‘Ministrica socijalne skrbi proglasila se nenadležnom u slučaju samovoljne odluke Centra za socijalnu skrb kojom odbija provesti odluku Upravnog suda o udomljavanju djeteta u obitelj istospolnog para. To je u krajnju ruku skandalozna i opasna izjava kojom se podriva Hrvatska kao pravna država, a štite oni koji zakone i sudske odluke ignoriraju’, objavila je saborska zastupnica Sabina Glasovac na svom Facebook profilu.

‘Proglašavanje sebe nenadležnom za samovoljne protupravne i protuzakonite postupke institucije iz sustava kojemu si načelu jasan je pokazatelj ozbiljnog kaosa u sustavu socijalne skrbi, ali i za funkcioniranju pravne države. U obrazloženju Rješenja kojim Centar za socijalnu skrb odbija zahtjev za izdavanje dozvole za udomiteljstvo para Kožić-Šegota, Centar ide tako daleko da, unatoč presudi suda, njihov zahtjev naziva ‘nedopuštenim’ pozivajući se na Zakon o udomiteljstvu koji (kako kažu) u obrazloženju “ne poznaje i ne navodi termin životnog partnerstva, stoga tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda.” Kao da je sud svoju presudu donio na temelju staklene kugle, a ne na temelju propisa i zakona’, piše Sabina Glasovac.

Glasovac ističe da najveća odgovornost zapravo leži na HDZ-u koji odbija usklađivati posebne propise.

‘Zakon o životnom partnerstvu je organski zakon i svi ostali posebni propisi moraju biti usuglašeni s njime. Kožić i Šegota su diskriminirani samo zbog toga što su u životnom partnerstvu. Nepoštivanje presude Upravnog suda od strane Centra izaziva veliku pravnu nesigurnost i nanosi veliku štetu LGBTI građanima koje štiti čitav niz hrvatskih zakona kao i europska sudska praksa’, piše Sabina Glasovac.

‘SDP je, podsjećamo, uputio Zakon o udomiteljstvu na ocjenu ustavnosti. Stava smo da država ne smije diskriminirati jednu skupinu građana samo zbog činjenice da žive u registriranom istospolnom životnom partnerstvu, a to je učinila. Na kraju krajeva, brojna nezbrinuta i napuštena djeca bila bi zasigurno sretnija da im država omogući veću šansu za djetinstvo provedeno u toplini nečijeg doma umjesto u samoći hladnih zidova centara i domova’, zaključuje Sabina Glasovac.