Potres koji se prije mjesec i pol dogodio u Zagrebu nije zabilježen akcelerografima onako kako je trebao biti zabilježen, jer Seizmološka služba Hrvatske nije imala novca da nabavi i postavi na odgovarajuća mjesta te instrumente – kaže jedan od naših najpoznatijih stručnjaka za statiku i stabilnost konstrukcija s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, professor emeritus Mehmed Čaušević.

​Dodajući kako se radi o Strong Motion akcelerografima koji se postavljaju na razna mjesta u gradu i na cijelom teritoriju Hrvatske, prof. Čaušević pojašnjava da su akcelerografi kalibrirani tako da se uključuju automatski u potresu te da zapišu ubrzanja na mjestima na kojima su postavljeni.

– Ta ubrzanja su potrebna da bi se odredili nivoi opterećenja, odnosno seizmičke sile na građevine u ovome potresu, pojašnjava.

(Ne)razumijevanje nadležnih

– Seizmološka služba Hrvatske tražila je nabavu tih akcelerografa i drugu opremu, ali za tu nabavu nije bilo razumijevanja kod nadležnih. Nisam izravno involviran u taj dio posla, ali sam dobio informaciju da u Zagrebu i okolici nije bilo postavljeno više od 3 do 4 akcelerografa, što je premalo.

Tek treba zapisane podatke analizirati, ali ne mislim da su zabilježena ubrzanja jako velika, možda najviše 15 posto od ubrzanja zemljine teže u blizini epicentra. Naši seizmolozi su trebali jako puno toga obaviti u uvjetima karantene, kaže prof. Čaušević.

Uspoređujući hrvatsku i slovensku seizmološku službu dodaje da Slovenci imaju posebnu instituciju Seizmološki zavod Slovenije i pristupaju praćenju i zapisivanju potresa na dosta gustoj mreži akcelerografa.

– Seizmolozi u Sloveniji imaju bolje razumijevanje nadležnih u Sloveniji te su bolje opremljeni od nas. Oni su, na primjer, za potres od 22. ožujka u Zagrebu zabilježili ubrzanja na tridesetak lokacija u Sloveniji. Na osnovu posebnih atenuacijskih relacija i udaljenosti mjesta na kojima su u Sloveniji zabilježena ubrzanja i odgovarajuće magnitude odredili su ubrzanja u epicentru potresa.

Sve to iznosim zato što sada za nas građevinare slijedi najvažniji dio posla koji trebaju napraviti seizmolozi, a to je određivanje spektara potresa, prema kojima će se odrediti nivoi opterećenja, koje će koristiti naši projektanti kada se pristupi projektiranju sanacija građevina.

Prije svega stambenih građevina. Za projektiranje javnih građevina koje su neophodne u uvjetima neposredno nakon potresa trebati će kod projektiranju njihovih konstrukcija koristiti dobivene zapise ubrzanja u vremenu, koji su već digitalizirani, tako da se ti zapisi također mogu primijeniti u softverima za izračun konstrukcija na djelovanje potresa, a naši projektanti raspolažu tim softverima.

Spektri koji odgovaraju potresu od 22. ožujka će se koristiti samo za kontrolni izračun konstrukcije, jer je opterećenje na zgrade u ovome potresu bilo relativno malo, navodi riječki profesor.

Veliki posao, kaže, predstoji i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje djeluje izuzetno kvalitetan tim znanstvenika u okviru Seizmološke službe Geofizičkog odsjeka.

Oni raspolažu velikim fondom podataka prikupljanim desetljećima, raspolažu softverima i iskustvom u procesima dobivanja spektara opterećenja na konstrukcije kao i iskustvom pripreme digitaliziranih ubrzanja u vremenu koje će koristiti projektanti u kontrolnom izračunu otpornosti konstrukcija.

– Tek nakon što se dobiju navedeni spektri i ubrzanja u vremenu, projektanti mogu početi posao izrade projektne dokumentacije obnove i revitalizacije građevina oštećenih u ovome potresu, kaže prof. Čaušević.

​Slična gradnja

​Posljedice potresa u Rijeci bile bi, kaže, za većinu starijih građevina građenih u centru Rijeke, slične onima u Zagrebu, izuzev građevina temeljenih na lošem nasutom tlu uz more, kod kojih bi učinci jakog potresa bili znatno veći.

