ZAGREB – Predsjednik Zoran Milanović više je puta govorio o tome da itekako može kvalificirano govoriti o Ustavu s obzirom na to da je 2010. i sudjelovao u pisanju njegovih pojedinih odredbi.

Ali Milanovića se kao političara smatra pristranom osobom i stoga je dobro poslušati što troje ustavnih pravnika, nedavno izabranih vanjskih članova saborskog Odbora za Ustav, Đorđe Gardašević, Sanja Barić i Mato Palić, misle o pravnoj dvojbi može li predsjednik Republike predložiti Saboru za predsjednika Vrhovnog suda nekoga tko se nije prijavio na poziv što ga je raspisalo Državno sudbeno vijeće. Gardašević se slaže sa stavom predsjednika Republike da ga taj javni poziv, o čijem će ishodu danas DSV izvijestiti Milanovića, ne obvezuje dok ostalo dvoje stručnjaka misle suprotno. Pritom svi troje ističu da je sve to skupa zapravo jednostavno.

Gardašević je jučer gostovao na televiziji N1 i izjavio je da predlaganje predsjednika Vrhovnog suda spada u izravne ustavne ovlasti predsjednika Republike.

– Natječaj koji imamo propisan je zakonom, a to je druga razina stvari. S obzirom na to da je to njegova direktna ustavna ovlast, mislim da predsjednik može izabrati kandidata izvan onih koji su se javili na poziv. Ova predsjednička ovlast jest razrađena, odnosno ograničena zakonom, ali moj je stav u ovim pitanjima uvijek da se predsjednika, ako ima ustavnu ovlast da nešto učini, ne može onda ograničavati zakonom tako da to čini na neki drugi način. Predsjednička ovlast predlaganja kandidata relativno je jasna i upućuje na zaključak da predsjednik može izabrati svog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, rekao je Gardašević, izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Zakon o sudovima

Ustav propisuje da predsjednika Vrhovnog suda, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog saborskog odbora, na prijedlog predsjednika Republike bira i razrješuje Sabor. No Sanja Barić i Mato Palić, uz korištenje slične argumentacije, tvrde da Milanović ne može pritom ignorirati proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda unesenu 2018. u Zakon o sudovima.

– Stvari su tu vrlo jasne. Nije sporno da predsjednik predlaže predsjednika Vrhovnog suda, ali postupak njegova izbora pokreće se raspisivanjem javnog poziva od DSV-a. Sada kad je on završen, predsjednik može predložiti nekog od onih koji su se javili, dostavili svoj životopis i program rada. Ne može predsjednik Republike tražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i Odbora za pravosuđe o nekom tko se uopće nije javio na poziv DSV-a, takav ne može biti kandidat niti ga parlament može izabrati. Ako je predsjednik Milanović unaprijed znao koga bi htio za predsjednika Vrhovnog suda, onda je toj osobi trebao reći da se prijavi na javni poziv kako bi je on zatim mogao predložiti Saboru, kazao nam je Palić, docent na Katedri ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku.

On je uvjeren da je smisao transparentnosti postupka izbora predsjednika Vrhovnog suda to da predsjednik Republike ne smije predložiti nekoga tko nije sudjelovao u javnom pozivu.

– Svatko tko je smatrao da ispunjava uvjete, javio se. Ako bi predsjednik Milanović predložio Saboru nekoga tko se nije prijavio, to bi predstavljalo kršenje zakonske procedure, pa i Ustava. Kad bi kojim slučajem Sabor izglasao za predsjednika Vrhovnog suda osobu koja se nije javila na poziv, ona bi bila protupravno imenovana na dužnost čelnog čovjeka najviše sudske instance u državi. Podsjećam da Ustav nalaže predsjedniku skrb za redovito i usklađeno djelovanje vlasti, a tu svakako spada i Vrhovni sud. Ne može, dakle, predsjednik opstruirati Vrhovni sud zato što se njegov eventualni favorit nije javio na poziv DSV-a i samim time nije poznat niti njegov program, naglašava Palić, koji upozorava da je predsjednik Milanović, ako mu je sporna zakonska odredba o izboru predsjednika Vrhovnog suda, trebao od Ustavnog suda tražiti ocjenu njezine ustavnosti.

Propisi nisu samoposluga

– Ta je odredba na snazi i mora je se primjenjivati dok je Ustavni sud ne ukine ili Sabor ne izmijeni. Ne može se iz pravnih propisa uzimati samo ono što komu odgovara, a za ostalo se praviti da toga nema. To nije samoposluga, zaključuje Palić.

Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta, također misli da se zakonima može »detaljnije uređivati i zapravo smanjivati ustavnu ovlast predsjednika Republike«.

– U Ustavu ne piše da se zakonom razrađuje izbor predsjednika Vrhovnog suda, pa kada bismo Ustav dosljedno tumačili, rekli bismo da predsjednik Republike prema vlastitu nahođenju predlaže Saboru predsjednika Vrhovnog suda. Ali Ustav primjerice propisuje i da predsjednik ima pravo pomilovanja, ne kaže se sukladno zakonu, ali svejedno imamo Zakon o pomilovanju, kojim je propisan taj cijeli postupak. Ako predsjednik sada može za predsjednika Vrhovnog suda predložiti bilo koga, neovisno o tome tko se prijavio na javni poziv, onda je moguće samo jedno objašnjenje – zakon je neustavan. Mogao je predsjednik Milanović već dosad poslati Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti. Međutim, sklona sam vjerovati da bi Ustavni sud, da je ova zakonska odredba toliko očigledno neustavna, do danas i sam reagirao, rekla nam je Sanja Barić.

Ona smatra da predsjednik Republike ne mora biti pravnik niti znati tko bi bio kvalitetniji predsjednik Vrhovnog suda i da je zato dobro da je u njegov izbor uključeno više ljudi i tijela, premda njihovo mišljenje o kandidatima ne obvezuje predlagača.