Nekoliko gradova u Hrvatskoj zainteresiranih za gradnju energana na gorivo iz opada, među kojima je i Rijeka, javilo se Fondu za zaštitu okoliša, rekla je Maja Feketić, načelnica Sektora za fondove Europske unije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, na okruglom stolu “Energetska oporaba (opasnog) otpada”, održanom na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, u organizaciji Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.

U Hrvatskoj je, prema njenim riječima, planirana gradnja četiri energane koje bi koristile gorivo iz otpada, a niti jedna od njih neće kao gorivo koristiti opasni otpad, rekla je na okruglom stolu Feketić.

Prva stiže u Šibeniku

Prva od njih bit izgrađena u okviru centra za gospodarenje otpadom “Bikarac” kod Šibenika, kapaciteta 130 tisuća tona goriva iz otpada godišnje i to sa područja četiri dalmatinske županije – Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske.

Druga bi mogla biti izgrađena u kogeneracijskom postrojenju “Orlovnjak” u slobodnoj zoni Osijek, s kapacitetom od 54 tisuće tona goriva iz otpada godišnje, s područja slavonskih županija.

Među gradovima koji su podnijeli zahtjev, odnosno zainteresirani su za izgradnju energane na gorivo iz otpada posebno je istaknula Rijeku koja bi, uz gorivo iz otpada proizvedeno u Centru za gospodarenje otpadom mogla koristiti i gorivo iz centra Kaštijun u Istarskoj županiji i CGO Babina gora u Karlovačkoj županiji, zajedno s presušenim muljem iz tih triju centara.

U Rijeci su i prije desetak godina postojali planovi za gradnju energane na otpad, ali od predloženih nekoliko lokacija – a najizglednija je bila ona u Sušačkoj Dragi – sve su na kraju odbačene. Energana na gorivo iz otpada trebala je biti kogeneracijskog tipa za proizvodnju električne i toplinske energije i opskrbljivati cijeli Energov sustav – Istok, kao i KBC Rijeka na Sušaku.

Pri odabiru gradova u kojima će se energane graditi uzimat će se u obzir, istaknula je, lokacija i blizina centara za gospodarenje otpadom.. Rijeka je u ovom času najbliža izgradnji, budući su centri za gospodarenje otpadom Marišćina i Kaštijun već dulje vremena u pogonu i proizvode gorivo iz otpada, koje se sada, uz plaćanje skupih naknada, većinom spaljuje u slovenskim energanama.

Nastavak razvoja centara

– Energane predstavljaju nastavak razvoja centara za gospodarenje otpadom, omogućavaju zbrinjavanje svog ostatnog otpada koji se ne može reciklirati, poručila je Feketić, dodajući kako je, kada je riječ o financiranju gradnje Modernizacijski fond EU-a i dalje jedan od najboljih izvora financiranja, ali sredstva iz tog fonda su dostupna do kraja 2030. godine, nakon čega ostaju krediti te javno-privatno partnerstvo, te inovacijski fondovi.

Kazala je i da se o energani za termičku obradu opasnog otpada još ne raspravlja, ali i da je i to pitanje kojeg bi se u budućnosti trebalo dotaknuti.

Daniel Rolph Schneider sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje rekao je da su Hrvatskoj potrebne četiri energane jer procjene govore o 350.000 tona pa do 500.000 tona goriva iz otpada godišnje što ne uključuje i druge materijale koje će te energane eventualno koristiti, kao što su primjerice mulj iz pročistača otpadnih voda te ostatni nereciklabilni otpad.