Bilo bi zanimljivo vidjeti kako vječnog jastreba HDZ-a za veleizdaju prozivaju oni koji bi uskoro trebali glasati za njega, oni tvrdi Hrvati, a ne bjelosvjetski dokoni fićfirići iz Amnesty Internationala koji svako toliko Šeksa dovedu u kontekst ratnih zločina iz devedesetih.
Nije, naravno, predsjednik Sabora Luka Bebić poslušao Danijela Ivina koji je u svome otvorenom pismu objavljenom u Novom listu tražio da Sabor više ne bude pokrovitelj svibanjske komemoracije na Bleiburgu.
Ipak, ni ovoga puta politički instinkt nije napustio »barba Luku«. Nije se htio od javne scene oprostiti uz salvu zvižduka te je vještim manevrom ulogu žrtvenog jarca prepustio ljutom suparniku Vladimiru Šeksu, koji protiv te misije nije imao ništa protiv, te ga je predsjedništvo Sabora 4. svibnja odredilo za službenog izaslanika.
Samo tjedan dana kasnije Šeks je u posljednji trenutak opozvan, jer je nekome u stranačkoj središnjici svanulo što bi u izbornoj godini mogao doživjeti autor slogana akcijskog plana za uhićenje generala Gotovine »locirati, identificirati, uhititi, transferirati« nakon što je heroj a ne zločinac u Haagu osuđen na 24 godine zatvora. Debakl ravan onome 2005. kada ga je njegova »krvna grupa« izviždala kao predsjednika Sabora vičući »Ante, Ante«, samo mjesec i pol nakon što je po prvi put izgovorio te četiri opasne riječi koje će ga do kraja života pratiti.
Ne voli Vladimir Šeks kada u novinama vidi svoje ime u tekstovima koji govore o ubojstvu obitelji Zec, o Branimiru Glavašu ili pak za zločine osumnjičenom i pritvorenom Tomislavu Merčepu
Da HDZ strepi od svega onoga što će se čuti i vidjeti na Bleiburgu, govori i činjenica da na taj oltar hrvatske mitologije kao žrtvu prinose također budućeg političkog umirovljenika, Andriju Hebranga. Tako tamo gdje su se nekada svi gurali i morali biti viđeni žele li napraviti uspješno desničarsku karijeru, koje bez makar tihog koketiranja s ustaštvom nije moglo biti, Jadranka Kosor šalje najlošiju kartu koju ima u špilu, predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a na odlasku!
Tko šljivi Ivina, kakvi principi, ne daj Bože, civilizacijski zaokreti, već tek standardna, uobičajena domobranska politika koja nastoji trulim kompromisima spasiti vlastite gaće od uneređenja uvijek kad zagusti.
Konj za trku
Tako će Hebrang, kojem je Jadranka Kosor vjerojatno šapnula isto ono što i njoj Sanader u lipnju 2009. prije bijega (»Jadranka, još mi ovo učini…«), kao disciplinirani vojnik partije podnijeti nabacivanje ultradesničarskog blata u vlastito i lice HDZ-a. No prava je šteta što na Bleiburgu, vjerojatno posljedni put pod pokroviteljstvom Sabora, jer ulaskom u EU Bruxelles neće apelirati poput Ivina već zabraniti odlazak, nećemo u glavnoj ulozi vidjeti Vladimira Šeksa.
Čovjeka koji već 20 godina opstaje u hrvatskoj politici i kojega s javne scene nije uspio eliminirati nitko, od Franje Tuđmana pa sve do Ive Sanadera i danas Jadranke Kosor. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako vječnog jastreba HDZ-a za veleizdaju prozivaju oni koji bi uskoro trebali glasati za njega, oni tvrdi Hrvati, a ne bjelosvjetski dokoni fićfirići iz Amnesty Internationala koji svako toliko Šeksa dovedu u kontekst ratnih zločina iz devedesetih.
Zna dobro Vladimir Šeks i u najvećem magnovenju da uvijek on konja za trku imade, a taj at strašnomlat zove se hrvatsko pravosuđe
Ne voli Vladimir Šeks kada u novinama vidi svoje ime u tekstovima koji govore o ubojstvu obitelji Zec, o nekadašnjem sudrugu, pravomoćno osuđenom Branimiru Glavašu ili pak za zločine osumnjičenom i pritvorenom Tomislavu Merčepu. Ne voli on kopanje po vlastitoj prošlosti, ne voli »medijske pse, pirane i hijene«, kako nas je nedavno nazvao u opskurnom »Hrvatskom listu«, koje ga navodno žele strpati u zatvor.
