oko osam tisuća ljudi protutnjalo je prašnjavim kumrovečkim trgom pod zastavama samostalne Hrvatske, socijalističke Hrvatske, Jugoslavije, Komunističke partije…
Nikog iz državnog vrha među njima nije bilo. Iz svih krajeva bivše države ljudi su stigli kako bi obilježili još jedan rođendan jugoslavenskog državnika i najpoznatijeg sina Zagorja.
Točno 120 godina prošlo je od njegovog rođenja, a 32 godine prošle su od Titove smrti, ali Stari se još uvijek vrlo uspješno otima zaboravu.
Kako stvari stoje, tradicija obilježavanja Dana Mladosti, odnosno Titovog rođendana u Kumrovcu neće odumrijeti tek tako, jer gola je laž da tamo dolaze samo nostalgični starci i starice. Naprotiv, i ove godine među štovateljima Brozovog lika i djela mogao se zamijetiti veliki broj ljudi srednje generacije, kao i onih mladih, koji o Titovom vremenu mogu znati samo iz priča svojih očeva i majki, djedova i baka.
Na svakom koraku mogli ste sresti nekog s kapom titovkom na glavi. Na njima petokrake zvijezde, a na majicama – drug Stari.
Oštra mala!
– Drugarice i drugovi, grmio je glas Tomislava Badovinca – predsjednika Saveza društava Josip Broz Tito, želimo se prisjetiti da se ovdje prije 120 godina rodio Josip Broz. »O Titu nije jednostavno govoriti, jer riječi su nemoćne i ne mogu izraziti naša osjećanja«.
Pljeskalo se na svaki spomen Titovog imena, zazivala se sloga, bratstvo i jedinstvo. Moderator programa citirao je Titove govore: »Iduću konferenciju moramo održati u oslobođenoj zemlji. Oslobođenoj i od tuđina i od kapitalizma«. Opet pljesak i glasan uzvik: »Kapitalizam nema moral!« Na pozornicu izlazi Ratko Maričić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske.
– Slavili smo i slavit ćemo naše pobjede! Slavit ćemo ih kraj naših spomenika, unatoč vandalizmu i podmetanjima. U Titovo vrijeme imali smo rada i radnih mjesta. Ljudi nisu morali kopati po kontejnerima. Naši mladi su imali perspektivu; besplatno školovanje i nadu u bolju budućnost, govorio je predsjednik SABA-e pa upozorio na »aveti nacističke i fašističke ideologije koje se ponovo bude«.
– Nosioci tih ideja, poručio je Maričić, »ponovo se pojavljuju i organiziraju, u svijetu i kod nas«.
– Naša mladost, rekao je, »ima priliku oduprijeti im se i tako najbolje odati počast onima koji su se protiv nacizma i fašizma borili«. Opet je uslijedio glasan pljesak. Ni predsjednik SABA-e Maričić ni Badovinac nisu međutim bili primljeni ni s pola oduševljenja koliko su ga prisutni poklonili Veroniki Kolman, naočitoj predsjednici mladih antifašista i antifašistkinja Hrvatskog Zagorja.
»Titov naprijed«
Tito – strateg i pokretač Narodnooslobodilačke borbe; Tito – nosilac ideje samoupravljanja; Tito – državnik bez kojeg svijet ne bi bio isti; Tito – legenda i simbol… Kad su govornici završili s veličanjem lika i djela, okupljeni su pohitali fotografirati se pred Brozovom rodnom kućom i spomenikom »Titov naprijed« Antuna Augustinčića.
Tamo zatičemo Osvalda Močnika iz Tolmina u Sloveniji, vitalnog starca koji se u Drugom svjetskom ratu borio pod Titovim zapovjedništvom.
– S otoka Korčule, preko Velebita; zatim Lika i Bosna i Hercegovina (bio u Drvaru), pa Srna Gora, Sandžak i na kraju Srbija – Valjevo, Užice…, recitira Močnik svoj ratni put. Na prsima mu ordeni što ih je zaradio u borbama. Ispostavilo se da Tito nije bio baš tako dobar kako se nekad činilo, kažemo starom borcu, a on kao iz topa odgovara: »Tko kaže da nije bio dobar? On je za mene bio i otac i učitelj!« A Bleiburg, Tezno, Križni put – kako na to gledamo, pitamo ga dalje, a Močnik na to osjetljivo pitanje odgovara: »Ne gledam dobro. Danas je ovako, sutra onako… i to stalno melje…«
Ista pitanja postavljamo i obitelji Kranjc iz Slovenije. Otac, majka i dvoje male djece. Djeci na glavi pionirske kape i marame. Puno je pionirskih kapa i marama bilo u Kumrovcu.
Joso s Raba
Dok se vrtimo oko Titove rodne kuće, u prolazu nam dobacuju: »I naš Novi list je tu«. Našu ekipu prepoznali su posjetitelji iz Rijeke i s Raba. Josu s Raba pitamo: Što mislite o najavi Tomislava Karamarka da će zabraniti okupljanje u Kumrovcu?
– HDZ je krenuo putem KGB-a, ali ne može Karamarko zabraniti ni Jaci da govori i radi što hoće, a kamoli nama nešto da zabrani, kaže Joso. Svojom brojnošću iznenadili su nas posjetitelji iz Zadra, a najživopisnija među njima Marija je Brnin, 88-godišnjakinja, također Titova vojnikinja.
– Četiri puta sam ranjena u partizanima, kaže starica. I nju pitamo kako komentira tvrdnje da Tito nije bio dobar državnik niti čovjek.
– Kad meni to govore, ja im kažem da treba da idu tamo odakle su izišli, govori Marija. Zatim se prisjeti za koga radimo, pa nam objasni: Bila sam u drugom bataljunu pete brigade, u 19. udarnoj diviziji. Puno mojih drugova je poginulo u Rijeci, samo dan prije oslobođenja. Rijeka nam je odnijela pola bataljuna. Vodili smo borbu na život i smrt da prvi dođemo u Trst pa smo ga morali dati njima, j… im pas mater, govori starica. Na grudima joj vise ordeni, jedan za hrabrost, a jedan koji govori o zaslugama za narod. Drugarica koja se našla s njom u društvu moli nas da zapišemo »još samo jednu stvar«:
– Poručite Karamarku da ovo neće zabraniti. Ovdje se ne igra Žikino kolo, nego Kozaračko kolo. Ima nas puno i neka bude siguran da nas ne može zabraniti.
Uistinu, kad bi netko to i pokušao, Kumrovec je, vjerujemo, nemoguće zabraniti.
