Reakcija našeg novinara

Slučaj našeg novinara Dražena Ciglenečkog: Kako sam osuđen zbog Šešelja, a on - oslobođen

Dražen Ciglenečki

»Opće je poznato što ime ratnog zločinca Vojislava Šešelja predstavlja za sve državljane Republike Hrvatske i što bilo kakva insinuacijska povezanost s ratnim zločincem može značiti svakom građaninu Republike Hrvatske«, napisala je sutkinja Perica Norac-Kevo u presudi. Još je na nekoliko mjesta Šešelja nazvala ratnim zločincem, premda je on tada bio tek optužen. Sada je, eto, Šešelj oslobođen



 Haški tribunal oslobodio je jučer Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine. U studenom prošle godine, Perica Norac-Kevo, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu nepravomoćno je osudila Novi list i mene osobno zato što sam u jednoj kolumni Ivana Turudića, tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, po njezinom subjektivnom shvaćanju, usporedio sa Šešeljom. Turudić je podnio tužbu za nanošenje duševnih boli i spomenuta sutkinja mu je u ekspresnom postupku dodijelila 150 tisuća kuna. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu. Ali, Turudić je mene tužio i kazneno za uvredu i prije dvadesetak dana sutkinja riječkog Općinskog suda Tatjana Čargonja kaznila me zbog toga s osam tisuća kuna. 


Apsurdno samo po sebi, ali ima još. Obje su sutkinje prihvatile Turudićeve tvrdnje da sam, uspoređujući njega i Šešelja, napisao da je on kao ratni zločinac nanio Hrvatskoj manje štete nego taj hrvatski sudac koji je bio dragovoljac Domovinskog rata. Ja, međutim, u toj kolumni uopće nisam komparirao ratne puteve njih dvojice. Samo sam upozorio da Šešelj, aktualan u Hrvatskoj krajem 2014. kad se vratio iz Haaga, svojim blesavim javnim istupima u to vrijeme nije predstavljao nikakvu prijetnju Hrvatskoj, koliko se god hrvatski političari trudili dokazati suprotno. S druge strane, Turudić je svojim čestim izletima u političke vode i medijskim nastupima u kojima je ponajviše napadao najviše državne dužnosnike sasvim iskočio izvan okvira sudačke profesije i kao takav, objektivno, nanosio je štetu pravnoj državi. Stoga sam zaključio da bi za saborske zastupnike, koji su tih dana raspravljali o Šešelju, primjerenije bilo da se bave Turudićem, s obzirom da on više šteti Hrvatskoj. Državno sudbeno vijeće u studenom prošle godine Turudiću nije obnovilo mandat predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Vjerojatno ne zato što su smatrali da je isuviše dobro obnašao tu dužnost.


No, Novi list i ja svejedno smo osuđeni za nešto o čemu nisam pisao. »Opće je poznato što ime ratnog zločinca Vojislava Šešelja predstavlja za sve državljane Republike Hrvatske i što bilo kakva insinuacijska povezanost s ratnim zločincem može značiti svakom građaninu Republike Hrvatske«, napisala je sutkinja Perica Norac-Kevo u presudi. Još je na nekoliko mjesta Šešelja nazvala ratnim zločincem, premda je on tada bio tek optužen. Sada je, eto, Šešelj oslobođen. Doduše, haško tužiteljstvo možda će se žaliti. Ali, to ništa ne mijenja na stvari. U ovom trenutku Novi list i ja osuđeni smo zato što sam u kolumni tobože tvrdio da je hrvatski branitelj Turudić gori od srpskog ratnog zločinca Šešelja. A Šešelj je jučer oslobođen tužbe da je ratni zločinac. I što sad?