Unatoč parlamentarnoj opstrukciji pri izboru ustavnih sudaca, riječkoj profesorici Ustavnog prava Sanji Barić nedostajala su samo dva glasa za ulazak u Ustavni sud. Razgovarali smo s njom u vezi s njezinim neizborom, te zbog čega se uopće kandidirala za sutkinju Ustavnog suda. Sanja Barić naglasila je na početku razgovora da činjenica da je bila kandidat u ovom postupku unaprijed potkopava kredibilitet njezinih komentara, ma koliko oni stručno i profesionalno bili utemeljeni. Savjetovala nam je da je  primjerenije da se obratimo njezinim kolegama s drugih pravnih fakulteta u Hrvatskoj za odgovor na pitanje kako komentira činjenicu da su joj nedostajala samo dva glasa i da je HDZ bojkotirao cijelu proceduru. Naše je mišljenje da je ona i te kako primjerena osoba i da njezin kredibilitet nije ni na koji način potkopan. Dapače.

Zbog čega ste se kandidirali za sutkinju Ustavnog suda i kako komentirate činjenicu da vam je za prolaz nedostajalo dva glasa, te da je cijeli postupak bojkotirao HDZ?

– Osobno sam ugodno iznenađena da je do glasanja uopće došlo budući da mi je još u ožujku bilo poznato kako HDZ ne namjerava sudjelovati u postupku izbora. Činjenica da je unatoč tome postojao dovoljan kvorum za odlučivanje obradovala me je jer to jasno pokazuje svijest saborskih zastupnica i zastupnika o iznimnoj važnosti izbora sastava Ustavnog suda Republike Hrvatske. Doista je bilo teško očekivati da u tim okolnostima itko dobije dvotrećinsku većinu, a takav »tijesan« i za mene vrlo laskav rezultat predstavlja mi veliku čast.

Verzija budućnosti

Možete li nam pojasniti do kojega vremena treba izabrati dva ustavna suca ili sutkinje i što će značiti mogući neizbor?

– Kao što je opće poznato, Ustavni sud već pet godina djeluje s jednim sucem manje, 12 umjesto 13 sudaca. Akademiku Krapcu se uslijed neizbora produžuje mandat do najkasnije 9. siječnja 2016. U slučaju neizbora, toga dana Sud ostaje na 11 sudaca. Dalje, 6. prosinca ove godine ističe mandat još petorici sutkinja i sudaca. Ako se ni u novom sazivu Hrvatskog sabora ne izaberu zamjene, produženi mandati mogu trajati najduže do 6. lipnja 2016. godine. U tom bi najcrnjem scenariju toga dana Ustavni sud ostao na šest od ukupno 13 sudaca, te oboje pravno i činjenično bio paraliziran.

Do toga apsolutno i neizostavno ne smije doći.

Može li se cijela ova situacija kvalificirati kao uvod u ustavnu krizu?

– Ne bih rekla da je uvod, već verzija budućnosti koja se ne smije dogoditi. Nije mi zamislivo da bi do toga uopće moglo doći. Prvo, zato što ima dovoljno vremena da se procedure izbora svih sedam sudaca uredno i uspješno provedu do naznačenih rokova. Drugo, kao što sam ranije navela, već se u ovom postupku pokazalo da ta svijest postoji kod saborskih zastupnika. Sve im je to poznato i vjerujem da će se izbori izvršiti. Treće, uvjerenja sam da se učinkovito mogu razriješiti, nazovimo ih tako, »postupovne nesuglasice«. Uostalom, HDZ se ispričao kandidatima za nesudjelovanje u postupku ističući da time nije izrazio svoje neslaganje. No, bez obzira na to, svaki novi postupak izbora započinje javnim natječajem kojim se pozivaju svi relevantni subjekti i institucije u okviru pravne profesije na predlaganje kandidata. Dapače, prema sadašnjim pravilima, kandidati se mogu i sami prijaviti. Dakle, vrata su širom otvorena za apsolutno sve pravnike koji smatraju, ili za koje drugi relevantni subjekti smatraju, da imaju potrebne stručne i osobne kvalitete – uz potreban broj godina radnog staža. Kako vidite, svi alati postoje za ostvarenje kvalitetne ponude kandidata i nema razloga da se izbori uspješno ne izvrše, i to izbor između doista najboljih koje naša država ima. Bez obzira na sve, vjerujem da će Hrvatski sabor odgovorno i kvalitetno ispuniti svoju zadaću.

Pozitivan učinak

Što sve ovo skupa znači kada je riječ o percepciji Ustavnog suda kao institucije, ali i ustavnih sudaca?

– Možda ćete se iznenaditi ovim odgovorom, no moje je mišljenje da je ovo dobro za razvoj dobre parlamentarne prakse, te ima veliki potencijal za poboljšanje percepcije Ustavnog suda i sudaca. Da pojasnim. Od kada je uvedeno po mojem mišljenju odlično pravilo o potrebi dvotrećinske većine glasova u Hrvatskom saboru za izbor sudaca Ustavnog suda RH, još nitko nije izabran. Sada se približavamo zidu i do izbora neizostavno mora doći. Dakle, ustavno pravilo konačno će natjerati svoju primjenu. Pravilo služi tome da omogući strogi probir kandidata. Prirodno je i posve normalno da dolazi do određene vrste dogovora, no dvotrećinska većina i javnost postupka jamče prihvatljivost i kvalitetu konačnog rezultata – izabranih sudaca. Time se ujedno doprinosi i percepciji ugleda Ustavnog suda – ugled se, naravno, verificira upravo u praksi samog Suda. Ne bih se složila da dosadašnji neuspješni izbori pokazuju kako to pravilo moramo mijenjati i vratiti na apsolutnu većinu. Dokle god želimo da suce bira isključivo Sabor, dvotrećinska većina je ispravno rješenje. Da, prolazimo porođajne muke ove nove parlamentarne prakse, no izmjena bi samo pokazala da prihvaćamo kako Ustav nije najviši akt. Da ga se smije ne primjenjivati pa i mijenjati samo zato što nam se ne sviđaju ograničenja koja on postavlja. Ne smijemo zaboraviti da je osnovna svrha svakog ustava ograničiti vlast, a ovdje je riječ upravo o takvoj odredbi. Onoj koja tjera na višu razinu funkcioniranja parlamenta i koja je jamac kvalitete kadra drugog državnog tijela – Ustavnog suda. Stoga je podržavam i vjerujem da će se njen pozitivni učinak pokazati upravo u narednom razdoblju, u okviru Ustavom i Ustavnim zakonom predviđenih krajnjih rokova za izbor, a potom ustaliti kao nešto samorazumljivo i postati inherentan dio dobre parlamentarne prakse u Republici Hrvatskoj.