Uljanik 1856

Pulski škver uskoro na javnoj dražbi. Nova cijena je puno niža, može li to privući potencijalne ulagače?

Orjana Antešić

DUSKO MARUSIC CICI

DUSKO MARUSIC CICI

Novi pokušaj prodaje Uljanika 1856



U pokušaju prodaje Uljanik Brodogradnje 1856, čija je likvidnost već mjesecima ozbiljno ugrožena, a knjiga narudžbi svedena na »dva slova«, nova javna dražba zakazana je za 21. kolovoza, s već utvrđenom početnom cijenom od 13,8 milijuna eura. To je upola manje nego što se prije godinu dana, na početku prodaje novog Uljanika, na međunarodnom tenderu procijenilo da na tržištu vrijedi većinski udjel od 54,77 posto u pulskom brodogradilištu i gotovo četiri milijuna eura manje od nominalne vrijednosti tog poslovnog udjela.


Državna jamstva


U ovom trenutku nema nekih indicija da netko od potencijalnih ulagača ozbiljno zagrize u ovako sniženu cijenu. Razlog leži u bilanci ovog brodogradilišta u kojoj se već s krajem prošle godine moglo iščitati da će samo za održavanje tekuće likvidnosti trebati upumpati barem 12 do 13 milijuna eura, a taj se negativni trend tijekom ove godine zasigurno nije popravio, dapače, samo se dodatno strmoglavio.


Ovome valja pridodati i činjenicu da su kumulirani gubici Uljanika 1856 »pojeli« blizu 10 milijuna eura, odnosno gotovo trećinu kapitala društva s kojim je tvrtka prije tri i pol godine, pod direktorskom palicom Samira Hadžića, dobila priliku za novi početak, od nule i uz potporu Vlade koja je svaki kredit u 80-postotnom iznosu »pokrivala« državnim jamstvima.




Pojedini naši sugovornici ne gledaju, stoga, optimistično na predstojeću dražbu. Hoće li se ponoviti scenarij s početka svibnja ove godine kada dražba, tada po početnoj cijeni od 20,7 milijuna eura, nije ni održana jer se nitko od ponuditelja nije javio, znat će se 18. kolovoza.


Tada, naime, istječe rok do kojeg zainteresirani ponuditelji mogu uplatiti jamčevinu od dva milijuna eura, što je uvjet da mogu pristupiti predstojećoj dražbi. Među ostalim uvjetima koje potencijalni sudionici dražbe moraju zadovoljiti jest i da tvrtka minimalno posluje tri godine, da u zadnje dvije godine nema pokretnut stečajni ili predstečajni postupak, da nema nepodmirenih poreznih i drugih javnih davanja prema hrvatskoj državi, a mora se priložiti i obvezujuća izjava da će se u pulskom Arsenalu zadržati brodograđevnu djelatnost.


Nade radnika


Doživi li i ova druga dražba fijasko, nije teško pretpostaviti da će Skupština vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, koji je imatelj tog većinskog udjela u pulskom brodogradilištu, biti prisiljena ponovo sniziti cijenu.


Bude li se pridržavala dosadašnjih koraka, u kojima je kod svibanjske dražbe početna cijena snižena za četvrtinu procjenjene vrijednosti, a sada za 50 posto, za pretpostaviti je da bi prijedlog mogao biti da se treća dražba oglasi za četvrtinu procijenjene vrijednosti, što bi u konkretnom slučaju iznosilo 6,9 milijuna eura.


Sa svakim novim snižavanjem cijene gase se i nade bivših radnika Uljanik brodogradilišta u stečaju oko namirenja njihovih potraživanja. Novac koji se dobije od prodaje većinskog poslovnog udjela u Uljaniku 1856, naime, ide za namirenje vjerovnika prvog višeg isplatnog reda, a to su bivši zaposlenici propalog brodogradilišta, čija ukupna potraživanja iznose oko 20 milijuna eura.


Poigravanje s Česima


Radnički predstavnici na srpanjskoj su Skupštini Uljanik brodogradilišta u stečaju optuživali da je država previše čekala i poigravala se s ponudom češkog CE Industries Jaroslava Strnada koji je, podsjetimo, prošle jeseni istupio u javnost s objavom kako je većinski udjel u Uljaniku 1856 spreman kupiti direktnom pogodbom za 20,57 milijuna eura.


Problem je bio što je ova ponuda stigla na stol nakon što je odlučeno da će se 54,77 posto udjela Uljanika 1856 prodati na međunarodnom tenderu za iznos ne manji od 27,6 milijuna eura. Premda je na svibanjskoj dražbi početna cijena bila vrlo blizu nuđenog iznosa, CE Industries se nije javio.


Treba napomenuti da je sredinom ožujka ove godine, za vrijeme dok je trajao natječaj za prodaju Uljanika 1856, isti taj češki investitor preko tvrtke Port Aquisitions otkupio od poljskog OT Logisticsa i investicijskog fonda Fundusz Ekspansji Zagraniczne 33,73 posto dionica Luke Rijeka, da bi nakon javne ponude za njezino preuzimanje taj svoj udio neznatno povećao na 34,64 posto.