Javno savjetovanje

Reforma pravosuđa predviđa da se što više sporova pokuša riješiti mirenjem. Stigli detalji dva nova zakona

Vanja Vesić

Ilustracija Vedran Karuza

Ilustracija Vedran Karuza

Prema predloženom rješenju Zakona uvodi se obaveza strankama da prije pokretanja postupka pokušaju riješiti spor



ZAGREB – Ministarstvo pravosuđa pozvalo je zainteresiranu javnost da se uključi u aktualno javno savjetovanje o dva nova zakona, Zakonu o mirnom rješavanju sporova i Zakonu o izvanparničnom postupku. Glavna je novost da se predviđa osnivanje Centra za mirno rješavanje sporova nove javne ustanove koja će poticati građane na mirenje prije nego što se upuste u neizvjesne građanske parnice.


Oba komplementarna zakonska rješenja predložena su u formi nacrta na Vladinim stranicama e-savjetovanje, a kao konačni prijedlog naći će se u saborskoj proceduri. Javno savjetovanje otvoreno je do 29. siječnja, a zainteresirani građani, pravni i ini stručnjaci te predstavnici cehovskih udruga i organizacija mogu dati svoja mišljenja i sugestije za oba zakonska rješenja. Cilj dvaju zakona koja se tiču onih najbrojnijih sudskih sporova u zemlji jest poticanje građana na mirno rješavanje sporova, ubrzanje postupaka i rasterećenje sudova.


Upravo zbog koncentriranosti i opsega takvih predmeta na domaćim sudovima riječ je o iznimno važnim zakonskim rješenjima za građane pa bi uključenje u javno savjetovanje bilo oportuno. Iako je dosadašnjim zakonom iz 2011. izvansudsko mirenje bilo zakonski regulirano, u praksi ono nije zaživjelo jer je, među ostalim, bilo disperzirano na više ministarstava, a sami centri za mirenje po komorama, udrugama i u nadležnosti pojedinih eksperata. Mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima nije profunkcioniralo pa je sve bilo prepušteno sudovima i dugotrajnim postupcima.


Neutralna procjena




Prema predloženom rješenju Zakona o mirnom rješavanju sporova uvodi se obaveza strankama da prije pokretanja parničnog ili drugog postupka pokušaju riješiti spor mirnim putem. Medijacija kao postupak ima nekoliko prednosti jer je dobrovoljna, brža i jeftinija, naglašavaju u ime predlagatelja iz Ministarstva pravosuđa. No, građani u bilo kojem trenutku imaju mogućnosti prekinuti postupak mirenja i spor pokušati riješiti na sudu. U proceduralnom smislu ako prethodno nije proveden postupak mirnog rješavanja spora, sudovi će kod pokretanja parnica najprije uputiti stranke da u roku od 8 dana poduzmu radnju u cilju mirnog rješavanja spora. Postupak medijacije dovršit će se u roku od 60 dana. Sudovi će tijekom cijelog postupka moći uputiti stranke da spor pokušaju riješiti na miran način uz posrednike. U postupku medijacije stranke sporazumno imenuju medijatora ili više njih, a ako se ne postigne dogovor o imenovanju, stranke mogu zatražiti da nadležni Centar za mirenje, institucija za medijaciju ili treća osoba imenuje medijatora. U postupku rane neutralne procjene procjenitelji izrađuju prognozu ishoda pokrenutog ili najavljenog sudskog, arbitražnog ili drugog postupka i to na temelju prikupljenih činjenica i dokaza koje su stranke priložile. Ministarstvo pravosuđa ističe da je Zakon o mirnom rješavanju sporova jedan od indikatora Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) koji se donosi s ciljem unapređenja kulture i sustava mirnog rješavanja sporova u RH. U ocjeni stanja aktualnog zakona koji se želi promijeniti, predlagatelj navodi svoje argumente.


– Unatoč dosadašnjim zakonodavnim intervencijama, ali i ostalim aktivnostima u svrhu promoviranja mirenja, učinci razvoja mirenja u RH nisu u potpunosti zadovoljavajući. I dalje nedostaje faktor povjerenja građana u mogućnost rješavanja spora mirenjem, dok građani i dalje više poklanjaju vjeru odluci suda. Broj sudaca i odvjetnika kao punomoćnika koji su aktivno uključeni u rješavanje sporova mirenjem je neznatan. Aktivnosti na promociji mirenja sporadične su i nisu u dovoljnoj mjeri praćene medijski, zbog čega građani ne razumiju u dovoljnoj mjeri dostupne informacije, dok se izmiritelji, odnosno institucije za mirenje, ne bave profesionalno mirenjem (djelatnost izmiritelja nije regulirana) te nisu dovoljno medijski eksponirani kako bi građani prepoznali mirenje kao primarni način rješavanja sporova, zaključuje Ministarstvo pravosuđa.


Povijesna pozadina


Argument donošenja Zakona o izvanparničnom postupku ima zanimljivu povijesno-pravnu pozadinu. Važeći normativni okvir izvanparničnog procesnog prava RH obuhvaća Zakon o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije od 24. srpnja 1934., priznaje predlagatelj.


Pojednostavljeno rečeno, Hrvatska tek treba dobiti zakon o izvanparničnom postupku u odnosu na pravna pravila zakonske regulative iz daleke 1934. godine. Izvanparnično procesno pravo bilo je unutar više zakona koji su primarno materijalno-pravnog karaktera od Obiteljskog zakona, Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te zakonima o nasljeđivanju, proglašenju nestalih osoba umrlima, o vlasništvu, Ovršnom zakonu, Stečajnom zakonu te Zakonu o zemljišnim knjigama. Zbog takvog zakonskog uređenja izvanparnični postupci nisu efikasni i dovode do pravnih nesigurnosti. Novim Zakonom o izvanparničnom postupku osuvremenjuje se izvanparnični postupak i ujednačavaju pravila kako bi građani i poduzetnici imali kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu. Javnim bilježnicima, kao povjerenicima suda, povjerava se provedba u izvanparničnim postupcima kao što su sporazumni razvod braka, proglašenje nestale osobe umrlom i dokazivanju smrti. Ukoliko stranke sklope sporazum po ovom zakonu, moći će pristupiti i u mukotrpnim predmetima razgraničenja međa parcela te razvrgnuću suvlasništva.


Centar za mirenje i u Rijeci


Novim Zakonom o mirnom rješavanju sporova osnovat će se Centar za mirno rješavanje spora sa sjedištem u Zagrebu koji će imati svoje podružnice u Rijeci, Osijeku i Splitu. Namjera je da nova javna ustanova potakne kulturu rješavanja sporova mirnim putem i postane alternativa dugotrajnim i mukotrpnim sudskim postupcima koji koštaju novaca i strpljenja građane. Centar kao javna ustanova poticat će mirenje, akreditirati institucije za mirno rješavanje sporova, voditi Registar medijatora i procjenitelja, akreditirati programe edukacija za pojedine vrste sporova ze provoditi stručno osposobljavanje i usavršavanje medijatora i procjenitelja. Registar medijatora i procjenitelja bit će javno dostupan u elektroničkom obliku.