ZAGREB » Hoće li dvjema mladim ženama barem mala statisfakcija biti presuda Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da im je Hrvatska povrijedila pravo na vlasništvo, pravo na dom, bez kojeg su ostale zbog neshvatljive nebrige Centra za socijalnu skrb u Puli? Riječ je o posljednjem slučaju što ga je Hrvatska izgubila na sudu u Strasbourgu koji je jasno poručio kako su hrvatski sudovi, zajedno s Centrom za socijalnu skrb grubo povrijedili pravo na vlasništvo dvjema Puljankama, koje su tada bile još djeca, djevojčice od 14 i 9 godina.

   Naime, njih dvije roditelji su upisali kao vlasnice vile u Puli što su je 1997. godine kupili od vlasnika koji su odselili u Beograd. Kuću su navodno platili 450 tisuća kuna te su u renoviranje uložili još najmanje 80 tisuća tadašnjih maraka. Iako se u to vrijeme sve činilo poprilično idiličnim, život obitelji se zakomplicirao kada je otac završio u zatvoru zbog pokušaja ubojstva i posjedovanja oružja, a majka se, kako je sama kasnije priznala, odala drogi.

  

Zamjena nekretnina

Tu njezinu tešku situaciju na najgrublji je način iskoristio odvjetnik koji je u kaznenom postupku branio njezinog supruga te joj predložio zamjenu nekretnine – vile za stan u vlasništvu njegove punice. Radilo se o vojnom stanu od nešto manje od 80 kvadrata, a odvjetnik je u ugovoru o zamjeni nekretnina napisao da mu je vrijednost jednaka onoj vile što ju je okruživalo dvorište od 625 metara kvadratnih. Doduše u ugovoru je stajalo i da će odvjetnikova punica platiti malenim vlasnicama vile iznos uložen u obnovu.

   Sve se to događalo krajem 2001. godine. Na dan kada je otac djevojčica osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu, Centar za socijalnu skrb Pula potvrdio je ugovor o zamjeni nekretnina, uz koji je branitelj njihovog oca dodao da će svakoj na račun uplatiti po pet tisuća maraka, kao protuvrijednost uloženog u obnovu vile. Nije teško zaključiti kako taj novac djevojčice nikada nisu vidjele, odnosno baš nikakav dokaz o toj uplati nije pronađen ni tijekom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.

   Ovaj nevjerojatan slučaj svoj novi zaplet dobiva u studenom 2004. godine kada je u ime mlađahnih vlasnica pokrenut postupak pred Općinskim sudom u Puli kojim se tražilo proglašenje ništavnim ugovora o zamjeni nekretnina. U njemu je još jednom opisano kako je vila s dva stana vrijedna najmanje 300 tisuća eura zamijenjena za stan čija vrijednost ne prelazi 70 tisuća eura, a očito je iskorištena činjenica da su u to doba formalne vlasnice imale 14 i 9 godina.

Riječ odvjetnika

Vjerovalo se na riječ odvjetniku, koji je u ovom slučaju bio u dubokom sukobu interesa. No, da u tom ugovoru nema ništa sporno zaključili su i općinski i županijski sud u Puli, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ustavni sud RH kojem se tužbom obratila odvjetnica Loredana Štok jednostavno je slučaj odbacio.

   – Nisam mogla mirno gledati te postupke Centra za socijalnu skrb, pa sam podnijela i tužbu Europskom sudu za ljudska prava koji je potvrdio da sam bila u pravu i da je u ovom slučaju mojim klijenticama povrijeđeno pravo na vlasništvo. Osim toga nije se vodilo računa o činjenici da su u pitanju djeca te da u takvim slučajevima centri za socijalnu skrb, kao i ostale državne institucije moraju štititi njihova prava. Sada nam predstoji borba za odštetu od države. Europski sud za ljudska prava dao je rok od 90 dana za sklapanje nagodbe, rekla je za Novi list odvjetnica Loredana Štok.

   Identitet tužiteljica u ovom slučaju, kao ni odvjetnika koji ih je izmanipulirao nismo objavili, jer je i presuda anonimizirana, odnosno napisani su njihovi inicijali. Iako identitet pulskog odvjetnika upletenog u ovaj slučaj nije teško provjeriti ne želimo ga otkrivati kako ne bismo dodatno traumatizirali ove, sada već, mlade žene, kojima su domaće institucije svojom nebrigom već i previše zagorčale život.