Svrbi ta biografija Vladimira Šeksa pa se sve više češe i grebe, žesti i prijeti. Najprije pokušava uljudno, razgovorom, iako je interview o hijenama već u planu, jer naravno zna da se na te njegove bljuvotine i bestijarij neće usuditi reagirati Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti. A trebalo je.
Zna dobro Vladimir Šeks i u najvećem magnovenju da uvijek on konja za trku imade, a taj at strašnomlat zove se hrvatsko pravosuđe koje je, začudo, uvijek na njegovoj strani. I koje ne samo da nikada nije našlo dovoljno dokaza za daljnje postupanje protiv Vladimira Šeksa kada su po srijedi bila ratna stradanja civila koje su spominjali Amnesty International i Inicijativa mladih, već je i u znatno benignijim procesima redovito bilo na njegovoj strani. Nisu naši suci i tužitelji naivni, znaju oni dobro tko kadrira hrvatskim pravosuđem, čiji kumovi, prijatelji i dužnici vedre i oblače, te kako prolaze oni koji padnu u nemilost.
“Bijela knjiga”
Da, hijene koje se usude propitivati lik i djelo Vladimira Šeksa valja dostojno kazniti, kada je već fizički odstrijel (za sada) zabranjen, treba ih gaziti i uništavati sudskim pravorijecima, odvjetničkim reagiranjima koje će snishodljivo prenijeti i objaviti državna agencija Hina, javna televizija HRT i na proračunskim jaslama financirani Vjesnik.
Štoviše, Vladimiru Šeksu dozvoljeno je sve, pa čak i s mjesta potpredsjednika Sabora financirati i objaviti »bijelu knjigu« novinskih tekstova o Vladimiru Šeksu koji su po njegovom mišljenju »u suprotnosti s proklamiranim aktima Hrvatskog novinarskog društva«.
Čitam neke od naslova iz te »analize pisanja dijela hrvatskih medija o potpredsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu«, novinskih tekstova objavljenih između 3. siječnja i 1. veljače 2011., ukoričene i poslane s državnim grbom i zaglavljem Hrvatskog sabora glavnim urednicima: Šeks pogodovao Glavašu: »bio mu je četvrti odvjetnik«, Bošnjaković: Šeks nije morao znati za zločine, Šeks je u lancu obrane Osijeka bio najvažnija karika, Kako je civil Šeks postao ratni general, Šeks je bio prost prema Srpkinji koja je tražila supruga, Šeks i Ivan Vekić zataškavali zločine Merčepove zločine u Vukovaru, Amnesty International pokopao Vladimira Šeksa, DORH-u smo dali dovoljno za istragu protiv Šeksa…
(Ne)ovisno pravosuđe
Za svaki od njih Vladimir Šeks zna zašto nisu primjereni pisanju o Vladimiru Šeksu i to potkrepljuje Statutom HND-a ili kodeksom časti hrvatskih novinara. Stoga će biti zanimljivo vidjeti hoće li u nekom budućem izdanju svoje »bijele knjige« objaviti i zaključak Novinarskog vijeća časti sa sjednice održane 8. travnja 2011. koje se na zahtjev Vladimira Šeksa očitovalo o tekstu Borisa Pavelića »Krivica Hebrangove kćeri« objavljenom u Novom listu, kao i zaključak tog istog cehovskog vijeća na zahtjev Borisa Pavelića povodom toga što su Hina, HRT i Vjesnik objavili reagiranja odvjetnika Vladimira Šeksa na isti tekst, a da nisu tražili mišljenje druge strane. Ili će Vladimir Šeks opet upregnuti sklono mu pravosuđe koje će mucajući i pentajući presuđivati u njegovu korist.
Zato bi bilo zanimljivo vidjeti Vladimira Šeksa na Bleiburgu, da se makar tamo suoči s vlastitim ogledalom koje bi mu najiskrenije reklo što o njegovom liku i djelu misli. Ako već ni partija kojoj pripada nije kadra o njemu donijeti svoj sud, valjda bi na tom mitskom polju hrvatstva priznao sud svojih istomišljenika. Ili bi i tamo okupljene nazvao hijenama, proganjao ih na sve moguće načine, »bijelim knjigama« ili sudskim paragrafima, svejedno.
Ne bi, sigurno. Nije Vladimir Šeks lud da ugrozi ulazak Hrvatske u EU i već burno od vladajućih proslavljeno zatvaranje Poglavlja 23 koje ne bi bilo moguće da uistinu hrvatsko pravosuđe nije neovisno. Sic!
