Nekada je stari papir imao konkretnu vrijednost, djeca su ga skupljala po kućama i nosila u škole, a novac od prodaje koristio se za izlete, školsku opremu i druge potrebe. Danas građani za papir koji odvajaju u plave spremnike u pravilu ne dobivaju naknadu, iako on i dalje ima vrijednost kao sekundarna sirovina. Njegovo se prikupljanje, prijevoz, sortiranje i zbrinjavanje financiraju kroz sustav javne usluge gospodarenja otpadom, a tržišna cijena papira i troškovi obrade više ne omogućuju model kakav mnogi pamte iz djetinjstva.

Papirni paradoks

Riječka priča pritom dobro pokazuje koliko se odnos prema papiru promijenio: grad koji je nekoć imao snažnu industriju papira danas ima sortirnicu u kojoj upravo kvaliteta odvojeno prikupljenog papira predstavlja jedan od najvećih problema. Riječka Tvornica papira, poznata kao Hartera, osnovana 1821. godine, desetljećima je bila industrijski simbol grada, a u 1980-ima jedan od vodećih europskih proizvođača cigaretnog papira, da bi zbog gubitka tržišta i zastarjele tehnologije proizvodnju ugasila 1996., a u stečaj otišla 2005. godine.

Danas se papir prikuplja u potpuno drukčijem sustavu. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije navodi da se sav otpadni papir, bilo ambalažni ili neambalažni, mora odvojeno prikupljati i predavati ovlaštenim osobama radi oporabe i recikliranja. Kućanstva ga odvajaju kroz javnu uslugu, u plave spremnike, spremnike na javnim površinama i reciklažna dvorišta. Otkup od građana nije zabranjen, ali ga mogu obavljati isključivo ovlašteni trgovci otpadom.

Ključna je razlika između papira i ambalaže koja je uključena u sustav povratne naknade. Za PET, staklene, aluminijske i čelične boce i limenke za pića građanin dobiva povratnu naknadu neovisno o tržišnoj cijeni materijala. Papir i obična papirnata ambalaža nisu dio tog sustava. Od 1. siječnja 2027. povratna naknada proširit će se na višeslojnu, odnosno kompozitnu ambalažu s pretežno papirnato-kartonskom komponentom, poput ambalaže za napitke, ali ne i na novine, časopise, uredski papir ili obični karton.

Problem kvalitete

Papirna ambalaža već je dio sustava proširene odgovornosti proizvođača. Proizvođači i uvoznici plaćaju naknade Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, iz kojih se financiraju određene obveze prikupljanja i oporabe ambalažnog otpada. Za neambalažni papir, poput novina, časopisa i uredskog papira, takav poseban sustav ne postoji pa se on prikuplja kroz javnu uslugu. U sustavu ambalažnog otpada godišnje se prikupi oko 100.000 tona otpadne papirne ambalaže.

U Rijeci količine odvojeno prikupljenog papira posljednjih godina ponovo rastu. Prema podacima Komunalnog društva Čistoća, 2025. godine prikupljeno je 3.360 tona papira, u odnosu na 3.241 tonu godinu ranije, 2.842 tone u 2023. i 2.559 tona u 2022. godini. No, veća količina ne znači nužno i kvalitetniju sirovinu.

Nakon što građani papir odlože u plave spremnike, on završava u riječkoj sortirnici u Mihačevoj dragi, gdje se izdvajaju nečistoće i priprema za daljnju oporabu. Upravo je kvaliteta prikupljenog materijala jedan od najvećih problema. Iz Čistoće navode da papir i karton iz plavih spremnika u prosjeku sadrže oko 17 posto nečistoća, dok njihov udio na pojedinim područjima Rijeke doseže čak 50 posto. Takav materijal usporava sortiranje i povećava troškove obrade, a neprikladni predmeti mogu uzrokovati kvarove i višednevne zastoje.

Još je nepovoljnija situacija s miješanom ambalažom iz žutih spremnika, gdje udio nečistoća doseže čak 81 posto. Nakon sortiranja oko 26 posto ukupno zaprimljenog otpada ostaje neiskoristivo, odnosno oko 1.500 tona godišnje. Što je više nečistoća, to je manje materijala koji se može prodati ili ponovno upotrijebiti, a veći su troškovi njegova zbrinjavanja.

Tržišna vrijednost

Papir i karton ipak imaju tržišnu vrijednost. U Čistoći navode da se tijekom rada sortirnice otkupna cijena papira kretala između 60 i 130 eura po toni, a kartona između 70 i 140 eura, dok se posljednjih mjeseci uglavnom kreće između 80 i 90 eura po toni. No taj prihod ostvaruje sustav nakon prikupljanja i obrade, a ne građani. Kada se uračunaju troškovi spremnika, sakupljanja, prijevoza, sortiranja, skladištenja i zbrinjavanja nečistoća, vrijednost sirovine često nije dovoljna da bi otkup manjih kućnih količina bio ekonomski zanimljiv.

To se vidi i na poslovanju riječke sortirnice. U prvih šest mjeseci 2026. ostvarila je 314.519 eura prihoda, uključujući 214.686 eura ugovorne naknade, a iz Čistoće navode da su prihodi bili niži nego u istom razdoblju prošle godine upravo zbog pada otkupnih cijena papira i kartona. Sortirnica je 2025. završila s gubitkom od 70.966 eura, među ostalim zbog visokih troškova zbrinjavanja nečistoća izdvojenih tijekom sortiranja.

Papir tako više nije ono što je nekoć bio, nekoliko kilograma na vagi i simboličan novac za kućni budžet, već sirovina čija vrijednost raste što je bolje odvojena i čišća, ali korist od nje danas uglavnom pripada sustavu recikliranja, a ne građaninu koji ju je prikupio.