Računi pulskog Uljanika 1856 već su dvadeset i tri dana u blokadi, od 16. svibnja. Većina radnika, kako doznajemo, nije dobila plaću za travanj, a uskoro bi trebala biti isplaćena i ona za svibanj. Pulski se navozi (ponovo) utapaju u nelikvidnosti, a problem još više produbljava sada već kronično pomanjkanje novih, značajnijih poslova.

Vlada je prije petnaestak dana dala suglasnost za produljenjem i dodatnim podebljanjem državnih jamstava za kredit koji je Uljanik 1856 dobio za potrebe izgradnje 22,5-metarskog ribarskog radnog broda za norveškog naručitelja. Na osnovi te novogradnje, koja je trebala biti isporučena još krajem prošle godine, pulsko brodogradilište dobilo je »zeleno svjetlo« da se može zadužiti za još dodatna dva milijuna eura, čime će začepiti akutnu financijsku rupu, isplatiti radnicima plaće i isplatiti najhitnije dospjele obveze, no bit će to vrlo kratkog daha. Spiralu nelikvidnosti teško je usporiti, a kamoli zaustaviti bez dotoka svježeg kapitala i kvalitetnog posla, naravno, uz uvjet da je organizacija poslovanja kvalitetno posložena.

Poražavajuća bilanca

Još uvijek nisu javno dostupni podaci o poslovanju brodogradilišta za prošlu godinu, no prilično je izvjesno da će bilanca pulskog brodogradilišta biti poražavajuća, naročito ako se bude pridržavalo prošlogodišnjeg naputka revizora da se materijalna imovina u pripremi, odnosno zalihe, trebaju iskazivati prema nabavnoj ili neto utrživoj cijeni, a ne po procijenjenoj vrijednosti. Riječ je o novogradnji 526, brodu za prijevoz žive stoke, koja je još prije četiri godine, na početku stečajnog postupka »starog« Uljanika, procijenjena na iznos od 17 milijuna eura. Pulsko brodogradilište kupilo ga je 2021. godine na javnoj dražbi za jednu kunu, ali je u bilanci Uljanika 1856 ta imovina proknjižena po procijenjenoj vrijednosti.

Na drugoj strani, aktivi, pulskom brodogradilištu tijekom prošle godine značajno su povećane obveze. Krajem 2021. godine dugoročne i kratkoročne obveze penjale su se na iznos od 6,2 milijuna eura, od kojih se najveći dio odnosio na kredit u iznosu od 4,3 milijuna eura koji je Uljanik 1856 dobio za ponovno pokretanje proizvodnje, a čiji planirani rok povrata istječe krajem ovog mjeseca. U međuvremenu, Vlada je izdala državna jamstva za nova kreditna zaduženja za potrebe izgradnje norveške ribarice i plutajućeg doka za Izraelce u ukupnom iznosu od 6,8 milijuna eura. Prema grubim računicama, ako se ima u vidu da se državnim jamstvima pokrilo 80 posto ukupnog zaduženja, trenutne kreditne obveze Uljanika 1856 penju se na 14 milijuna eura, ne računajući već spomenutih dva milijuna eura, koji bi se ovih dana trebali operacionalizirati kod HBOR-a i »spustiti« na račun brodogradilišta.

Država plaća ležarinu

Vrijedi podsjetiti i da je prije nešto više od dva mjeseca Uljaniku 1856 iz državnog proračuna dotirano blizu 900.000 eura na konto zaračunate ležarine za sekcije, limove te ostali materijal i opremu novogradnje 531. Dijelove te novogradnje, a riječ je o više tisuća kilograma obrađenog čelika i materijala, u proljeće 2021. godine država je preuzela u svoje vlasništvo i sve otad stoji na prostoru brodogradilišta.

Za razliku od 531, novogradnja 526, ili brod za prijevoz stoke, u fazi je gradnje na navozu, no za obje te novogradnje nema naznaka kakva će biti njihova konačna sudbina – hoće li se na kraju prodati kao staro željezo ili će se ipak naći neki zainteresirani brodar s kojim bi se ugovorio njihov završetak. Obje novogradnje opterećene su uvoznom carinom i PDV-om od nekoliko milijuna eura, koji će stići na naplatu ako se ne završe i ne isporuče.

Od posljednjeg pokušaja prodaje 54,77 posto udjela u Uljaniku 1856 prošlo je nešto više od mjesec dana, brodogradilište je umeđuvremenu zapalo u blokadu, a u ovom trenutku još nema pouzdanih naznaka kako će završiti potraga za strateškim partnerom. Neslužbene informacije upućuju da je češki CE Industries Jaroslava Strnada, koji je u međuvremenu sa svojom tvrtkom Port Acquisitions ušao u vlasničku strukturu Luke Rijeka, i dalje zainteresiran za pulsko brodogradilište, ali je pitanje pod kojim uvjetima i što će na kraju od svega toga ispasti. Još uvijek nije sazvana Skupština vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, koja bi trebala donijeti formalne odluke vezane uz daljnju prodaju većinskog poslovnog udjela u Uljaniku 1856, što upućuje da se još uvijek traže rješenja i vode razgovori oko toga što i kako dalje. Vrijedi podsjetiti kako je odluka o prodaji većinskog udjela u Uljaniku 1856 donesena još u srpnju prošle godine, no cijeli taj postupak otegnuo se, eto, na punih godinu dana i u dva navrata rezultirao je totalnim fijaskom. Na natječaj, koji je raspisan početkom ove godine, interes češkog i turskog ulagača nije urodio i obvezujućom ponudom, a na javnu dražbu koja je bila zakazana početkom svibnja, nije se javio nijedan ponuđač i morala je biti otkazana.

Precijenjena vrijednost

Sada se, nažalost, najbolje vidi koliko je procjena vrijednosti Uljanika 1856 i njegovog poslovanja bila u raskoraku s tržištem. Apetiti oko načina unovčenja i same cijene bili su pozamašni i, pokazalo se, neutemeljeni. Elaborat procjene rađen je na bazi pokazatelja iz 2021. godine, pa ipak se sve do početka studenog prošle godine, kad se odjednom pojavio češki CE Industries, ustrajalo na cijeni koja je u startu bila 60 posto viša od nominalne vrijednosti brodogradilišta. Nakon što su turski i češki investitor u postupku dubinskog snimanja »pročešljali« poslovne knjige brodogradilišta, nitko nije dalje zagrizao – ni kod prvotnih 27,6 milijuna eura, ni kod kasnijeg dražbovanja za početnih 20,7 milijuna eura. Odustao je i CE Industries koji je još početkom ove godine bio spreman direktnom pogodbom kupiti većinski udjel u Uljaniku 1856 za 20,57 milijuna eura, uz još dodatnih 10 milijuna eura, koliko su izjavljivali da će morati uložiti u stabilizaciju poslovanja brodogradilišta.