Pazin je opet uzavrio, nezadovoljstvo njegovih stanovnika raste poput tlaka u pretis loncu! Riječ je dakako o otpadu, pretežito plastičnom, već godinama uskladištenom u nekadašnjim proizvodnim pogonima tvrtke Istraplastika koja se nalazi na Dubravici, na uzvisini s koje se pruža odličan pogled na jedan od najvažnijih gradova Istre. I ne samo zbog njegove povijesne, kulturne i obrazovne uloge koja je jedna od presudnih u cjelokupnoj povijesti Istre, nego i zbog činjenice da u svom podzemlju čuva jedne od najvažnijih vodenih tokova Poluotoka.

Dugim riječima, kad bi se to skladište u kojem se nalazi 4 tisuće tona plastičnog i sličnog kancerogenog otpada koji je prije nekoliko godina uvezla i na tom mjestu uskladištila tvrtka Natural Recycling Company, već godinama u stečaju, zapalilo, ne bi gorio i gušio se »samo« Pazin i tisuće njegovih stanovnika, posljedice bi bile katastrofalne po cjelokupni ekosustav – stanovništvo, floru i faunu – Istre, ali i obližnjeg Kvarnera.

Dvije činjenice

Ono što u pazinskom slučaju dodatno izaziva bijes i strah, ovisno kako tko od nas reagira, najmanje su dvije činjenice. Prva je ona koja ukazuje na činjenicu kako je riječ – o uvoznom otpadu, o smeću koje stvara Italija!

Dakle, ne samo da imamo puno previše »domaćeg« otpada, u velikoj mjeri i zbog turizma, nego još dozvoljavamo da nam pojedine nedefinirane tvrtke smeće u tisućama tona donose iz drugih država i zbrinjavaju ih u skladištima propalih hrvatskih tvrtki.

Druga, još i veća, naša je omiljena specijalnost, koju u cilju svog opstanka režiraju političari. Nemoguće je naprosto da je tolika količina otpada stigla u Pazin, a da netko za to nije dao – mig. Dakako da jest jer 2019. godine uvoz otpada dozvolila je – Istarska županija.

Možda i zbog toga jer se u konkretnom pazinskom slučaju trebalo barem nešto tržiti od pogona propale Istraplastike, a onda kada se pojavljuje neka firma koja je spremna platiti za korištenje tih skladišta, odgovor je – ma samo neka dođe ako želi platiti.

Kad se koji mjesec kasnije ustanovi da je riječ o prevari, ni o kakvoj ekologiji – osim u sarkastično skrojenom nazivu tvrtke – kad postane jasno da se materijal za recikliranje pretvara u ekološku bombu, kreće prvi ešalon političkih obećanja.

Političari se kunu kako će pronaći krivca od kojeg će inspekcijskim putem zatražiti da se takvo skladište sanira, i to u najkraćem mogućem vremenu. Ali kako smo mi, Bogu hvala, kaotična država koja permanentno proizvodi skandale i senzacije, briga za ekologiju i takva obećanja brzo padaju u zaborav.

Sve dok ne plane u Dravi International, čiji je vlasnik osječki poduzetnik Zvonko Bede. Sve dok se danima u totalnoj panici ne drži nekih 150 tisuća stanovnika. S nepoznatom sudbinom poljoprivrede tog dijela Slavonije.

Inspekcije provode istragu i, kao, ustanovljavaju da se nisu dobro provodile mjere zaštite od požara, odnosno način odlaganja i upravljanja plastičnim otpadom. Što dakako nikad nitko ne bi zaključio da otpad nije planuo. Uostalom, tu je i pojašnjenje vlasnika.

– Sve smo radili, od količina do njihovog skladištenja onako kako to nalaže zakon. A i logično je da je zakon prema predmetu našeg poslovanja takav jer plastika nije samozapaljiva, nije se mogla zapaliti samo od sebe, pa ni za silno visokih ljetnih temperatura. Ona može planuti samo ako je netko – zapali. A tu sam ja nemoćan, kako zaustaviti nekog tko želi da sve to plane, pojašnjavao je Bede.

