ZEZ misli ozbiljno. Eto što se usjeklo autoru ovog teksta u pamet dok je motrio ugodan uredski prostor Zelene energetske zadruge, iliti kraće ZEZ-a. A nije to da »ZEZ misli ozbiljno« i da se ne zeza jedina maksima što vreba sa zidova.

Pamtljivo je itekako i ono »moje račune plaća sunce«, a pogotovo ona »energija u rukama građana«. A kako ima ZEZ, tako ima i ZEZ Sunce.

Sve je to dio iste priče i one »energije u rukama građana«, zbog tog smo i došli, da od Mislava Kirca, upravitelja ZEZ-a Sunca, čujemo što se to prije koji mjesec dogodilo u Križevcima, kako smo to dobili prvu solarnu elektranu u stopostotnom vlasništvu građana.

Nego, ZEZ, zadruga, a ured moderan i zaposlenici mahom mladi neki svijet!? Gdje smo mi to došli?

– Došli ste u Zelenu energetsku zadrugu, nas je tu otprilike 18 i bavimo se obnovljivim izvorima energije. Naš je moto »energija u rukama građana«. Predani smo energetskoj tranziciji, ali nama nije najvažnija komponenta te tranzicije ona tehnološka i gospodarska u smislu tranzicije s jednog izvora energije na drugi, nego je nama najvažnije da se ta tranzicija dogodi uz aktivno uključenje građana.

Zašto? Zato što su obnovljivi izvori energije po svojoj naravi distribuirani, dakle nitko nema monopol na sunce, nema monopol na vjetar, nema koncesija.

Prilika je to da građani, odnosno krajnji korisnici, mi obični ljudi sami sebi proizvedemo energiju i odvojimo se od tržišne cijene, odnosno da proizvodimo svoju energiju po cijeni koliko ona stvarno košta – u startu će Kirac.

Križevačko plodno tlo

Povijest je, veli, prepuna energetskih i gospodarskih kriza, a na ovaj način, ako sami možemo na svom krovu proizvesti solarnu, čistu energiju, ako znamo koliko košta, jednostavno smo manje izloženi krizama i tržišnim poremećajima.

Zbog svega spomenutog ZEZ je 2013. godine i osnovan. Reći će Kirac da je grupa osnivača bila inspirirana onime što se još 90-ih i 80-ih događalo u Danskoj, Njemačkoj, Belgiji, dijelu Francuske.

Mislav Kirac / Foto Davor Kovačević

– Oni su u to vrijeme strašno jako krenuli u razvoj vjetroelektrana i vjetroenergije, međutim radili su to na način da su aktivno uključivali lokalnu zajednicu u suvlasništvo tih projekata.

Tamo bi investitor došao, uzeo projekt od deset milijuna eura, ali je pritom bio primoran po danskom zakonu dati 20 posto vrijednosti projekta u vidu dionica lokalnoj zajednici.

Na taj je način lokalna zajednica imala od toga neku korist, a smanjuje se i otpor projektima jer ako ste uključeni i imate priliku imati financijski interes od projekta, naravno da ste blagonakloniji.

Oni su tim ubrzali razvoj projekata i dali su nešto lokalnoj zajednici koja na taj način nije pasivna i zaista ima od toga koristi – objašnjava Kirac.

Sve ovo o čemu priča u nas se evo dogodilo u Križevcima.

– Križevci su grad u Hrvatskoj koji je stvarno najdalje stigao u tom smjeru i to ponajviše zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku, a današnjem zamjeniku župana Koprivničko-križevačke županije Mariju Rajnu koji je prepoznao u tome vrijednost za svoj grad i građane. Već smo tri projekta s Križevcima razvili i u njih uključili preko 200 građana – na to će Kirac.

Svi su ti projekti vodili k ovome što se u proljeće dogodilo, do prve solarne elektrane u stopostotnom vlasništvu građana, prva u Hrvatskoj i prva u regiji.

– To je predivan projekt. To je solarna elektrana izgrađena na javnom krovu gradske tržnice. ZEZ je, naime, na javnom natječaju komunalnog poduzeća dobio pravo da izgradi solarnu elektranu na rok od 25 godina.

