Kolumna Igora Cvečića

“Raspada” li se EU ili ne (još)?

Igor Cvečić

Reuters

Reuters

Kao pozitivne asocijacije i glavne prednosti Europljani ističu: slobodu putovanja, studiranja i rada širom Unije, euro, mir, kulturnu raznolikost te snažniji glas u svijetu. Negativne asocijacije najčešće su birokracija, razbacivanje novcima i nedovoljna kontrola vanjskih granica



Ne postoji jednostavan niti jasan odgovor na kompleksno pitanje budućnosti Europske unije, a pogotovo u uvjetima globalizacije i digitalizacije. Realna percepcija i kreiranje stavova o EU-u iziskuju jasne, točne, provjerene i pravovremene informacije. No, njih nije uvijek lako pronaći. Međutim, svaki Europljanin ima pravo znati i propitkivati. O budućnosti Unije raspravlja se od njenog utemeljenja. Nakon prva tri desetljeća europskih zajednica, sredinom 1980-ih godina nazirale su se važne ekonomske, socijalne i političke promjene u Europi. Ambiciozni planovi stvaranja ekonomske, monetarne i političke unije, koja bi obuhvaćala veći dio kontinenta, u središte svega stavlja svoje građane. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća Unija se počela širiti i produbljivati: uvode se nova područja djelovanja te se povećava broj članica; Unija se okreće i prema istoku kontinenta.



Novi milenij donosi široku raspravu o budućnosti Unije u uvjetima znakovitog optimizma. Međutim, uslijedilo je »triježnjenje«: odbacivanje tzv. ustavnog ugovora od građana Francuske i Nizozemske te nedugo nakon toga ekonomska i financijska kriza. Na vidjelo su izašle određene slabosti Unije, a među građanima se širi skepsa i zabrinutost u zajedničku budućnost. Odgovor na te slabosti i izazove bilo je »više Europe«. Uvedeni su novi mehanizmi, politike i pravila, osnaženo je zajedništvo – pogotovo u financijskom smislu. No, i dalje je ostala dilema o tome treba li više ili manje Europe. Jasan primjer takvih dilema britanski je referendum iz 2016. godine koji je rezultirao izlaskom ove važne članice iz Unije, i to nakon gotovo pola stoljeća članstva. Britanija sada može donositi samostalne odluke koje se isključivo temelje na vlastitim interesima. Ali to je ujedno i ključna prednost Unije. Ona se zasniva upravo na zajedničkim interesima.


Brexit, migrantska, klimatska i kriza potaknuta recentnom pandemijom te brojni drugi izazovi potiču nove rasprave o tome koji su doista zajednički interesi Europljana. Zasigurno oni koji pojedine države ne mogu samostalno i učinkovito realizirati. Većina Britanaca možda smatra kako se samostalno mogu bolje izboriti za svoje interese na globalnom tržištu, ali državama poput Hrvatske ili Slovenije zasigurno je lakše pregovarati s Kinom ili SAD-om ukoliko to zajednički čine s ostalim članicama Unije. Ako postoji zajednički interes.




Temeljne ciljeve Unije definira čl. 3 Ugovora o EU-u. Između ostaloga, to su promicanje mira, vrijednosti Unije i dobrobiti njezinih naroda, zajednička valuta te područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, ali i uspostava unutarnjeg tržišta koje će omogućiti održivi razvoj, gospodarski rast i punu zaposlenost. Kao pozitivne asocijacije i glavne prednosti Europljani ističu: slobodu putovanja, studiranja i rada širom Unije, euro, mir, kulturnu raznolikost te snažniji glas u svijetu. Negativne asocijacije najčešće su birokracija, razbacivanje novcima i nedovoljna kontrola vanjskih granica. No, ohrabruje stalni rast udjela ispitanika koji tvrde kako razumiju funkcioniranje EU-a. Posljednje ljetno ispitivanje Eurobarometra iz 2020. godine sugerira kako građani neznatno više vjeruju Uniji nego svojim vladama i parlamentima. Razmatrajući potrebe većeg zajedničkog angažmana, primjerice 71 posto ispitanika u EU-u zagovara zajedničku migrantsku politiku. Premda trenutno čak 52% ispitanika smatra kako stvari idu u krivom smjeru, 60% ih optimistično gleda na budućnost EU-a te ih se 63% ne slaže s tvrdnjom kako bi se njihova država bolje snalazila izvan Unije.


I za kraj ostaje poziv na uključivanje u predstojeću Konferenciju o budućnosti Europe, koja bi trebala započeti u svibnju ove godine. Cilj je omogućiti aktivni dijalog s građanima upravo o ključnim pitanjima zajedničke budućnosti i identifikaciji zajedničkih interesa. A o tome ovisi raspada li se EU, ili ne (još)!?