Snimio Marko GRACIN
Ponosni smo dakako kad vidim konstrukciju nove zagrebačke zračne luke. U aerodromsku će se zgradu ukupno ugraditi tisuću tona cijevi najrazličitijih profila. Godišnje investitorima otpremimo 30 tisuća tona raznih čeličnih proizvoda, kaže Igor Borovac, član uprave Micka
Bilo je to vrijeme s početka devedesetih kada je boja kojom se oslikavala hrvatska stvarnost bila uglavnom crna… Srećom, u svom tom gospodarski depresivnom stanju bilo je i ljudi koji se nisu mirili s potojećim stanjem, pokušali su pronaći svoj put u neka ekonomski bolja vremena. Započinjati pak posao u takvo vrijeme prije je slutilo na avanturu nego na izazov. Mnogi su pokušali, na žalost nisu u tome uspjeli. Kad pak pričamo o riječkom, i inače pomalo samozatajnom gospodarstvu, ponekad nam se čini kao da baš ništa ne funkcionira. Nabrajaju se danas nepostojeći giganti, pad zaposlenosti kao i činjenica da nam je, dvadesetak godina nakon najtežih vremena, gospodarstvo i dalje devastirano s ne previše naznaka oporavka. Metalska industrija pak, skoro u cjelosti izbrisana s lica hrvatske zemlje.
Srećom, ipak ima i onih drugih dobrih i uspješnih za koje medije uglavnom nije briga. Afere, stečajevi, propast daju atraktivnije naslove, oni dobri… za njih se baš i ne nalazi mjesta ni na papiru, još manje u elektronskim medijima. Ipak ne budimo toliko kritični – Hrvatska je učinila i značajne korake napretka, infrastrukturni su radovi brojni, a prolazeći zagrebačkom zaobilaznicom ne možete ne primijetiti zanimljivi, upečatljivi svod terminala nove zračne luke. Sastavljen je od kilometara čeličnih cijevi i u svakom slučaju najavljuje impresivno zdanje.
Jedan od poslova
– Da, u jednom značajnom smislu – Rijeka gradi zagrebački aerodrom jer za konstrukciju koja vam je privukla pažnju zaslužna je, uz izvođača radova, i naša tvrtka, zaslužno je iskustvo i poznavanje materijala Mickovih stručnjaka, ponosno nam pojašnjava 39-godišnji Igor Borovac, član uprave Micka, tvrtke čiji je sjedište na Kukuljanovu.
83 zaposlena
Voditi tvrtku poput Micka nije ni najmanje jednostavno. Na sve promjene tržišta treba reagirati munjevito, neophodno je imati zalihu iako ona može biti jako opasna po likvidnost, treba širiti poslovanje i skrbiti o zaposlenicima. Nas je sada 83 stalno zaposlena djelatnika, polovica u Rijeci, polovica u ostalim centrima. Ono što mi je drago, idemo u red svega 20 posto tvrtki u kojima je uspješno obavljena tranzicija upravljanja, ističe Borovac.
– Ponosni smo dakako kad vidim konstrukciju nove zagrebačke zračne luke, no to je ipak samo jedan od naših projekata. Mnogo, jako je mnogo građevinskih uradaka u koje su utkani naš rad i naši materijali, no još je više brodova u čijoj smo gradnji participirali. Vratimo li se Zagrebu, u aerodromsku će se zgradu ukupno ugraditi tisuću tona cijevi najrazličitijih profila, no ako znamo da iz naših skladišta godišnje otpremimo 30 tisuća tona raznih čeličnih proizvoda, jasno je da je to ipak samo jedan od poslova. Malobrojne su investicije ove veličine, a kad se i dogode privlače snažne konkurente iz inozemstva. Naš je ključ uspjeha u timskom radu, kompetencijama zaposlenika, brzom protoku informacija i prilagodbama na promjene koje prate projekt. Ukratko, dobra priprema je najvažniji dio posla i oduzima nam najviše vremena, pojašnjava ključ uspjeha Borovac.
Rijeka gospodarski napada Zagreb? Krajnje nevjerojatan podatak! Jer godinama svjedočimo suprotnom procesu. Sjedišta goleme većine banaka, trgovačkih lanaca, tvrtki svih mogućih i nemogućih profila nalaze se u Zagrebu. U Rijeci su tek njihove filijale, tek ekspozitura čiji je jedan od glavnih ciljeva stvaranje profita od novca Riječana te njegovo seljenje u krvotok života metropole.