Nije se pritom dogovorilo nas pet, šest da skupimo novce i izgradimo elektranu, ili da to napravi nekakav investitor, nego smo imali otvoreni poziv. Bilo tko se mogao javiti, od bilo gdje iz Hrvatske, s tim da smo tjedan dana dali pravo prvokupa Križevčanima i građanima okolnih općina.

Tjedan dana smo htjeli maksimalno mobilizirati lokalnu zajednicu i u tome smo uspjeli. Trećina sredstava je prikupljena iz Križevaca i okolnih općina što je za tako malu sredinu veliki uspjeh – kazuje Kirac.

Lista čekanja

U samo nekoliko dana prikupljeno je ukupno 140.000 eura, ili taman koliko je bilo potrebno za izgradnju 200 kilovatne elektrane. O velikom interesu pak svjedoči i činjenica da je preko 500 ljudi bilo na listi čekanja.

– Elektrana je puštena u pogon, ona proizvodi energiju i konkretno imamo ugovor za fiksnu otkupnu cijenu na 12 godina s Hrvatskim operatorom tržišta energije. Proizvodimo našu energiju – ističe Kirac.

Pritom dodaje kako je u ZEZ-u Sunce 127 članova iz svih krajeva Hrvatske, redom sve mali ulagači.

– Ograničili smo ulaganje, do 5.000 eura je maksimalno pojedinac mogao uložiti, baš zato da netko ne preuzme cijeli paket. Iako, i nema tog paketa jer zadruga funkcionira po principu »jedan član, jedan glas« bez obzira na broj članskih uloga.

Jednostavno htjeli smo da nema velikih razlika pa da se netko osjeća da ima veće pravo od drugih. Htjeli smo uključiti što više ljudi da stvarno možemo reći da su građani u to uključeni – veli Kirac.

Pogled iz zraka na krov križevačke tržnice / Foto Vedran Vlahović

Jedan član, jedan glas, reklo bi se, to je ona prava demokracija na djelu.

– Nije da nisu probali i drugi, ali ne uspijeva uvijek, nije to lako provedivo, koliko god ideja bila jedina ispravna – konstatiramo.

Reći će Kirac na to da se ne radi o svakodnevnom odlučivanju, da pričamo o skupštinama koje su jednom godišnje.

– Ali da, apsolutno ste u pravu, to je mnogo kompliciranije nego osnovati d.o.o, skupiti partnere i novce i realizirati projekt. Međutim, Europa je prepoznala da su energetske zajednice građana nešto što je važno za razvoj lokalne zajednice, prepoznali su da je to specifičan oblik uključenja građana i prepoznali su da je to teško.

Skuplje je, teže je, kompliciranije je, ali zato je važno pomoći energetske zajednice, da ovo nije samo jedan projekt nego da takvih projekata ima praktički u svakom većem gradu ili općini. Nema nikakvog razloga zašto tako ne bi bilo – ne dvoji Kirac.

Složenost zadruge

Zadruge, zadrugarstvo, nema ih puno, a redom uspijevaju bilo da je u pitanju zadružna pivovara, izrada ekoobuće ili solarna elektrana. Zašto ih nema više kad u fokus dovode onog takozvanog malog čovjeka!?

– Ja bih rekao da je hrvatski Zakon o zadrugama, zadružni model, relativno zastario. On je možda dobar za poljoprivredne zadruge, ribarske, maslinarske koje se okupe pa možda kupe zajedno makinu za radit’ ulje, ali za energetske zajednice, energetske zadruge on je daleko od idealnog.

Tu je u nas i povijest termina zadruga kao neke negativne ostavštine socijalizma, koja je prisutna. A komplicirano je, »jedan član, jedan glas« često obeshrabruje nekog da da puno novca, ako neće za to dobiti proporcionalni broj glasova.

Demokracija, ravnopravnost sve to daje dodatnu kompleksnost. Međutim vani, pogotovo u kontekstu energetskih zajednica, to je gotovo pa jedini oblik koji funkcionira. U Sloveniji su primjerice zadruge jedine koje mogu biti energetske zajednice – priča Kirac.