Krivnja države

Vjerojatno je i u pravu, no dobro je da barem neko vrijeme bude »Pedro«, zabava za medije i njihove konzumente, barem onoliko dok se ne prikriju, ili aktualiziraju, neki slični potencijalni problemi. Već onako kako to politika želi.

A u slučaju naše »pazinske otpad sage« reagirala je Sandra Benčić, saborska zastupnica. Budući da joj je pazinski slučaj itekako poznat zbog stranačke bliskosti s gradonačelnicom Pazina Suzanom Jašić, izbacuje ga u javnost jer za njega nije kriva njezina politička boja, nego – država.

– Kad dođe do propasti tvrtke, za sanaciju nepropisno odloženog otpada odgovornost treba preuzeti država. Fond za zaštitu okoliša i prirode mora rezervirati sredstva za sanaciju, a nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenuti tu sanaciju, tvrdi Sandra Benčić.

Što bi značilo da sredstva ne mora osigurati lokalna samouprava, odnosno da za bilo kakve »ne daj Bože« situacije nije kriv Pazin nego Vlada.

Istina, nadamo se kako će nas Benčić uskoro uvjeriti kako nisu svi političari isti, kako će se izboriti za sanaciju tog opasnog skladišta, uostalom ona je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, tako da bi joj to moglo čak i lakše poći za rukom. Ali – gdje s otpadom.

Jer ako sanacija i krene, što je tema koja je već potrošila jedan set predizborne kampanje, ispred Istraplastike treba dovesti 200 »šlepera«, napuniti ih do vrha kako bi krenuti s tom robom. Ali – gdje? Gdje, a da ne napravimo negdje novi Pazin. Uostalom, s tom se pazinskom »robom« već pokušalo odraditi jedan takav, krajnje nečasni posao.

Cilj je bio da se Pazin preseli u – Prezid! Lijepo i ekološki poprilično očuvano goransko mjesto. Da, dobro ste pročitali – seoba pazinskog užasa trebala je ići prema »zelenom srcu Hrvatske« koje bi nakon toga sasvim sigurno dobilo infarkt. Bilo je to prije točno tri godine i to je jedina dobra epizoda u ovoj silno opasnoj ekološkoj priči koja je dakle išla ovako.

Nakon što se uvidjelo da Natural Recycling Company nema baš nikakve namjere reciklirati otpad, istu su »foru« htjeli prodati – Goranima. Plan je bio u Prezid preseliti otpad iz Pazina te tamo, kao, pokrenuti reciklažu. Srećom, Gorani nisu »popušili« priču, već su temeljem pazinskog iskustva digli bunu i zatražili, te dobili, jamstvo župana Zlatka Komadine kako tim talijanskim »ekolozima« za koje nitko ne zna tko su i kako im je ime, neće izdati dozvolu za rad.

Trajno zbrinjavanje

Zbog čega stalno ponavljamo – političari su krivi? Jer jesu! Otpad je već godinama u Pazinu. Dozvolu za uvoz dala je Istarska županija, a kako su tada, u izbornom periodu 2017. – 2021. vlast u Županiji i Gradu Pazinu obnašali ljudi iz iste političke garniture, to što smrdi na Dubravici nitko osim stanara nije potencirao.

Kriv je dakle bio IDS. Sad nam se opet bliže izbori pa je zgodno pokazati kako se Možemo! itekako brine za zbrinjavanje tog otpada, kako je politički rečeno odgovorniji prema prirodi i društvu od IDS-a. Ali, ni oni dakako nemaju »sredstva« za sanaciju, ima ih samo – država, kako kažu. Ona to mora napraviti. Ne učini li, za sve što će se u Pazinu s tim otpadom dogoditi kriv će biti – HDZ.

Zašto sad on? Jer bez obzira na to što upravlja državom i fondovima pa ima i novac, nije ga briga za pazinsku ekološku bombu. Eto, otpad se nije riješio u vrijeme pazinske vladavine IDS-a, nije ni u više od polovice mandata Možemo! – iako ga se periodično ubacivalo u priču, a sad kad idemo u »izbornu supergodinu«, Dubravica je savršenstvo kako bi političari još jednom prodavali priču jer oduvijek je poznato kako se s otpadom može itekako zavesti građane i osvojiti izbore.

