Ako čelnici lijevo-liberalne oporbe možda i nisu mislili ozbiljno najavljujući prikupljanje potpisa za referendum o neprihvatljivom im Zakonu o prostornom uređenju, premijer Andrej Plenković im svojom začudnom, ali kategoričnom izjavom da referenduma neće biti, nije ostavio mogućnost izbora.

Siniša Hajdaš Dončić, Sandra Benčić i drugi iz ovog dijela političkog spektra će nakon te izjave, u kojoj se Plenković postavio kao instanca koja odlučuje o referendumu, jednostavno morati krenuti u prikupljanje nešto manje od 400 tisuća potpisa pa – što bude.

– Kako će biti referendum o zakonu koji je donesen? Referendum ne može biti o zakonu koji je donesen. Mogu ići na ocjenu pred Ustavnom sudu i to je to, samouvjereno je Plenković objavio u ponedjeljak, po završetku sjednice Predsjedništva HDZ-a.

Slični primjeri

Doista nije jasno što je time želio reći.

U Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave navodi se da »Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili drugom pitanju iz svog djelokruga«.

Misli li predsjednik Vlade da to znači da se referendum smije raspisati samo o zakonu koji se još nalazi u proceduru i nije izglasan u parlamentu?

Teško je to zaključiti, ali, naravno, referendum može biti i o Ustavu i o zakonu koji su na snazi.

Stajalište je to i ustavnog pravnika Mate Palića.

– Ne znam zašto je premijer to izjavio. Na referendumu se birači mogu izjašnjavati o ukidanju nekog zakona ili samo o promjeni pojedinih njegovih članaka.

Recimo, ako je u ovom slučaju oporbi sporna urbana komasacija, može na referendumu pitati birače samo jesu li za ukidanje zakonskog članka kojim je to regulirano, rekao nam je jučer Palić.

Nema, dakle, nikakve pravne prepreke za prikupljanje potpisa za referendumsko pitanje kojem bi cilj bio stavljanje izvan snage Zakona o prostornom uređenju ili samo njegovih dijelova. Referendumsko pitanje može sadržavati čak i prijedlog zakona.

Na takav su način prije šest godina postupili udruženi sindikati kada su željeli oboriti Zakon o mirovinskom osiguranju što ga je u Saboru usvojila HDZ-ova većina.

U pitanju su ponudili novi zakon s osam članaka, u kojem bi, što im je bilo najvažnije, dobni prag za odlazak u mirovinu bio sa 67 vraćen na 65 godina.

Plenković nije tada tvrdio da ne može biti referenduma o donesenom zakonu nego je prihvatio sve zahtjeve sindikata. Sabor je iznova izmijenio Zakon o mirovinskom osiguranju i izbacio iz tog dokumenta ono što su sindikati tražili.

Kako god bilo, premijer nije taj koji će odrediti hoće li biti referenduma ako oporba preda u Saboru potreban broj potpisa.

Vlada može odraditi provjeru ispravnosti potpisa i to je sve. Jedino je Ustavni sud nadležan za ocjenu ustavnosti prijedloga referendumskog pitanja.

Rušenje zakona

– Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud će, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja ustavan, propisano je Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.

I tu Plenkoviću na ruku ide činjenica da Ustavni sud još nikad nije odobrio referendum.

Ili zato što je predloženo pitanje protuustavno ili zbog toga što je Vlada popustila i pristala udovoljiti inicijatorima referenduma, Ustavni sud je upalio crveno svjetlo neposrednim izjašnjavanjima o zakonu o radu, monetizaciji autocesta, outsorcingu u sklopu državne uprave, o ćirilici u službenoj uporabi u Vukovaru, o zakonu o mirovinskom osiguranju, o djelovanju Nacionalnog stožera u pandemiji.

U ovom je stoljeću, osim o pristupanju Europskoj uniji, održan referendum još samo o unošenju u Ustav definicije braka kao zajednice žene i muškarca.

Součena s tim zahtjevom, Vlada Zorana Milanovića nije se ni obratila Ustavnom sudu nego je Hrvatski sabor, kojem je inicijativa »U ime obitelji« predala dovoljno potpisa, naprosto raspisao referendum.

Premijer se stoga ima razloga nadati da ni ovaj put ne bi bilo drukčije, da bi Ustavni sud pronašao uporište za stopiranje referenduma i o Zakonu o prostornom uređenju.

Ali, on osobno tu ne može ništa učiniti.

– Shvaćamo da je premijera strah da će mu građani srušiti taj zakon na referendumu. I treba ga biti strah jer ako druge institucije zakažu, građani će ga itekako srušiti.

Poručujem premijeru da je debelo autoritarno zastranio ako misli da može građanima zabraniti referendum, rekla je jučer na konferenciji za novinare Sandra Benčić, predsjednica Kluba zastupnika Možemo!

Problem s Ustavnim sudom

Ako Hrvatski sabor zatraži od Ustavnog suda očitovanje o tome jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma, Ustavni sud ima rok za to od 30 dana.

Nije, međutim, izvjesno da bi Ustavni sud mogao donijeti odluku o tome.

Za nju je, naime, nužno minimalno sedam glasova, a od sredine travnja, kada prestaje mandat Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Goranu Selanecu, u Ustavnom sudu bi odnos snaga mogao biti 5:5 jer je malo vjerojatno da će se HDZ i oporba dogovoriti o novim sucima.

– Ako Hrvatski sabor zatraži ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, onda se ne može raspisati referendum sve dok ne dobije tu ocjenu.

Znači, ako nema te odluke, nema ni referenduma, kazao nam je Mato Palić.