FARME

Proizvodnja mlijeka pala je od 5 do 20 posto. Država sad ima 700 milijuna eura težak plan kako to preokrenuti

Jagoda Marić

Arhiva NL

Arhiva NL

Novac će se osigurati iz proračuna, ali većim dijelom se ipak oslanja na fondove Europske unije



Baš isti dan, početkom tjedna, kad je Državni zavod za statistiku objavio da je i u prošloj godini pala količina prikupljenog mlijeka u Hrvatskoj i to kravljeg za 5,4 posto, ovčjeg za 19 posto i kozjeg za 8,4 posto, Ministarstvo poljoprivrede je u javnu raspravu uputilo prijedlog Programa razvoja sektora mljekarstva čije bi provođenje trebalo, ne samo zaustaviti pad proizvodnje mlijeka, već i preokrenuti trendove, pa bi za sedam godina vrijednost govedarske proizvodnje porasla za 20 posto, a proizvodnja kravljeg mlijeka za više od 30 posto.


Još je ambiciozniji plan u ovčarsko-kozarskoj proizvodnji čija bi vrijednost do 2030. trebala porasti za 65 posto.


Ukidanje kvota


Taj će pothvat do 2030. godine stajati nešto manje od 700 milijuna eura, u Programu se navodi da će se novac osigurati iz državnog proračuna, ali većim dijelom se ipak oslanja na fondove EU-a, odnosno u njemu se navodi da će »glavni izvor financiranja biti fondovi EU-a, odnosno europski proračun za razdoblje od 2023. do 2027.«. To znači da će dio novca, iako manji, morati uložiti i sami farmeri te oni koji se odluče baviti preradom mlijeka.




Ako se to sve doista bude odvijalo prema planu, Hrvatska bi se uz tih uloženih 700 milijuna eura trebala vratiti na količine proizvedenog mlijeka koje je imala 2012., odnosno godinu dana prije ulaska u EU. Naravno, pri tome bi ta proizvodnja trebala biti znatno produktivnija.


Hrvatski mljekari te 2012. suočili su se s ukidanjem kvota koje su dotad ograničavale proizvodnju mlijeka u Uniji, što znači da su upali u utakmicu s puno snažnijom konkurencijom. Dogodilo se to i u ostalim članicama Unije, no zemlje koje su ranije ušle u EU očito su brže i bolje reagirale. Prihodi hrvatskih mljekara nisu u tim prvim godinama pokrivali ni 50 posto troškova, žalili su se domaći farmeri koji su gasili svoju proizvodnju.


Deset godina kasnije domaća proizvodnja pokriva samo 55 posto potrošnje mlijeka i mliječnih prerađevina, dok je samo prije pet godina, 2018. samodostatnost u tom segmentu bila 62 posto. Pri tome se udio uvoza sirovog mlijeka za preradu u Hrvatskoj smanjuje, a raste uvoz gotovih mliječnih proizvoda, poput primjerice sira, maslaca ili jogurta.


Najviše mlijeka i mliječnih proizvoda stiže iz Mađarske i Slovenije, a pri tome su to zemlje koje bilježe znatno veću stopu samodostatnosti. Mađarska je na 95,61 posto, a susjedna Slovenija na čak 119 posto, što je više od prosjeka EU-a – 117,4 posto.


Pri tome te dvije zemlje imaju potpuno različitu koncepciju, u Mađarskoj, kao i u, primjerice, Češkoj i Slovačkoj, proizvodnja mlijeka je specijalizirana, mlijeko se proizvodi na malom broju farmi s velikim brojem krava i jako mali udio čine mala stada s obiteljskih gospodarstava. Suprotno tome, proizvodnja mlijeka u Sloveniji vezana je uz obiteljska poljoprivredna gospodarstva i manji broj krava u stadu. Po tome je Hrvatska sličnija Sloveniji, ali je Slovenija znatno uspješnija.


U Hrvatskoj se po grlu proizvede 5.461 kilogram mlijeka godišnje, dok je u Sloveniji ta proizvodnja 6.337 kilograma, odnosno 16 posto je veća. U Mađarskoj je čak 7.402 kilograma, što je 35 posto više nego u Hrvatskoj. Mađarska je ipak nešto malo ispod EU prosjeka, pa to najbolje govori s kakvim su se konkurentima suočili hrvatski mljekari nakon ulaska u Uniju.


Oživiti tržište


Ipak i u Hrvatskoj se u posljednjih 10 godina broj farmi koje isporučuju mlijeko smanjio za čak 76,5 posto i lani ih je bilo 3.480. Istovremeno su otkupljene količine mlijeka pale za 32,7 posto, sa 602 tisuće na 405 tisuća tona, pa Ministarstvo zaključuje da to ukazuje da se u sektoru proizvodnje mlijeka dogodila značajna koncentracija.


Uz to se napominje da su hrvatski poljoprivrednici uglavnom starije osobe, njih gotovo 40 posto je starije od 65 godina, dok je mlađih od 40 godina tek 14,4 posto, pa bi bilo dobro, smatra Ministarstvo, da se oživi tržište prodaje poljoprivrednih gospodarstava pa da oni koji prestanu proizvoditi zbog viske životne dobi, a nemaju nasljednike koji se žele baviti poljoprivredom, prodaju svoje farme.


Svima koji žele povećati broj krava i kapacitete za proizvodnju mlijeka do 2030. prema programu na raspolaganju će biti 358 milijuna eura. Poljoprivrednici koji se bave proizvodnjom ovčjeg i kozjeg mlijeka na raspolaganju bi trebali imati oko 58 milijuna eura.


Uz to za povećanje produktivnosti mljekarski će sektor potrošiti, procjenjuju u Ministarstvu, 169 milijuna eura. I na kraju još 106 milijuna eura potrošit će se na poboljšanje kapaciteta u preradi mlijeka, jer samo proizvodnja mlijeka neće puno promijeniti situaciju u Hrvatskoj, koja sve više uvozi mliječne proizvode, a sve manje sirovo mlijeko.


Pokušavala je država i dosad kroz različite programe povećati proizvodnju mlijeka, ali činjenica da su u uvozu sve zastupljenije mliječne prerađevine, sugerira da domaća prerađivačka industrija gubi bitku i da sama proizvodnja mlijeka, ako ga nitko neće prerađivati, baš i nema puno smisla.


U PGŽ-u tek 950 krava i jedan isporučitelj mlijeka

Samo Grad Zagreb i Dubrovačko-neretvanska županija, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, imaju manje krava u svojim stadima od Primorsko-goranske županije. U toj je županiji u 2022. bilo 950 krava, od ukupno 140 tisuća u cijeloj Hrvatskoj. No, u PGŽ-u je tek jedan isporučitelj mlijeka, dok ostali koji imaju stada očito sami prerađuju to mlijeko. Nije to ni čudo jer se lani ugasila jedina mliječna industrija u županiji.


Dva isporučitelja mlijeka ima Zadarska županija i njen je udio u ukupnoj isporuci mlijeka u Hrvatskoj također zanemariv, 0,43 posto od ukupno isporučenih 405 tisuća tona. Ipak, u Zadarskoj županiji lani je bilo 5.229 krava.


Najviše krava ima u Osječko-baranjskoj županiji, više od 20 tisuća, i na tu županiju otpada oko trećine isporučenog mlijeka.