Centar i u glavnom gradu
– Zagreb danas kontrolira po prilici 60 posto ukupnog hrvatskog gospodarstva. Odnosno, skoro dvije trećine hrvatskog novca ima zagrebačku adresu. Razmišljati o razvoju, a ne biti prisutan u Zagrebu u poslu kojim se bavimo gotovo je nemoguće. Zbog toga smo prije nešto više od godine dana otvorili novi centar i zaposlili mlade, stručne ljude. Prosjek zaposlenih u zagrebačkom centru je trideset i pet godina. Investicije su nužne za razvoj tvrtke.
Rujevica ne, ali Kantrida da
Mnogo smo poslova uspješno obavili. Sudjelovali smo u izgradnji IKEA-e i Kauflanda u Zagrebu, potom golemog trgovačkog centra Mall Split, ali u izgradnji stadiona Rujevica u Rijeci nismo. Priča je to sa svojim specifičnostima, no jamčim da ćemo poduzeti sve kako bismo bili konkuretni prilikom izgradnje novog stadiona Kantrida, stav je Borovca.
Međutim, kada se govori o razvoju često se zaboravlja na najvažniju vrijednost poduzeća, njene zaposlenike. Možete kupiti najskuplju opremu, izgraditi nepregledne hale, ali ako nemate suradnike na koje se možete osloniti svaka investicija osuđena je na neuspjeh. Drago nam je da kroz Mick prolaze brojne generacije, neki su ovdje našli svoj prvi posao, drugi dočekali mirovinu, a imamo i primjere gdje dvije generacije iste obitelji rade u Micku, ističe Borovac.
Poštivanje zaposlenika
Kad se vratimo metalskoj industriji, čini nam se da nju Hrvatska najmanje voli, da ju je nekao sustavno zbrisala s lica svoje zemlje. Mick pak ide u red upravo tih, metalskih firmi. Jedan je od najuglednijih u sektoru kojem posljednjih desetljeća ne cvjetaju ruže. Veliki broj proizvođača u metalskom sektoru je propao, čitave grane ove industrije više ne postoje a oni koji još rade proživljavaju teške godine. Kako njima uspjeva održavati se na životu?
– Skromnost, poštivanje svih zaposlenika, njihovih prava i redovitosti plaća te odgovornost prigodom sklapanja ma kojeg novog posla. Drugim riječima – iz godine u godinu smo ulagali, a sklapanju poslova prilazili smo maksimalno konzervativno, upuštajući se u njih samo s onim tvrtkama za koje smo znali da posluju na način jednak našem: odgovorno. Ono što nas također karakterizira je neprestano inoviranje, povezivanje s kooperantima s kojima od naših materijala možemo stvoriti novi proizvod. I dakako inzistiranje na izvozu koji u našem poslovanju danas participira s 15-ak posto.
Igor Borovac je jedan pod onih managera mlađe generacije koji silnu energiju ulaže u neprestano stjecanje novih znanja. Školovanje se po njegovom mišljenju nikad ne završava.
– Završio sam Ekonomski fakultet u Rijeci. Roditelji su bili potpora, omogućili školovanje, nisam morao kao mnogobrojni mladi prolaziti kroz natječaje za zapošljavanje u nadi da će me netko primiti na posao. Velika je stvar kada na samom početku poslovnog života imate privilegij imati radno mjesto i priliku za napredak. Ali postoji i druga strana medalje. Potrebno je dokazati se suradnicima i zaposlenicima, pridobiti povjerenje, a posebno je važno da svi djelatnici imaju osjećaj sigurnosti, da ne dolaze na posao u brizi da li će sutra za njih biti posla. To se ne postiže brzo i lako. Potrebno je dobro obrazovanje, neprekidno učenje i iskustvo u praksi.
S obzirom da su kroz vrijeme otvorili prodajne centre u Zadru i Puli, a red je dolazio i na Vukovar – odluka je pala: svoje profesionalno kaljenje Igor će nakon školovanja nastaviti kao voditelj centra na krajnjem istoku Hrvatske. Imao je tada 32 godine, još uvijek nedovoljno iskusan, no želja da se okuša u jednom takvom izazovu kao što je uspostavljanje novog centra bila je jača od svega.
– Ponosan sam na to razdoblje, formirao sam se u svakom smislu, ne samo poslovnom jer u Vukovaru je nastajala i naša obitelj. Tijekom rada u Vukovaru nastavljam školovanje na MBA u Bledu, jednu od najboljih škola managmenta u našoj regiji, jer osim što donosi nova znanja s tog područja, ona otvara i sasvim novi način razmišljanja, promišljanja razvoja tvrtke, pojašnjava nam Borovac burno desetljeće svog profesionalnog života.
Umiruća grana?