A Hrvatska je uistinu po pitanju otpada jako ranjiva država. Budući da smo civilizacija smeća koja će ga proizvoditi sve više i više – ambalaža je primjerice silno veliki zagađivač, ali njezinu bjesomučnu proizvodnju potiču megakompanije koje nikad neće prihvatiti kako su veliki zagađivači jer to ne odgovara ne samo njima, nego i onima koji od njih žive, a to su nerijetko upravo političke stranke kojima isti financiraju kampanje.

Što znači da će onima koji obećaju zbrinuti otpad to biti jako lijepo plaćeno. I hoće, a kupci »smeća« će nakon toga krenuti u potragu za trajnim zbrinjavanjem. Kao što su to učinili i u Istraplastici. Hrvatska ima sve manje i manje stanovništva. Gorski kotar je po mnogima koji u njemu žive već pao na 15 tisuća realnih, aktivnih stanovnika, što znači da će se u njemu otvarati velika prostranstva bez stanovnika.

Idealno za »nevidljivo« zbrinjavanje i za jako lijepe zarade. Dakako, i za zagađenje prirode, lijepe goranske, kao i njegovih vodotokova koji se elegantno, podzemnim putem spuštaju u Rijeku kako bi s toksinima koji će se pojavljivati u takvim divljim deponijima opasnih otpada napajati »špine« trećeg po veličini hrvatskog grada. Zbrinjavanje opasnog otpada se jako, jako dobro plaća, a u takvim okolnostima jako se lako kreće u zagađivačke akcije.

Kad je Pazin u pitanju, bojimo se da ničeg neće biti ne krenu li i prosvjedne akcije. Nema više vremena! Davati mjesta da se netko tim slučajem zabavlja kako bi osvojio vlast, čisti je promašaj. Ne treba se postavljati zaštitnički ni prema kojoj boji političkog dresa, jedne voljeti, a druge napadati.

Jer, nažalost, slični su – nije njima do ekologije nego do vlasti. Smjene ili njezinog zadržavanja. Ne dođe li do sanacije, taj sada već dobrano rasuti otpad Dubravice postat će snažni predizborni moment. U kojem će se jedni zaklinjati kako je to problem države, ne jedinice lokalne samouprave, dok će država uzvratiti – neka ga sanira onaj tko je dozvolio njegov uvoz i skladištenje u Pazinu. I nitko kriv. Sve dok se u središtu Istre ne dogodi scenarij iz Osijeka.

Dođe li, ne daj Bože, do toga, neće biti bitno koja je politička opcija kriva jer je – neće imati tko tužiti. Ekologija naprosto nije zabava za srednjoškolske seminare i »powerpoint« prezentacije – ona je pitanje života i smrti. Plane li Pazin, planut će i istarski turizam, ostat će mnogi bez posla i prihoda. Plane li Pazin, nema tih granica, što se postšengenski opet postavljaju, tko će širenje zagađenja spriječiti.

Dogodi li se to, koga će biti briga što se »loptica« političke odgovornosti baca s lijeve na desnu stranu i obrnuto. Baš nikog. Dubravicu se mora riješiti – odmah. Bilo kojim i čijim novcem. Odgovornost prema građanima i njihovom zdravlju naprosto ne trpi odlaganje.

Otrovne bačve

I ne, nije na žalost Pazinu to prvi ovakav slučaj. Imao je on kaos i u prošlom desetljeću. Firma je bila Ecooperativa, a svoj je smještaj našla na lokaciji također propale tvrtke, štoviše jednog od giganata istarskog gospodarstva – Pazinke. Problem je nastao kad su 2015. godine uskladištili najmanje 200 tona opasnog otpada, te oko 340 tona raznog neopasnog otpada.

Oni su otpad držali u bačvama, a nakon skladištenja u Pazinu kanili su ga – razbacivati po Hrvatskoj. Afera je tako »pukla« kad je na karlovačkom području pronađeno 88 bačvi s po 200 litara opasnog otpada u svakoj, koje su iz Pazina prevezene kamionom i doslovno odbačene na čak 12 lokacija u Karlovačkoj županiji.

