Kad je premijer i šef SDP-a Zoran Milanović posjetio Čavle pored Rijeke prije nekoliko dana, svi su se potrudili da stvore sliku o tome da podjele u stranci nisu toliko duboke kako mediji pišu – otvaranje vrtića u Čavlima organizirano je bilo upravo tako da dođu svi i da, po mogućnosti, pred fotoaparatima i kamerama lijepo i pristojno razgovaraju. Što i jesu. 

  Time je zapravo izbjegao voditi ozbiljnije razgovore s dvojicom kolega koji su mu nedavno jasno rekli što misle o njemu – Zlatko Komadina odlučio je ne sudjelovati na izborima, a Vojko Obersnel dao je nekoliko intervjua u kojima je kritizirao većinu postupaka stranačkog predsjednika, osim samog odnosa Vlade prema Rijeci. Razlog je jednostavan: razlike su prevelike, jer riječki SDP čini onaj, ako se tako može reći, konzervativniji, ljeviji, staromodniji SDP i na tome okuplja velik dio neistomišljenika Zorana Milanovića, dok on sam grabi naprijed prema nekom novom, modernijem i pragmatičnijem SDP-u koji će biti manje ideološki opterećen, a više okrenut projektima i praktičnoj politici. 

 Napad na Riječane

Teško da će se te razlike ikada više uspjeti prevladati ili spojiti u jedno, stoga postoji nekoliko scenarija raspleta, a u svakom od njih riječki i županijski SDP imaju ulogu oponenta stranačkome šefu, naprosto zato jer riječka stranačka baza tako diše, pa je Komadina i Obersnel uvažavaju jer im to jedino i preostaje. 

  U tom slučaju, riječki SDP svakako čini uz dio Zagreba koji kontroliraju Rajko Ostojić i Davor Bernardić glavnu stranačku kontru, na što Ibler odgovara snažnim kontraudarom ostatka stranke prema Rijeci. Već i ovih dana razmišljalo se o tome da sjeverozapadni i slavonski SDP-ovci sazovu pressicu i krenu u napad na riječki SDP koji navodno već svih u stranci počinje iritirati sa svojim ekskluzivističkim pristupom jedinih »pravih« socijaldemokrata i SDP-ovih »barakaša«. 

  Smatra ih se, naime, još rijetkim preostalim endemima, enklavom koja ne živi realan život Hrvatske pa umjesto o BDP-u ili zapošljavanju i dalje priča o Titu i slavnim danima partizanske borbe, što je, smatraju u ostatku SDP-a, zapravo potpuno passe tema. Ako bi sukob išao tako daleko, možda ne bi bile isključene i kakve akcije Iblera prema gradskoj i županijskoj organizaciji u Rijeci, s obzirom na to da riječki i županijski SDP čine »Savsku 66« unutar stranke – tako ih Ibler doživljava, a tako se i oni sami u stranačkoj bazi i nazivaju kad objašnjavaju da od svoje vizije SDP-a odustati neće. No, svakako novi stranački izbori, koji se moraju održati negdje do lipnja ili srpnja 2016. dali bi konačni odgovor na sve dileme o tome koja od tih struja pobjeđuje. I tko bude pobijeđen, taj će u ljeto 2016. morati i priznati konačan poraz. 

 »Ili mi, ili oni«

Scenarij treći: Zoran Milanović i SDP gube izbore hametice, i zapravo se ponavlja prethodni scenarij, bitka »ili mi, ili oni« unutar SDP-a, s važnom napomenom da će se Milanović čak i ako izgubi izbore boriti za novi mandat predsjednika SDP-a, jednako uporno kao i da parlamentarne izbore dobije. No, jasno, tada su mu šanse bitno slabije, i to bi zapravo vjerojatno predstavljalo njegov trajni pad, a broj protukandidata eksponencijalno bi porastao. 

  Scenarij četvrti: također jedna vrlo kratka priča – Milanović gubi izbore, HDZ pobjeđuje, i on već u izbornoj noći daje ostavku kao što su nedavno učinili čelnici laburista u Velikoj Britaniji i drugi u trenutku izbornog poraza. No, ta se ostavka gotovo sigurno neće dogoditi, stoga je ovo više hipotetički scenarij, čisto da tekst bude zanimljiviji. 

  Šalu na stranu, predizborno vrijeme u SDP-u, ovo do parlamentarnih izbora u veljači 2016. (vjerojatno na Valentinovo, 14. veljače) bit će zatišje pred buru. Nitko dobronamjeran u stranci neće dotad raditi neke specijalne skandale, zauzete su jasne pozicije za postizborni obračun, osim ako Milanović kao sada već prekaljeni stranački lider ne odluči iskoristiti peti scenarij i od svojih neprijatelja ponovno učini prijatelje, problem riješi milom, a ne silom te svojim oponentima ponudi najugodnija mjesta u novoj vlasti, možda neka potpredsjednička u Vladi bez portfelja za umorne gradonačelnike, ili počasno predsjednika Sabora ako neki ipak završe na listi…