A nas i dalje kopka čitav niz elemenata koji ostaju nekako nedorečeni tijekom razgovora. Ponajprije – jedan od ključeva uspjeha Micka je povezanost s brodogradnjom?! Nije nam baš jasno jer jedino što neprestano slušamo su »argumentirani stavovi« po kojima je Hrvatskoj brodogradnja nepotrebna, kako je riječ o umirućoj grani gospodarstva te kako je s takvim tvrtkama najbolje ne poslovati.
– Duboko smo uvjereni u opstanak hrvatske brodogradnje! Poslujemo s »3. majem«, »Uljanikom«, »Viktorom Lencem« i brojnim drugim brodogradilištima. S njima dijelimo sudbinu u dobrim i lošim vremenima, veselimo se njihovim uspjesima. Svjesni smo koliko je brodogradnja važna za sve nas koji živimo u ovom kraju, za brojne ljude koji rade u škverovima. Često nas pozovu na porinuće broda. Prekrasan je to događaj! U nama budi osjećaj ponosa i zadovoljstva jer smo i mi dali svoj doprinos izgradnji ovog važnog hrvatskog izvoznog proizvoda. Nadamo se i jednako tako želimo svim zaposlenicima ovih tvrtki da uspiju, da opstanu, da rade i da im bude bolje. Ponavljam, ne samo zbog toga što je i nama s njima dobro, nego zato što te grane privrede naprosto moraju uspjeti, kaže Borovac.
Smederevo nakon Siska
Ne smije nam se dogoditi, nastavlja, ono što smo dozvolili u proizvodnji roba koje su dominantno zastupljene u našem poslovanju, dakle s crnom i obojenom metalurgijom. S gašenjem sisačke željezare Hrvatska je ostala bez tih, strateških proizvoda! Cjelokupno naše poslovanje danas je stoga usmjereno na uvoz, ponajviše iz susjednih država, Italije, Mađarske ili nešto udaljenijih Rumunjske, Poljske, Slovačke. Uvozimo i iz Srbije gdje je prepoznata vrijednost očuvanja djelatnosti tako da željezara u Smederevu unatoč problemima i dalje posluje. Značajan dio roba dolazi iz prekomorskih zemalja. Istina, na takav način participiramo i u zapošljavanju kapaciteta riječke luke, no ipak bi bilo bolje da dio svega toga dolazi iz hrvatskih željezara, rezolutan je Borovac.
Melodije Istre i cijelog Kvarnera
– Naziv Mick vam ne znači ništa posebno. Nije kovanica, sklop sastavljen od inicijalnih slova. Nastao je spontano, dobro zvuči i lako se pamti na svim jezicima. S vremenom smo postali prepoznatljivi pod tim nazivom. Naši kupci se znaju našaliti jer pa za Mick kažu – gremo u melodije Istre i cijelog Kvarnera. Veliki projekti i industrija su svakako izazov, ali velik broj naših kupaca manja su poduzeća i obrtnici, kupci u maloprodaji. Tvrtke koje nešto izrađuju od čelika mogu na jednom mjestu dobiti sve što im je potrebno.
Mick pak u zadnje vrijeme kreće u snažniju ekspanziju izvan hrvatskih granica.
– Izvoz je jedan od naših strateških ciljeva. U susjednim državama se također pokreću mnogobrojni procesi u kojima participiraju i naše robe. Uostalom, s Lukom Koper smo obavili čak tri puta veći posao od ovog koji imamo sa zagrebačkim aerodromom. Ono na čemu također inzistiramo je – dodana vrijednost. Danas više nije dovoljno biti samo trgovac već tržištu treba ponuditi nešto više. Usluge formatiranja cijevi i profila obavljamo u našim centrima. Kada je riječ o zahtjevnom rezanju za koje je potrebna visoka tehnologija, koristimo usluge specijaliziranih poduzeća koji su ujedno i naši dugogodišnji partneri. Udruživanjem tehnologije i znanja možemo ponuditi ne samo cijevi, profile i limove nego i čitavu pripremu elemenata za ugradnju, pojašnjava Borovac.
Jesmo, prolazili smo bezbroj puta Kukuljanovom i nije da nismo uočili natpis Mick. Jer jesmo. No nikad se nismo upitali što iza toga stoji. Čime se taj Mick zapravo bavi. Ma i kada bismo saznali da je on jedno od posljednjih utočišta crne metalurgije u Hrvatskoj, teško da bismo dublje zagledali u njegovo poslovanje. Priču je ipak otvorio podatak po kojem je u novi zagrebački aerodrom utkana Mickova roba, o tome kao Rijeka gradi Zagreb .
Razgovor privodimo kraju. Borovac žuri put Celja. Ma koliko nam možda ponekad djelovalo kao fraza: u izvozu se svakako krije ona tako prijeko potrebna dodana vrijednost što može dati spasonosni impuls hrvatskom gospodarstvu.
