RIJEKA Tjelesno kažnjavanje nikada nije polučilo pozitivne efekte,  koliko god to neki odrasli ne željeli prihvatiti. Tjelesnim kažnjavanjem djeci poručujemo da je drugoga udariti u redu, da udarcima može druge ljude držati pod »kontrolom« i strahom, da udarcima postiže ciljeve, pružamo djeci model ponašanja prema drugim ljudima – kaže prof. dr. Jasminka Zloković s Odsjeka za pedadogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ona je jedna od 225 hrvatskih stručnjaka koji su potpisali tekst-očitovanje psihologinje Tamare Budisavljević nastao kao rezultat burne rasprave koja se u medijima razvila nakon što je glumica Doris Pinčić Rogoznica u svojoj kolumni priznala da je udarila svoje dijete »po guzi«. Potpisnici pisma stručnjaci su raznih profila: odgajatelji predškolske djece, pedagozi, psiholozi i sveučilišni profesori iz područja predškolske pedagogije, a svi oni  dijele stav kako za metodu »malo po guzi« u odgoju djece nema mjesta. Međutim, iako dijeli taj stav, prof. dr. Zloković ističe da unatoč mnogim spoznajama koje u suvremeno vrijeme nedvojbeno idu u prilog zabrani tjelesnog ili bilo kojeg drugog oblika okrutnih kažnjavanja i ponižavanja i danas postoje suprotstavljena mišljenja. 

– Jedni prihvaćaju činjenice koje govore o negativnim efektima tjelesnog kažnjavanja, dok drugi žestoko zagovaraju tjelesno kažnjavanje pravdajući ga svojim dobrim namjerama u odgoju djece. To bi otprilike bilo: »Ja te tučem jer te volim«.  Ne znam koliko bismo  takve »izjave ljubavi« prihvatili u nekim drugim međusobnim odnosima,  primjerice u odnosu partnera prema nama,  prijatelja koji nam na takav način želi reći da nas vole, da nam žele sve najbolje. Velik broj roditelja trudi se odgajati svoju djecu najbolje što može i zna. Međutim, činjenicom da je netko postao roditelj, ne stječu se neke temeljne roditeljske kompetencije. Često se odgoj poistovjećuje s discipliniranjem, a discipliniranje s tjelesnim kažnjavanjem. Istovremeno takozvani  demokratski stil odgoja povezuje se s anarhijom. Primjerice, ukoliko izuzmem iz odgojnih »metoda« tjelesno kažnjavanje, moje dijete neće znati što je disciplina, poslušnost, poštovanje odralih ili neće izgraditi radne navike. Dakako, da to nije točno, naglašava prof. dr. Zloković. 

Dodajući kako se tjelesno kažnjavanje, kao i mnogi drugi agresivni tjelesni »kontakti« smatraju nasiljem, prof. dr. Zloković upozorava kako roditelji smatraju da udarac »po guzi« nije nešto što pripada tjelesnom kažnjavanju ili nasilju. 

– Nažalost, nisu u pravu,  makoliko mislili da čine »veliku životnu uslugu« djetetu. Tjelesnim nasiljem smatra se bilo koji namjerni tjelesni napad ili tjelesni kontakt kojim se dijete fizički ugrožava, ozljeđuje, izlaže tjelesnoj boli, neugodi ili smrti koja se mogla izbjeći. Udarac po guzi izaziva bol,  neugodu, strah,  poniženje, a priče o pelenama i udarcu po guzi su još gore.  Dakle,  mi udaramo bebu zbog nečeg što ona uopće ne razumije. Ona će odreagirati vjerojatno prekidom aktivnosti  samo zato jer je u strahu – upozorava prof. dr. Zloković.

Uočeno je kako djeca, ukoliko su duže vrijeme izložena tjelesnom nasilju, osim gubitka samopouzdanja i učvršćivanja osjećaja krivnje, neshvaćenosti, nesigurnosti, osamljenosti i besperspektivnosti sve češće postaju upravo ono što im roditelj ili skupina »nasilnika« nameće. 

– Nažalost moguće je navesti i čitav niz drugih negativnih tjelesnih i psihosomatskih posljedica negativnih odnosa i tjelesnog kažnjavanja/nasilja nad djecom. Važno je spomenuti slučajeve suicida djece koja su bila izložena nasilju a da njihove probleme nitko čak i tijekom duljeg vremenskog razdoblja nije primijetio, nije želio primijetiti ili nije znao što može uopće učiniti. Voljela bih da dostignemo civilizacijsku razinu kada nam  tjelesno kažnjavanje neće biti metoda odgoja ili ponašanja prema drugim osobama. Analizirala sam  studije i zapise  dostupne od posljednjih stotinu godina  niti jedna ne upućuje na pozitivne učinke tjelesnog kažnjavanja.  Budući smo  vrlo povjerljivi prema drugim strukama i onome što nam one pružaju nadam se da će prihvatiti i dobronamjerne i znanstveno utemeljene poruke  pedagoga i odgajatelja, kaže  prof. dr. Zloković.