RIJEKA  Hrvatska je dobila zeleno svjetlo za ulazak u ERM2 mehanizam, kao tečajni mehanizam koji je uvjet te prethodi uvođenju eura, a popularno ga nazivaju »čekaonicom za euro«. Jučer su vijest da su dužnosnici eurozone spremni pustiti Hrvatsku u ERM2 objavile agencije, pri čemu se Reuters poziva na četiri dužnosnička izvora. Navodi se da su, uz Hrvatsku, dužnosnici eurozone spremni u ovaj mehanizam, koji je preliminarna faza za uvođenje eura kroz iduće tri godine, pustiti i Bugarsku. Da Hrvatska već sada ispunjava sve uvjete i za uvođenje eura – osim sudjelovanja u ERM2 mehanizmu – potvrdile su već ranije i Europska komisija i Europska središnja banka. S obzirom na to, te s obzirom na predanost Vlade i Hrvatske narodne banke ovom cilju, i očekivalo se da ćemo, unatoč situaciji s COVID-19, početkom srpnja dobiti dopuštenje za ERM2.

Poremećeni parametri

Nakon ulaska u ovaj mehanizam koji predviđa male tečajne oscilacije domaće valute u odnosu na euro (što je kod nas ionako slučaj), zemlja se, dakle, u tom režimu mora zadržati bar još dvije godine, unutar koje treba uskladiti, odnosno zadržati svoje ekonomske parametre s traženim.

Oni se odnose na Maastrichtske kriterije – stabilnost tečaja, nisku razinu javnog duga, deficita, kamatnih stopa, inflacije. Ulaskom u ERM2 u srpnju, najraniji datum i formalnog uvođenja eura bio bi 1. siječnja 2023., naravno uz uvjet zadovoljavanja navedenih parametara, odnosno zadovoljavanja određene dinamike kretanja prema njima. Naime, iako smo do ove godine vodili održivu fiskalnu politiku, te se udio javnog duga u BDP-u smanjivao i brže no se tražilo od EU-pravila, pandemija koronavirusa i posljedična korona kriza dosta su, odnosno tek će, poremetiti parametre, ne naravno samo nama, nego se sve zemlje sada pojačano zadužuju i ulaze u deficite kako bi nadoknadile velike gubitke uslijed zatvaranja ekonomija.

Unatoč svemu, stvari se zasad odvijaju po planu, Hrvatska je ostala dosljedna putu u eurozonu. A iako je za očekivati snažan rast javnog duga i deficita u idućem periodu, budući da je riječ o na neki način objektivnim okolnostima, vjerojatno nam se onda to neće toliko uzeti za zlo. Očekuje se, naime, da bi i EU mogao olabaviti kriterije za konačno uvođenje eura, odnosno više promatrati dinamiku, volju i namjeru, a manje statične parametre. U iduće dvije godine tečajne oscilacije trebale bi biti minimalne, a nakon velikog ekonomskog šoka, Hrvatska bi trebala pokazati da se može vratiti na putanju održivog rasta, kako bismo naposljetku – najranije početkom 2023. – dobili zeleno svjetlo i za formalno uvođenje eura.

Podizanje BDP-a

Uz dakle monetarnu konvergenciju, Vlada će, uz potporu HNB-a, morati pokazati i umješnost da podigne BDP, a što je ključ za usklađivanje spomenutih parametara. U suprotnom, mogli bismo zaglaviti u ovoj »čekaonici za euro«, s propisanom razinom tečaja, a bez mogućnosti participiranja u prednostima članstva u eurozoni, poput fondova pomoći, ECB-ove primarne emisije, koja je trenutno velika potpora članicama i obvezničkom tržištu u eurozoni.

Hrvatskoj je u interesu da se što prije priključi eurozoni, prije svega zbog vlastite visoke euroiziranosti, jer su oročeni depoziti većinom u eurima, a građani »razmišljaju« u vrijednostima eura kada kupuju trajna dobra, stanove, automobile. Njemačku marku u našem je mentalitetu zamijenio euro, a budući da se ionako ne vodi aktivna tečajna politika, prilično je jasno da je eurozona za nas neminovan put. Kuna se, podsjetio je nedavno i guverner Boris Vujčić, tretira de facto kao ‘egzotična valuta’.

Europa teži dodatnoj integraciji, što je do izražaja došlo i u ovoj krizi, kada dužnosnici pozivaju na suradnju i solidarnost, pri čemu je formiran i Fond za oporavak od kojeg bi trebala koristi imati i Hrvatska. Ipak, da bi se u potpunosti osjetile sve prednosti zajedničke valute, Hrvatska treba što više participirati u zajedničkom tržištu – više proizvoditi, i za vlastite potrebe, i za izvoz. Za to je potrebna inovativna ekonomija u skladu s proklamiranim Unijinim planom za oporavak, koji poziva na zelenu i digitalnu ekonomiju.

Dakle, integracija u europodručje mora ići paralelno, na monetarnom i realnom planu; konvergencija bi morala biti potpuna. To je iznimno važno razumjeti. Na tom planu, da domaću ekonomiju što više uključi u europske proizvodne lance, mora sada raditi nova Vlada. Europska komisija netom je upozorila da smo među najranjivijim ekonomijama u Uniji, previše se oslanjamo na turizam, koji je sada »na ledu«, stoga posla ima napretek i treba krenuti što prije.

Dvojake cijene

Što se tiče potrošačkog aspekta, najčešće se kod uvođenja eura spominju bojazni oko rasta cijena, no pola godina nakon formalne zamjene kune eurom, a to bi – u najbržem scenariju – bila prva polovica 2023., trgovci bi trebali iskazivati dvojake cijene (i u kunama i u eurima) kako bi se spriječile manipulacije.

Kada u eurima budu i plaće, nestat će valutno inducirani rizik koji sada podnose građani s kreditima uz klauzulu u euru. No, jasno je da je riječ i o političkom opredjeljenju, predaje dijela suvereniteta (monetarnog) na koji smo se obvezali već ulaskom u EU, odnosno opredjeljenju da nastavimo putem EU-integracija.

Reuters navodi da su »dužnosnici eurozone spremni Hrvatsku i Bugarsku pustiti u mehanizam ERM-2, preliminarnu fazu za usvajanje eura kao svoje valute u sljedeće tri godine.« Agenciji su to potvrdila četiri izvora. »Ovaj potez otvorio bi put prvom proširenju eurozone od 2015., kada se Litva pridružila ovom valutnom području koje sada ima 19 članica. Europski dužnosnici rekli su da je odluka neizbježna nakon konačne podrške eurozone i ministara financija EU-a, koji i ova dva dana održavaju videokonferencije.

Dužnosnici su rekli kako je preostalo rješavanje nekih manjih pitanja u idućim satima. Mogli bi odgoditi najavu, ali je malo vjerojatno da će odluku promijeniti. Kada se zemlja pridruži ERM2 mehanizmu, ostaje u njemu oko dvije godine prije početka praktičnih priprema za ulazak u europodručje, što je proces koji traje još oko godinu dana. To sve čini 2023. najranijom godinom članstva«, navodi Reuters.