Rast cijena nafte na svjetskim tržištima ponovo je doveo do rasta cijena derivata na hrvatskom tržištu koji prijeti sve bržom inflacijom i posljedičnim rastom cijena gotovo svih roba i usluga.

O tome koliko će i kako cijena nafte i derivata rasti, razgovarali smo s Davorom Šternom, stručnjakom za naftni biznis i nekadašnjim predsjednikom uprave nacionalne naftne kompanije Ine.

Koliko dugo će, po vašem mišljenju, biti održiv ovakav model u kojemu cijene sirove nafte i derivata rastu u beskonačnost, bez naznaka gdje bi se mogle zaustaviti?

– Pitanje je koliko su društvo i gospodarstvo izdržljivi. Svako je drukčije, jedno je cijena od dva eura za litru goriva u Njemačkoj, a drugo je u Hrvatskoj. Tu nema velike mudrosti, iako mislim da je, u sadašnjoj situaciji, cijena u Hrvatskoj korektna, jer mogla je biti i veća. Vlada je intervenirala, i to je dobar znak, a koliko bi cijena još mogla rasti, ovisi o razvoju situacije.

Prijevoz i banke

U prijašnjim razgovorima isticali ste kako cijena derivata više nema veze s troškovima proizvodnje i distribucije, već s procjenama trgovaca naftom. Do kad možemo očekivati rast cijena i mogu li Europska unija i SAD poduzeti mjere da se rast cijena smanji u tom, nazovimo špekulativnom dijelu?

– Više nisu u pitanju samo trgovci. Prvenstveni uzročnik je sadašnja situacija na istoku Europe, odnosno u Ukrajini. Dokle god to bude trajalo, možemo očekivati rast cijena, bez utjecaja trgovaca. Crno more je praktički zatvoreno za izvoz derivata i nafte iz Rusije, ne zbog toga što je izvoz zabranjen, nego zato što brodarske kompanije nevoljko tamo šalju svoje brodove. Vozarine su, ujedno, porasle za dva i pol do tri puta. Banke nevoljko financiraju trgovinu s Rusijom, iako energenti nisu pod embargom, a isto vrijedi i za osiguravajuća društva. Sve to dovelo je do povećanja cijene nafte na Mediteranu, ali poskupjela je i u SAD-u. Tamo rade trgovci, a ovdje rade prilike.

Što će se događati ako EU i SAD zabrane uvoz ruske nafte i plina?

– Onda možemo očekivati dosad neviđene cijene. Ne bih isključio ni dvjesto ili više dolara po barelu ili dvije i pol tisuće eura za tisuću kubika plina.

Ako rat potraje, bez obzira na to hoće li biti embarga na uvoz ruske nafte ili plina, hoće li cijene i dalje rasti?

– Definitivno hoće. Pogotovo ukoliko bilo EU ili Rusija zaustave isporuke preko naftovoda Družba, kojim u Europu dolazi veći dio ruske nafte.

Osposobiti rafineriju

Vidimo da dosadašnji pritisak na zemlje OPEC-a da povećaju dnevnu proizvodnju sirove nafte nije urodio plodom. Imaju li Europska unija i SAD snage da »pritisnu« OPEC kako bi se povećala proizvodnja, a time vjerojatno i smanjila cijena nafte na tržištu?

– Mislim da ne. Zemlje OPEC-a su u relativno dobrim odnosima s Rusijom. Od Venezuele nadalje. Ne vjerujem da je OPEC voljan, niti da je u mogućnosti povećati proizvodnju, pogotovo u vrlo kratkom roku. Mislim da će rat imati dugotrajan učinak na tržište, ali ne i da će dugo trajati, kako sad stvari stoje.

Može li se dio potražnje nadomjestiti uvozom iz Irana, hoće li SAD u prvom redu, a i EU, popustiti sankcije prema toj zemlji?

– Iranci to vežu uz nuklearni sporazum. Pitanje je hoće li SAD, EU i Izrael prihvatiti za njih lošiji nuklearni sporazum da bi povećali količine nafte koja na tržište dolazi iz Irana.

Gdje je Hrvatska u cijeloj priči? Naša jedina rafinerija, u Rijeci, i dalje ne radi, a počet će s radom tek u travnju. Koliko je to razborito u sadašnjim okolnostima? Hoće li, s druge strane, ta naša rafinerija, posebno ako bude embarga na uvoz iz Rusije, u cijelom sustavu MOL-a i Ine, možda biti u prednosti pred rafinerijama u Mađarskoj ili Slovačkoj, posebno rafinerijom u Slovačkoj koja dobrim dijelom prerađuje naftu iz Rusije, s obzirom na to da je na moru i samim time ima pristup opskrbi s bilo kojeg tržišta?

– To je složeno pitanje. Kao prvo, mislim da rafinerija nije smjela ići u tako dugi remont, koji traje još od studenog prošle godine, a koji iz Ine opravdavaju izgradnjom novog postrojenja za obradu teških ostataka nafte. Po meni, u ovakvim vremenima, trebali bi danonoćno raditi da je osposobe za proizvodnju. Prema mojim informacijama, ona bi za deset dana trebala biti spremna za puštanje u pogon i nadam se da će tako i biti. Položaj rafinerije na moru mogao bi biti ogromna prednost. I ne samo rafinerije, nego i Janafa. Jer i mađarska MOL-ova rafinerija može dobivati naftu preko Janafa koji je projektiran i izgrađen za puno veće kapacitete nego što ih je ikad koristio. Ovo bi, koliko god situacija bila složena, moglo biti zlatno vrijeme Janafa. Ako dođe do zaustavljanja nafte iz Rusije, Janaf bi apsolutno mogao profitirati. Osim toga, Janaf može služiti i kao veliko skladište nafte i derivata, čime bi Hrvatska mogla znatno povećati zalihe za svoje potrebe.

Interes MOL-a

Smatrate li da bi i trebala, osim što bi mogla?

– Da. Definitivno. Pred nama je i turistička sezona, ako je bude s obzirom na zbivanja. Pogotovo ako bude dobra, mi moramo biti u mogućnosti da opskrbimo sva vozila koja dolaze u Hrvatsku. Uglavnom, kombinacija rafinerije na moru i Janafa Hrvatskoj daje relativno dobru perspektivu za održivost u sadašnjoj krizi. Čak i uslučaju da ovakva situacija potraje, izgradnja postrojenja za obradu teških ostataka nafte Rijeci daje perspektivu za ospkrbu i okolnih tržišta, mada je pitanje koliko će MOL-u biti u interesu da Rijeka radi punim kapacitetom. Ako MOL bude imao dovoljno kapaciteta da opskrbljuje tržište derivatima iz Mađarske i Slovačke, onda je situacija drukčija. Ali tu dolazi u pitanje naš suverenitet i odluke na razini države da rafinerija mora osigurati naše potrebe, bez obzira na tuđe interese.