ZAGREB  Zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva ipak bi mogao biti primjenjiv na Ivu Sanadera u »slučaju Hypo«, premda tek valja vidjeti što će, na temelju mnoštva propisa i međusobno nepodudarnih sudskih odluka, na ponovljenome suđenju presuditi Županijski sud u Zagrebu.

Takva se oprezna prognoza nameće analizom odluke Ustavnoga suda, koji je konstatirao da se zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva ne može primjenjivati na djela zastarjela prije 16. lipnja 2010., kada je u Ustav unesena odredba o nezastarijevanju te vrste kriminala.

Sam Ustavni sud, naime, u svojoj je odluci izračunao da bi, prema zakonu koji je na Sanadera primijenio Županijski sud u Zagrebu, relativna zastara za »slučaj Hypo« nastupila 22. ožujka 2005., a apsolutna 22. ožujka 2015. godine. Obrana je u žalbi tvrdila kako je zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva primijenjen na »slučaj Hypo« »isključivo zbog činjenice da je za taj progon već nastupila zastara«, odnosno »isključivo kako bi se neosnovano premostio problem zastare kaznenog progona«.

Dvije mogućnosti

Činjenica je da je USKOK istragu protiv Sanadera u slučaju Hypo pokrenuo 3. ožujka 2011., šest godina nakon nastupa relativne zastare. No, u nalogu za provođenje istrage, USKOK navodi da Sanadera istodobno istražuje i zbog više kaznenih djela počinjenih od kraja 2004. do 2. srpnja 2009., »počinjenjem kojih je prekinuta relativna zastara« za »aferu Hypo«.

 Tako će Županijski sud u Zagrebu, na ponovljenome suđenju, morati ispitati jesu li navodi USKOK-a bili utemeljeni na zakonu, i je li njihova istraga iz ožujka 2011. uistinu mogla prekinuti zastaru, s obzirom na to da je relativna zastara nastupila šest godina prije pokretanja istrage. Istodobno, s obzirom na to da je Ustavni sud izračunao da bi apsolutna zastara za slučaj Hypo, po zakonu koji je sud primijenio na Sanadera, nastupila 22. ožujka 2015., Županijski će se sud morati odlučiti između dvije mogućnosti: primijeniti sadašnje mišljenje Ustavnoga suda, pa konstatirati kako Sanaderu može suditi jer apsolutna zastara nije nastupila prije promjene Ustava 16. lipnja 2010; ili konstatirati kako novo suđenje započinje nekoliko mjeseci nakon nastupanja apsolutne zastare, i tako obustaviti kazneni progon.

Ponovljeno suđenje za »aferu Ina-Mol«, međutim, za Županijski sud u Zagrebu moglo bi se pokazati tvrđim orahom od »slučaja Hypo«. Jer, dok u potonjemu valja razriješiti ipak samo tehničke detalje oko primijenjenoga zakona i izračuna zastare, u »slučaju Ina-Mol« Županijski sud u Zagrebu, osim što će morati izrijekom objasniti zašto premijera smatra »službenom osobom«, morat će temeljito promijeniti sam način dokazivanja kaznenog djela, što bi se moglo pokazati zahtjevnim zadatkom. Ustavni sud, naime, proglasio je »kompromitiranim« cijeli dokazni postupak u prvome suđenju, i to zato što je sud »kao prvo sporno pitanje ispitao jesu li ugovori Ine i Mol-a ‘protivni interesima Republike Hrvatske’«, a potom svoju ocjenu da jesu, »iskoristio kao dokaz da je podnositelj primio mito.«

»Osim što je značio instrumentalizaciju državnog interesa radi dokazivanja individualne krivnje optuženika, takav je pristup stvorio snažan vanjski dojam da se predsjedniku Vlade stavlja na teret, uz kazneno za koje je optužen i osuđen, i posebno težak krimen, to jest svjesno postupanje protivno interesima Republike Hrvatske. Međutim, treba uzeti u obzir da se Ivu Sanadera u slučaju Ina-Mol nikada nije teretilo ni za jedno drugo kazneno djelo osim primanja mita«, napisao je Ustavni sud u sažetku svoje odluke. To dakle znači da će se Županijski sud u ponovljenome postupku morati koncentrirati na, riječima Ustavnog suda, dokazivanje »da je predsjednik Vlade primio mito ili obećanje mita«.

Prostor obrani

I baš se tu otvara prostor obrani, koja je cijelo vrijeme postupka nastojala oboriti svjedočenje Roberta Ježića, ključnoga USKOK-ova svjedoka i jedinoga koji je otvoreno tvrdio da je Sanader sa Zsoltom Hernadijem dogovorio mito od deset milijuna eura. Tvrdnja je obrane da je Ježić cijelu tu priču izmislio kako bi prikrio vlastite mutne poslove s pet milijuna eura što su mu ih Rusi uplatili na račun, te kako bi kupio status pokajnika i time se riješio drugih kaznenih postupaka. Pritom valja dodati i to da razvoj situacije s Ježićem proteklih mjeseci, od donošenja pravomoćne presude Sanaderu, ide na ruku upravo takvoj interpretaciji obrane: Ježiću naime nije počelo suđenje usprkos optužnici koja je protiv njega i Sanadera potvrđena još u rujnu 2013., a pet milijuna eura, koje je bio dužan vratiti državi, još nije uplatio u proračun, niti ima naznaka da će to uskoro učiniti.