Bez protukandidata

Riječanka Vanja Marušić izgledno ostaje na čelu USKOK-a, evo što je dosad sve ostavila iza sebe

Vanja Vesić

Matija Habljak/PIXSELL

Matija Habljak/PIXSELL

Široj javnosti Marušić je poznata i po medijski razvikanim antikorupcijskim slučajevima koje je preuzela još u listopadu 2011.



ZAGREB – Za čelno mjesto Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) zaprimljena je tek jedna prijava i to aktualne ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić.


S obzirom na to da njezin mandat formalno istječe 19. studenoga, Državno odvjetništvo RH objavilo je početkom rujna oglas za mjesto ravnatelja, odnosno ravnateljice USKOK-a. Prijave kandidata zaprimale su se do 21. rujna, no očito je da Marušić nije imala protukandidata pa se reizbor čini kao najizglednija opcija.


Ravnatelja USKOK-a imenuje glavni državni odvjetnik RH, u ovom slučaju glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek uz prethodno mišljenje ministra pravosuđa Ivana Malenice te mišljenje Kolegija Državnog odvjetništva RH, na vrijeme od četiri godine. U postupku imenovanja ravnatelja, od kandidata se traži pisani pristanak za imenovanje na dužnost, kao i pristanak za provođenje sigurnosnih provjera te provjere imovnog stanja.


Nema propusta




Marušić, Riječanka po rođenju, od siječnja 2015. do početka studenoga 2018. obnašala je dužnost državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, a prethodno i dužnosti u riječkom Općinskom državnom odvjetništvu. Na čelno mjesto ravnateljice USKOK-a stupila je 19. studenoga 2018. zamijenivši Tamaru Laptoš koja je, kao što je poznato od prošle godine na čelu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu. Kritično razdoblje mandata za aktualnu ravnateljicu USKOK-a bilo je krajem prošle godine kada se otvoreno spekuliralo o njezinoj smjeni zbog zakašnjelog reagiranja u slučaju Softver i naknadnog uhićenja HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac. Riječ je bila o slučaju izrade preplaćenog informatičkog sustava za Ministarstvo fondova Europske unije u srpnju 2019. koje tada vodila Žalac.


Privatniku je pogodovanjem posao plaćen 13 milijuna kuna, pretežito sredstvima fondova EU-a, a realno je vrijedio tek 2,9 milijuna kuna. USKOK je u svojim izvidima zaključio kako nema ništa sporno u slučaju Žalac, no kada se u postupak uključio EPPO, Žalac je po nalogu europskog tužitelja uhićena. Hrvoj-Šipek prvotno je tvrdila da nije ništa znala jer je iz USKOK-a nisu informirali, no naknadno je reterirala priznavši da je izvješće Ureda o izvidima još u srpnju stiglo u DORH. Marušić je na zajedničkoj konferenciji za medije u DORH-u u studenome prošle godine rekla da su EPPO-u dostavljeni svi potrebni podaci, ali tek na njihov zahtjev kada su preuzeli predmet a ne ranije.


To bi se moglo nazvati propustom, priznala je Marušić uvjeravajući da izostanak pravodobnog informiranja nije bilo u funkciji prikrivanja slučaja. Hrvoj-Šipek zatražila je i nadzor poslova USKOK-a u predmetu Softver, no nadzor je pokazao da nema propusta. Saborska oporba prethodno je tražila smjenu glavne državne odvjetnice Hrvoj-Šipek, no njezin odlazak činio se nerealnim u odnosu na šeficu USKOK-a.


Zastupnica optužbe


Riječkoj i široj javnosti Marušić je poznata i po medijski razvikanim antikorupcijskim slučajevima koje je preuzela još u listopadu 2011. nakon što je s pozicije zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci upućena na rad u USKOK. Bila je zastupnica USKOK-ove optužbe u početnim procesima protiv bivšeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera, prije svega u slučaju Ina-MOL u koji je naknadno uključen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi kao davatelj 10 milijuna eura mita za predaju upravljačkih prava u korist mađarske kompanije.


Zajedno s Tamarom Laptoš zastupala je prvu optužnicu protiv Sanadera i u vezi primanja provizije od Hypo banke, procesuiranju kojega se i danas ne vidi kraj jer je u srpnju ove godine suđenje u tom odvojenom predmetu krenulo ispočetka.


Poznato je da je Marušić zastupala USKOK-ovu optužnicu protiv bivše SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel, koja je krajem ožujka nepravomoćno osuđena na 7 godina zatvora za primanje mita i pranje novca, neosnovano plaćanje savjetnika, preplaćivanje zgrade za Hitnu pomoć i trošenje javnog novca na privatne zabave.