– Zagreb i Rijeka imaju sličnu povijest glede gradnje od prije stotinu i više godina. Način na koji su izgrađene postojeće zgrade i druge građevine bio je u to vrijeme vrijeme isti ili sličan, a dugi niz godina imali smo ista pravila građenja, iste propise.

Prema danas važećim propisima jedan od najvažnijih podataka za izračun konstrukcije zgrade na djelovanje sila potresa je ubrzanje tla, kao i magnituda potresa. Ubrzanja koja su registrirali seizmolozi u potresu u Zagrebu 22. ožujka ove godine su oko 0,1 od ubrzanja zemljine teže, najviše 0,15.

S ovakvim ubrzanjima danas računamo građevine u Istri, za koju se zna da ne pripada izrazito seizmički aktivnom području, ali u kojoj se osjećaju utjecaji drugih žarišnih regija.

U Rijeci su ta ubrzanja najmanje dva puta veća. Znači da ta ubrzanja tla u Rijeci imaju vrijednosti oko 0,2 ubrzanja zemljine teže. S ovim ubrzanjima tla sada računamo konstrukcije zgrada u Rijeci, ali se to nije primjenjivalo prije stotinu i više godina.

Ovdje trebamo imati u vidu da je mjera jačine potresa magnituda i povezana je s energijom koja se oslobađa tijekom potresa.

Povećanje vrijednosti magnitude za jedinicu, recimo od 5 do 6, znači čak 32 puta veću oslobođenu energiju.

Za ovaj zagrebački potres navodi se magnituda od 5,3 do 5,5, a za riječki potres treba računati s većom magnitudom, što znači sa znatno većom energijom, upozorava prof. Čaušević.

Problem je, iznosi, što se i u Zagrebu i u Rijeci može dogoditi puno jači potres s uistinu katastrofalnim posljedicama.

Prema suvremenim propisima projektiraju se konstrukcije zgrada da izdrže, s oštećenjima, ali bez urušavanja, potrese za koje je deset posto vjerojatnosti da će se dogoditi u razdoblju od 475 godina, za vrijeme trajanja građevine od 50 godina.

– Znači da je mogućnost pojave takvog jačeg potresa realna. Zagrebački potres bio je znatno slabiji od potresa na čije djelovanje danas projektiramo i gradimo zgrade. Nažalost, u Zagrebu nije izmjereno na više mjesta ubrzanje tla, s kojim podatkom bi definirali potresna opterećenja, zaključuje prof. Čaušević.

Veliki napredak nakon 1964.

U slučaju jačeg potresa, kaže prof. Čaušević, bile bi značajne razlike u ponašanju građevina izgrađenih po različitim propisima.

– Potresno inženjerstvo je relativno mlada znanost, koja je postigla veliki napredak od 1964. godine, kada su stupili na snagu prvi propisi za potresnu gradnju u Hrvatskoj. Napredak se ogledao i u propisima, koji su u bivšoj državi nekoliko puta bili ažurirani, a danas se projektira isključivo prema europskim normama.

Naravno, postoje mnoge zgrade koje su sagrađene prije stupanja na snagu prvih propisa. Većina njih, osim djelomično manjih obiteljskih objekata, ozbiljno je u opasnosti od potresa većeg od ovoga zagrebačkog, koji je moguć. Zgrade sagrađene nakon Drugog svjetskog rata do donošenja prvih propisa najviše su u opasnosti.

Posljedice umjerenog potresa u Rijeci bile bi slične onima u Zagrebu i trebamo biti vrlo zabrinuti zbog pojave mogućeg jačeg potresa.

Za sanaciju najvažnijih zgrada, posebno škola i bolnica, potreban je sustavni pristup i izmjena zakonodavstva kako bi se osigurala otpornost najvažnijih zgrada.

Teško je za očekivati da bi se mogla raditi revitalizacija svih ovakvih građevina istovremeno, ali moguće je taj posao raditi postupno, a prioritet u tome koje građevine treba sanirati i revitalizirati njihovu nosivost na djelovanje potresa trebaju odrediti eksperti za geotehniku, itiče prof. Čaušević.