Valjalo je stoga raditi s ljudima, senzibilizirati ih, vabiti ih na mali milijun načina i objašnjavati im koliko god puta treba koja je od zadruge ove vrste korist. Interes je u konačnici bio velik. Što su zadrugari na koncu dobili?

– Dobili su priliku biti dio jednog stvarno vrijednog projekta koji je opipljiv, koji je izgrađen kojeg možete vidjeti, koji proizvodi čistu energiju, koji se nalazi u vašoj blizini, koji daje dodanu vrijednost svaki dan.

Dobili su dugoročan projekt, nešpekulativan projekt. Dobili su priliku uložiti svoj novac, a imaju priliku i nešto zaraditi. To su, naravno, mali prinosi, red veličine dva, tri, četiri posto.

Ideja je dakako da članovi vrate svoj novac uz mali prinos, da se pokrije inflacije pa još koji postotak gore, ali sve povrh toga što se stvori je dodana vrijednost.

Ako se stvori dodani profit on će se kroz naš Fond za zajednicu stavljati sa strane da bi onda opet, i u suradnji s lokalnom zajednicom, svi naši članovi odlučili što će s tim novcem. U svakom slučaju planiramo taj novac na neki način vratiti zajednici. To je i poanta tih projekata – ističe Kirac.

Građanska energija

Reći će on to i još slikovitije što je poanta projekata građanske energije.

– Za razliku od konvencionalnih razvoja projekata gdje imate stranog investitora koji dolazi u lokalnu zajednicu, gradi projekt i svu ekonomsku, financijsku, gospodarsku korist odnosi van, ovo je posve obrnuta priča. Ovdje gradite projekt ne radi maksimizacije profita za investitora nego za maksimizaciju vrijednosti za lokalnu zajednicu – objašnjava Kirac.

A onaj prinos što se mora dat građanima da se angažiraju usporedit će s državnim obveznicama. Slično je to ulaganje s malom ali garantiranom dobiti.

– Ovdje je se također radi o nešpekulativnom ulaganju, ali tako da znate s kojim ciljem. A cilj je razvoj lokalne zajednice – ističe Kirac.

Jasno istaknuto geslo ZEZ-a / Foto Davor Kovačević

Lokalna zajednica, dobrobit društva, mala zarada, demokracija….

– Država vas mora ne voljeti. A i građani su u nas tvrdi, nepovjerljivi. Kako ste njih dobili – pitamo.

Reći će na to Kirac kako ZEZ nije od jučer.

– U ovih deset godina stekli smo, renome, izgradili odnose, zaslužili povjerenje. U Križevcima smo imali dva manja projekta prije ovog, ali smo njima privukli 90 građana. Ima ljudi koji su zainteresirani i koji žele biti dio toga.

Oni koji žive u obiteljskim kućama mogu biti dio toga na jednostavan način da izgrade svoju solarnu elektranu. Ne možete bolje uložiti novce nego u solarnu elektranu, ako imate priliku, na svoj krov.

To su ljudi shvatili i zadnje dvije godine je eksplozija solarnih elektrana u Hrvatskoj. Međutim ljudi koji žive u urbanim sredinama, u zgradama i stanovima gdje ne mogu izgraditi solarnu elektranu, također žele biti dio toga. Ovaj projekt je za te građane idealan – smatra Kirac.

Ključ je dijeljenje

Da bi bilo i mrvu idealnije, valja dočekati trenutak kada će moći povući sebi malo struje iz svojih zadrugarskih elektrana.

– To je ključ! Projekt je i građen s tom idejom, nije građen s idejom zajamčene otkupne cijene, već nam je to bio plan B. Zakon je naime tu, zakon koje omogućava dijeljenje energije postoji već tri godine, ali nije provediv. Zakon nije provediv.

Kad smo kretali u razvoj ovog projekta, računali smo da ćemo kroz godinu i pol, dvije imati tu mogućnost dijeljenja, međutim to i dalje nije moguće. Pa je aktiviran plan B sa zajamčenom otkupnom cijenom.

