Sumnja se da je čak stotinjak muške djece godišta od 10 do 13 godina bilo žrtvama jedne osobe kojoj je sad crkva zabranila održavanje mise i ispovijedi dok istraga traje.
Zadarska nadbiskupija potvrdila je da je o radu bivšeg župnika iz Bibinja Don Nedjeljka Ivanova(72) pokrenuta istraga temeljem navoda svjedoka– žrtava kaznenog djela pedofilije.
Slučaj je preuzeo i službeni Vatikan s dokumentacijom i iskazima zlostavljanih koji tvrde da su kao dječaci ministranti ili na ispovijedima kod istog svećenika bili dirani po genitalijama. Sumnja se da je čak stotinjak muške djece godišta od 10 do 13 godina bilo žrtvama jedne osobe kojoj je sad crkva zabranila održavanje mise i ispovijedi dok istraga traje. Taj isti čovjek lani je dobio Nagradu za životno djelo Općine Bibinje, postao počasni građanin.
Mučni detalji počeli su se rasplitati prije više od mjesec dana kada je 7. veljače u HRT-ovoj emisiji »8.KAT« progovorio Josip Lisica, žrtva svećenika– zlostavljača. Iako Lisica pred kamerama nije spomenuo ime župnika, stanovnici Bibinja prepoznali su svog mještanina i povezali cijelu priču s danas umirovljenim svećenikom koji je 20 godina službovao u mjestu. Počele su se javljati i druge žrtve, danas već odrasli ljudi koji su svih ovih godina skrivali strašnu tajnu iz djetinjstva.
No, punih mjesec dana Hrvatska je šutjela na što je pred kamerama javne televizije u svojem nekonvencionalnom nastupu ovog tjedna upozorila poznata književnica Vedrana Rudan. Jučerašnje naslovnice napunile su se fotografijama ostarjelog Nedjeljka Ivanova koji je dva desetljeća nesmetano držao mise, vjenčavao parove i krstio na tisuće djece. Župnik se smatrao zaslužnim građaninom jer je pokrenuo gradnju mjesne crkve i omogućio dolazak časnih sestara u selo.
Priče o seksu
Malo mjesto u kojem se znalo samo ono što se htjelo znati. Navodi da je seksualno zlostavljao mlade dječake, skidao im odjeću, dirao genitalije, ispitivao ih o masturbaciji nisu bila posve tajni. Dio žrtva neke od ovih pojedinosti ispričale su i roditeljima, a oni su svih ovih godina držali jezik za zubima. Zavjet šutnje bio je jači.
– Uglavnom se pričalo samo o seksu, pitao me što doživljavam kada masturbiram, koliko sjemena izlazi, mala ili velika žličica, zatim je govorio da žene nas muškarce navode na zlo i blud te da nisu dobre. Jednom prilikom se tako uzbudio dok je pričao o tome, da je tražio od mene da se skinem da vidi rastu li moji organi normalno« – zastrašujuće su bile Josipove riječi pred kamerama
– Ja sam se prestrašio, nisam znao što sada! To je za mene čovjek koji je predstavljao Boga! On mi je počeo sa svojim rukama otkopčavati hlače, govorio je da želi vidjeti je li sve u redu s mojim spolnim organom, silom sam se odgurnuo od njega te se tada smirio. To je promijenilo moj život i moj pogled na Crkvu. Nakon toga sam išao možda na još jedan ili dva duhovna razgovora. Prilikom ispovijedi uvijek je tražio da budemo u sakristiji i tada je svoju ruku držao na našim hlačama, preko spolnog organa.
Kazao mi je da je to naša duhovna tajna, da ne moram o tome nikome ništa pričati. Kasnije sam saznao da su moji poznanici, imali sličnih iskustva. Moj slučaj nije bio usamljen. Meni nije bilo jasno što napraviti, bojao sam se reći roditeljima, bojao sam se da mi neće vjerovati. Nisam bio svjestan da je to bilo zlodjelo«, prepričao je Lisica te dodao kako je roditeljima sve rekao kad je imao 24 godine:
– Oni su bili zaprepašteni, ali su rekli pa nije te silovao, i nisu svi takvi. Ja sam pitao što je s drugom djecom? Nitko nije htio prihvatiti da se to događa – šokirao je Lisica.
Nadbiskupu zadarskom Želimiru Puljiću dok je bio u New Yorku sredinom veljače pristupio je i hrvatski iseljenik Nenad Bugarija, koji kao liječnik radi u Pittsburghu. Sve mu je ispričao o župniku tražeći da se pokrene istraga. Bugarija je šest godina živio u Bibinjama, od 3. do 8. razreda osnovne škole. Išao je u srednju školu u Zagreb, u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i četiri godine bio u sjemeništu. Nakon toga otišao je na Medicinski fakultet, pa na specijalizaciju u Ameriku.
Susreti u sakristiji
– Priča koju je Josip iznio vrlo je slična mojoj. Sve što je Josip rekao je istinito. Svi smo prošli seksualno zlostavljanje. Zlostavljanje je trajalo godinama. Brojka žrtava puno je veća od one koje spominje biskup. Taj svećenik bio je u Bibinjama 20 godina i po mojim procjenama, zlostavljao je barem pet do šest dječaka godišnje, posebno u kasnijim godinama svećenstva u Bibinjama. U razgovorima sam saznao da je kasnije i po dvojicu dječaka pozivao k sebi i ulazili bi k njemu u sobu naizmjence. Prava životna katastrofa.
Jedan od zlostavljanih mi je priznao da je rekao roditeljima, otac mu je na to rekao da ga treba objesiti, a majka da za to više ne želi čuti. Postoji stigma zbog koje je ljude stid reći da su bili zlostavljani. On je nas i mentalno zlostavljao, sve skupa je bilo veliko ponižavanje. Sada mi se okreće želudac kada o tome razmišljam. Kao dijete mislite da to tako treba biti i da svećenik dolazi od Boga pa ste na neki način čak i privilegirani u njegovom društvu…
Ali podsvjesno znate da se događa nešto jako loše – ispričao je Bugarija za Zadarski list.
Zlostavljač je najčešće pozivao dječake u sakristiju umjesto u ispovjedaonicu. Kada bi mu oni okajavali svoje grijehe najviše ga je zanimalo da li masturbiraju i tražio ih da opisuju kako to rade i što pritom zamišljaju. Kao visok i snažan čovjek lako im je zaprijetio da nikom ne govore ako bi ih prilikom ispovijesti dirao, grlio i ljubio.
Navodno, pred mnogima se, dok bi ih dirao, i samozadovoljavao. Dječake je pozivao u svoj ured na takozvane »duhovne razgovore« gdje bi im govorio da su žene zlo koje kvari muškarce i da ih samo navode na blud. Ivanov je vodio i vjeronauk za dječake od petog do osmog razreda, uzrasta koji je najviše birao za svoje žrtve.