Srećom, u tom je slučaju sanacija bila relativno brza, obavila ju je u veljači 2019. godine tvrtka Kemis-Termoclean. Zahtjevan posao sanacije skladišta opasnog otpada dobili su na natječaju Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Bila je u tom slučaju riječ o uklanjanju opasnog otpada iz skladišta tvrtke Ecooperativa u stečaju.

Skladište se nalazilo u Pazinu u krugu nekadašnje tvornice Pazinka, a nakon odlaska Ecooperative u stečaj u skladištu su ostale velike količine otpada koji je tu bio skladišten bez vjerodostojnih podataka o vrstama i količinama. Velike količine otpada (prema nalazu i procjeni inspekcije MZOE više od 400 tona opasnog otpada) bile su nepravilno i protivno propisima skladištene.

Složen i zahtjevan posao sanacije skladišta započeli su krajem 2018. godine, a završili 15. veljače 2019. godine. Posao je urađen brzo, učinkovito i kvalitetno, poštujući najviše aspekte sigurnosti i ostalih pravila struke i zakonskih odredbi, a sama lokacija sanacije i sve aktivnosti na njoj su bili pod stalnim nadzorom inspekcije zaštite okoliša.

Po završetku sanacije i na primopredaji očišćenog skladišta bili su predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike i tom prilikom su izrazili zadovoljstvo kvalitetom izvršenih radova i stanjem skladišta nakon sanacije, istaknuli su u Kemisu.

Županijski odgovor

Obratili smo se i stručnim službama Istarske županije kako bismo se približili odgovoru o sanaciji pazinskog odlagališta otpada na Dubravici.

S obzirom na uznemirenost kako stanovnika Pazina, tako i cjelokupne Istre pa i šire okolice, zanima nas kakav je stav Istarske županije po pitanju sanacije skladišta s golemom količinom otpadne plastike u Pazinu.

– Istarska županija upoznata je s ugrozom koju predstavlja otpad u bivšoj tvornici Istraplastike nastao radom trgovačkog društva Natural Recycling Company. Istarska županija navedenom subjektu je izdala dozvolu za gospodarenje otpadom u studenom 2019. godine, međutim inspekcijskim nadzorom iz srpnja 2020. godine se naređuje privremena obustava djelatnosti gospodarenja otpadom radi usklađenja rada sukladno Dozvoli za gospodarenje otpadom na način da se u funkciju stavi urušeni dio katne konstrukcije, da se količine uskladištenog otpada usklade s količinama dopuštenim dozvolom, kao i da se otpad uskladišti na lokacijama koje su za to utvrđene dozvolom.

U rujnu 2020. Upravni odjel za održivi razvoj Istarske županije zaprimio je od Inspekcije zaštite okoliša pri Državnom inspektoratu Republike Hrvatske prijedlog za ukidanje Dozvole za gospodarenje otpadom jer nadzirana pravna osoba Natural Recycling Company d.o.o. iz Pazina nije izvršila Rješenje.

Na temelju prijedloga Upravni odjel za održivi razvoj Istarske županije ukinuo je Dozvolu za gospodarenje otpadom Rješenjem u listopadu 2020. godine na koju je trgovačko društvo Natural Recycling Company d.o.o. iz Pazina podnijelo žalbu. Rješenjem drugostupanjskog tijela, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, iz prosinca 2020. godine, žalba se odbija.

Daljnjim postupanjem nadležne inspekcije koja je u ingerenciji države, pokrenute su aktivnosti s ciljem da se otpad ukloni s lokacije. Nažalost, uz uključivanje svih institucija (Grad Pazin, Pučki pravobranitelj, MUP, DORH, Istarska županija, MINGOR, Vlada RH, Saborski odbor za zaštitu okoliša i prirode i ostali) problem s otpadom u Pazinu još uvijek nije riješen.

Smatramo da postoji želja i volja, ali iz ovog se mora izvući pouka i izmijeniti propisi na način da se omogući brza i jasna primjena načela »onečišćivač plaća« kako bi se ovakva ili slična praksa u budućnosti onemogućila.