A dijeljenje je, ponavljam, ono što je ključ i što će povećati interes za ovakve projekte. Štoviše, mislim da bi osnovno ljudsko pravo trebalo biti, ako ne već nije, proizvoditi vlastitu energiju.

Tad će ljudi koji ne mogu staviti svoju solarnu elektranu na krov moći sudjelovati u projektima gdje će dobivati struju kao da imaju svojih par panela na krovu – poručuje Kirac.

Trošiti svoju struju, svatko od nas, to je cilj. Ovaj tren možda i zvuči utopijski, ali zapravo i nije. Malo čudo u Križevcima sugerira da nije, samo kad veliki energetski igrači smanje apetite, jer prostora ima za sve, i kad krene dijeljenje energije. A kakva je budućnost i zelene energije i zadrugarstva?

– Hrvatska je u super poziciji što se energetskog dijela tiče. Pola proizvodnje nam je u hidroelektranama, imamo ogroman solarni potencijal i premda tu jako kasnimo zadnje dvije godine to nadoknađujemo, vjetroelektrana smo dosta radili zadnjih 15 godina…

U tranziciji smo i mislim da smo na dobrom putu. Ide to sve presporo, ali mislim da smo u dobroj poziciji da na razini države imamo natprosječni udio obnovljivih izvora energije u odnosu na druge zemlje članice EU-a.

A vezano za građansku energiju, opet kažem da tu kasnimo i da tu trebamo uložiti još i koncentracije i podrške i resursa da se ovakvi projekti događaju. Jer, ovakvi projekti bi trebali biti mogući ne da ih ZEZ razvija, već da ih razviju građani koji su u ulici, kvartu i koji su zaključili da im je dobro izgraditi elektranu i tako riješiti svoju struju. Takvi projekti moraju biti jednostavni i treba za njih podrške – zaključuje Kirac, onaj koji ne sumnja da je energija u rukama građana.

Nepravedna tranzicija

Energetsko zadrugarstvo sjeverne Europe zainteresirao je Kirca još na fakultetu, a diplomirao je 2009. Veli kako ga je motivirao početak plaćanja naknade za razvoj obnovljivih izvora energije. Doba je to kad se počelo s vjetroelektranama.

– Svi smo plaćali naknadu za razvoj obnovljivih izvora energije, plaćamo svi namet koji se slijeva u neki fond i onda se iz toga razvijaju novi izvori energije. Ali, tko ih razvija!? Pet firmi u Hrvatskoj!

U redu je to, ajmo ih razvijati, ali ajmo i dati građanima da u tome sudjeluju kad već plaćaju razvoj kroz takav namet. To mi je bila motivacija, jer sam vidio da se u Hrvatskoj zapravo zbiva nepravedna tranzicija.

Jest, radi se o tehnološkoj tranziciji, gradimo nove obnovljive izvore, ali građani od toga nemaju koristi, a morali bi je imati – kazuje Kirac.

Dovoljno za sedamdesetak kućanstava

Prva solarna elektrana u Hrvatskoj u stopostotnom vlasništvu građana – članova ZEZ-a Sunce nalazi se na krovu Gradske tržnice u Križevcima, snage je 200 kilovata i puštena je u trajni pogon u travnju 2025.

Energija proizvedena u ZEZ-u Sunce dovoljna je za opskrbu sedamdesetak kućanstava, a prodaje se u elektroenergetsku mrežu po fiksnoj cijeni zajamčenoj 12-godišnjim ugovorom o otkupu (feed-in) sklopljenim u prosincu 2024.

Članovi mogu očekivati godišnju stopu povrata od 3 posto, s mogućnošću dosega do 5 posto, ovisno o financijskim rezultatima. Osim osobnog povrata za članove, dio dobiti bit će usmjeren u Fond za zajednicu koji će podržavati društveno korisne projekte usmjerene na borbu protiv energetskog siromaštva i zaštitu okoliša u lokalnim zajednicama.

Krajnji cilj ZEZ-a Sunce je primjenom zakonski dopuštenog dijeljenja energije članovima zajednice, čim to bude tehnički provedivo, omogućiti i izravno korištenje solarne energije u vlastitim kućanstvima ili poslovnim prostorima.