PULA » Upitani o mogućnostima liječenja hrvatskih osiguranika primjerice u Općoj bolnici u Izoli, iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podsjećaju da se na sve osiguranike primjenjuju iste pravne odredbe europskih i hrvatskih propisa.

Riječ je o Direktivi EU-a o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, a evo kako u HZZO-u tumače u kojim slučajevima hrvatski osiguranici mogu potražiti liječničku pomoć u izolskoj ili kojoj drugoj prekograničnoj bolnici: za hitnu liječničku intervenciju, pojedine pretrage i specijalističke preglede, hospitalizaciju? I trebaju li za to kod sebe imati EU-iskaznicu zdravstvenog osiguranja?

   – Bez obzira što je bolnica u Izoli nekim osiguranicima s područja Istre bliža od Opće bolnice u Puli ili Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, prema hrvatskim propisima, ne može se koristiti hitna zdravstvena zaštita za slučaj koji se dogodio na teritoriju Hrvatske. Ukoliko se hitni slučaj dogodio na teritoriju Slovenije, tada za sve osigurane hrvatske građane, pa tako i građane s teritorija Bujštine, vrijede ista pravila. U slučaju kada je našim građanima u nekoj od zemalja EU-a, pa tako i Sloveniji, potrebna hitna medicinska pomoć, a nisu prethodno izradili EU zdravstvenu iskaznicu, bit će im pružena hitna pomoć, no, nažalost, zdravstvenu će uslugu morati sami platiti ukoliko ne pribave potrebnu dokumentaciju do kraja liječenja, odgovaraju iz HZZO-a.

   Ukoliko hrvatski osiguranik želi neki specijalistički pregled ili dijagnostičku pretragu obaviti u Općoj bolnici u Izoli, jer mu je to bliže (ili brže) nego u hrvatskim bolnicama, treba imati uputnicu izabranog liječnika i može se u izolskoj bolnici naručiti na traženi pregled ili pretragu, poručuju iz HZZO-a i dodaju da treba računati da hrvatski osiguranik ne može imati prednost pred slovenskim, što znači da će i u toj ustanovi biti stavljen na listu čekanja. Prethodno odobrenje HZZO-a potrebno je za bolničko liječenje koje traje duže od jednog dana, za dijagnostiku koja se provodi na skupoj opremi, recimo MR i CT, te za postupke koji su osobito rizični za pacijenta, poput koronarografije.

   I za postupke za koje je potrebno odobrenje HZZO-a i za one druge, pacijenti sami plaćaju uslugu i tek potom traže povrat troškova. Tom zahtjevu, ukoliko nisu imali prethodno odobrenje HZZO-a, prilažu medicinsku dokumentaciju kojom se dokazuje potreba za obavljenom pretragom te potvrda da je učinjena. Kvaka je u tome što HZZO priznaje tzv. domicilne cijene, dakle one po kojima plaća pojedinu zdravstvenu uslugu svojim ugovornim ustanovama u Hrvatskoj. Podaci se, međutim, razlikuju pa iz dopisa HZZO-a saznajemo da za kolonoskopiju ili gastroskopiju, ovisno o primijenjenim lijekovima i materijalima, priznaju cijenu od oko 500-600 kuna, a prema podacima koje smo dobili iz pulske Opće bolnice kolonoskopija košta 380,63 kune.

   U pulskoj Općoj bolnici, zbog nedostatka opreme, ne može se obaviti magnetna rezonanca, endoskopski ultrazvuk, ERCP ili koronarografija. Iznimno su to skupe pretrage i, kako smo već spomenuli, da bi se obavile, recimo, u Izoli, prethodno se mora dobiti odobrenje HZZO-a. Kad je riječ o pretragama na koje se u pulskoj bolnici najduže čeka, rekord drže UZV štitnjače koji je pacijentima udaljen čitavih 13 mjeseci te UZV srca s osam mjeseci čekanja za nehitne pacijente. Prema cjeniku HZZO-a, usluge su to koje koštaju 32 odnosno 186 kuna.

   Pregled kardiologa, na koji se čeka skoro sedam mjeseci, cijeni se mizernih 76,78 kuna, koliko HZZO priznaje za sve vrste specijalističkih pregleda u Hrvatskoj – ni blizu sata rada automehaničara!? Toliko će, naime, priznati troškova hrvatskim osiguranicima ako te specijalističke preglede i pretrage obave preko granice, gdje ih cijene zasigurno puno, puno više. Razliku mora namiriti, naravno, pacijent. Pa, tko voli – ili bolje, tko može, nek’ izvoli!

   Specijalističke preglede kod nas HZZO cijeni manje nego sat rada automehaničara!?