U novinarskoj profesiji primarno je objaviti nešto važno prije drugih. Pogotovo ako se radi o priči koja ima potencijala za »uzdrmati državu«.

Upravo je takva priča bila ona koju je kolegici Jagodi Marić i meni 8. studenoga prošle godine ispričao bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec za vrijeme razgovora u jednom zagrebačkom restoranu u blizini dopisništva Novog lista.

Nas smo troje »bistrili situaciju«, analizirali tijek kaznenih postupaka protiv Polančeca, a onda je on podijelio s nama i svoje iskustvo s ravnateljem policije Oliverom Grbićem koji ga je, tako je tvrdio, upozoravao da bi HDZ morao početi pisati anonimne prijave protiv SDP-ovaca kako bi se uspostavila ravnoteža u odnosu na »stotinjak prijava koje već postoje protiv ljudi iz HDZ-a«.

Pričao je Polančec kako je bio na sastanku sa Sanaderom kad je njega nazvao Grbić, pa je ekspresno dogovoreno da ravnatelj policije upozna Polančeca sa stanjem u slučaju kamioni.

Naravno da smo kolegica i ja nagovarali Polančeca da odmah objavimo tu epizodu iz srpnja 2009. godine, ali Polančec nije pristao na objavu s navođenjem njega kao izvora informacije, tvrdeći da nije sazrijela situacija, da će biti »riječ na riječ« i da nije siguran da će u tim okolnostima hrvatska javnost njemu povjerovati.

I s tim smo se zaključkom razišli.

Poslao i mail

Kolegica i ja bili smo šokirani, nekoliko dana bili smo pod teškim dojmom onoga što nam je Polančec ispričao. Naročito nas je frustrirala činjenica što o tome nismo mogli ništa pisati.

No, nismo odustali. Izokola smo priču pokušali provjeriti kod barem desetak ljudi koji su po svojoj poziciji u HDZ-u morali, ako je to istina, nešto znati o onome što Polančec tvrdi. Naišli smo na zid šutnje jer tada ni o Polančecu, ni istragama, ni o onome što se događalo u HDZ-u u vezi s tim iza zatvorenih vrata, nitko uopće nije htio govoriti.

Međutim, sve je ovo očigledno mučilo Polančeca, kao da je tražio način kako da ipak upozna javnost o svojim nesvakidašnjim susretima s Grbićem. Kad je 11. prosinca jedna medijska afera isprovocirala Polančeca, on mi je poslao mail u kojem još detaljnije opisuje kako je ravnatelj policije htio uravnotežiti kaznene prijave protiv HDZ-ovaca i SDP-ovaca.

Susret s Linićem

Polančec je razmišljao o tome da bude »hrvatski Wikileaks u cilju pročišćavanja hrvatske političke i društvene scene«, razmatrao je mogućnost da podastre javnosti svoje viđenje »zadnjih 5-6 hrvatskih godina i to na način da ne štedim nikoga, pa ni sebe«. Ali, ipak je na koncu procjenio da »nije vrijeme«.

Onda je krajem prošlog tjedna policija, temeljem anonimne prijave, pozvala na obavijesne razgovore nekoliko Riječana, a nagađalo se da isto čeka i Slavka Linića. U utorak navečer podsjetio sam u tom kontekstu Polančeca na njegovu priču o Grbiću i anonimkama. »Pustite me da prespavam«, odgovorio je.

A u srijedu je telefonski nazvao svog nekadašnjeg političkog protivnika Linića, koji je već uvelike javno optuživao Grbića da mu smješta, i ugovorio s njim sastanak u hotelu Dubrovnik kojem je nazočio i odvjetnik Ante Nobilo.

Tu je Polančec rekao Liniću ono što je nama otkrio krajem prošle godine. Dogovorili su da će Polančec, čim Linić prvi put opet prozove Grbića za montiranje anonimnih prijava, javno iznijeti sve što on zna o tome. I tako je jučer i bilo.