Hrvatski modul za urbano traganje i spašavanje Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite stigao je u noći sa srijede na četvrtak u južni Hatay.

U timu su deseci ljudi obučenih za traganje i spašavanje u slučaju prirodnih i drugih katastrofa, koji su u Tursku otišli sa svom potrebnom opremom i zalihama za višednevni rad, a među njima su i Riječani.

U Hatayu su i pročelnik Područnog ureda civilne zaštite Rijeka Matko Škalamera i njegova supruga Nataša, inače liječnica, a na intervenciju su otišli kao vodiči potražnih pasa Thomasa i Dharme, s kojima pretražuju ruševine u potrazi za preživjelim stradalnicima.

Nataša i Matko Škalamera i Kristina Crancich s potražnim psima na ruševinama zgrade u Hatayu / Foto Ravnateljstvo Civilne zaštite

– Na žalost, do sad nismo našli niti jednu živu osobu, ali nastavljamo s pretraživanjem ruševina, dok ima nade da nađemo nekoga od preživjelih. Ovdje, u gradu, praktički nema niti jedne zgrade neoštećene potresom.

Dobar dio njih stoji, nisu sve sravnjene sa zemljom, ali to je samo na prvi pogled, jer ogromna većina zgrada je znatno oštećena, kaže Škalamera, s kojim smo razgovarali putem jednog od internetskih komunikacijskih kanala.

Škalamera kaže kako je dio hrvatskog tima, odmah po dolasku na potresom pogođeni sektor koji im je dodijeljen, krenuo u izgradnju baze, dok su potražni timovi odmah poslani u akciju traganja za preživjelima pod ruševinama.

Cilj je da pretražimo što više ruševina, kako bi se iz njih mogli izvući eventualno preživjeli, u što kraćem roku. Tu su nam od velike pomoći naši psi, a sa svojim potražnim psom iz Rijeke je došla i Kristina Crancich. Na žalost, do sad nismo našli niti jednog preživjelog, a pronašli smo veći broj mrtvih tijela, kaže Škalamera.

Hrvatska ekipa koja sudjeluje u spašavanju nakon potresa u Turskoj u cijelosti je, dodaje, samodostatna, jer su se u Tursku uputili sa svom potrebnom opremom, šatorima, zalihama hrane, vode i drugih potrepština, što je glavni preduvjet za funkcioniranje tima, s obzirom na ograničene mogućnosti opskrbe u potresom pogođenim područjima.

– Što se tiče organizacije traganja, javili smo se po dolasku, kada nam je dodijeljen sektor za pretraživanje. Sektor dijelimo s kolegama iz Ukrajine koji su također došli pomoći, kaže Škalamera koji na pitanje kako izgleda potresom opustošeno područje odgovara kako je njegova supruga Nataša bila na intervenciji nakon potresa u Albaniji prije nekoliko godina.

– Kaže da je ovo neusporedivo gore. Razmjeri uništenja zaista su ogromni. Do kad ćemo ovdje ostati, ne znam. Do kad bude potrebno. Sigurno do kraja tjedna, a možda i duže, zaista to u ovom trenutku ne znamo. Svi ovdje radimo kao jedan, istaknuo je Škalamera.

Odnos lokalnog stanovništva prema spasilačkim ekipama je, ističe, više nego dobar.

– Velik dio ovih ljudi izgubio je nekoga od obitelji, kuću, ali svejedno, kad god smo na terenu, svi nas pozdravljaju, zahvaljuju se. Zaustave se, daju nam par boca vode, koje i sami imaju malo, a taj njihov odnos prema nama znači nam više od bilo kojeg drugog priznanja.

Preživjelima je ovdje jako teško. Noću su temperature ispod nule, veliki dio kuća je srušen ili teško oštećen, a uz to nema rasvjete, ništa se ne vidi, iako smo u relativno velikom gradu. Bez obzira na sve, mi ćemo dati sve od sebe da odradimo ono za što smo se sve ove godine pripremali, uz iskustva iz potresa u Hrvatskoj i da pomognemo koliko možemo, kazao je Škalamera.