Dnevnik Nova TV prikazao je večeras svojim gledateljima razgovor s majkom djevojčice iz Nove Gradiške, dvoipolgodišnjakinje koja je preminula nakon što je s teškim ozljedama primljena u zagrebačku Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici. Za njezinu smrt optuženi su roditelji, a majka preminule djevojčice iz istražnog zatvora je puštena jučer. Ovako je majka opisala okolnosti smrti svoga djeteta:

“Najmanja djevojčica, mislim manja, i ova, mislim, preminula moja mala, igrale su se i naletjele su na jedan autičak. Njih dvije su se igrale i ta moja, preminula malena, i jednostavno nije se mogla zaustaviti i malena ova do nje se zabila u nju i ona je pala i udarila glavom u zid. I to je bilo to. Ja sam onda uzela nju u ruke i istrčala van.”

Rekla je da je krivicu preuzela na sebe, “iako je to bila nezgoda”, jer nije htjela da njezino drugo dijete sutra sebe smatra krivim za smrt sestre: “Ja sam prvo iz početka priznala krivicu na sebe, da ne bi danas, sutra, malu ovu koja je u biti i kriva za to. To je bila jedna obična nezgoda.”

– Ja sam, kad su me prvi dan ispitali, prvu noć sam, ja sam rekla da ja nisam ništa napravila, da nisam kriva, da nisam joj ništa napravila. Sutradan su oni meni došli reći da ja nešto kažem, bilo što. Da sam izmislila priču, da sam ja nju stavila na stolicu i da sam je udarila glavom o zid. Eto tako. Da ne bi danas, sutra moja mala ova koja se igrala s njom, da ne bi nju danas sutra zvali ubojicom, rekla je za Dnevnik Nova TV majka preminule djevojčice.

Istaknula je da je svjesna da nema dokaza za ono što govori, a na primjedbu novinara da zapravo optužuje policiju i tvrdi da joj je priznanje iznuđeno odgovorila je: “Pod pritiskom sam morala priznati. Oni su mi rekli da ću ja dobiti 20, 30 godina zatvora i da će mi donijeti djecu u posjet, a ja kad sam čula da će mi donijeti djecu u posjet, ja sam bilo što izmislila.”

Na pitanje otkud preminuloj djevojčici hematomi na nogama, uz hematom koji je imala na glavi, optužila je svog supruga da je djevojčicu tukao: “E, pa te ozljede su nastale od njezinog oca. On je nju tukao i maltretirao kao što je i mene. I svu djecu.”

Svog supruga za maltretiranje, tvrdi, nije mogla prijaviti, jer se bojala da će joj uzeti djecu: “Nisam mogla, nisam smjela prijaviti. Jer dana kada su nas zvali da se naša mala se vrati iz udomiteljske obitelji kući, oni su meni rekli još jedan ispad, još jedna rastava da će, ne da će nam uzeti samo tu malenu iz udomiteljske obitelji, što je bila, nego da će nam oduzeti svo troje djece.”

Na direktno pitanje je li ubila svoju kćerku, rekla je: “Ne, nikad, ni ne pomišljam na to, niti sam ikad niti jedno dijete ne želim.”

Za djevojčicinu smrt okrivila je svoga supruga: “Po meni je odgovoran njezin otac, moj suprug.”

Ona pak tvrdi da nije odgovorna, kaže da će se to i dokazati te ističe da sebe smatra “odgovornom i savjesnom i čistom majkom.”

Tvrdi da nikad nije podigla ruku na svoju kćerku: “Nikad, nikad, osim toga što sam rekla što sam davala izjavu i zato sam taj šamar joj jedan opalila i udarila sam je šibom, ali ovako nikad. Pa i ja sam kao dijete dobila jedan šamar ili šibu, ali nikad nisam bila zlostavljana.” Tvrdi da nije u kontaktu sa suprugom, svoj odnos s njim opisala je kao “bolesnu ljubav”.