ZAGREB – U prvom tromjesečju ove godine prosječna neto plaća rasla je, u odnosu na isto razdoblje lani, u svim županijama u Hrvatskoj za više od deset posto, s time da je najveći porast od 13,4 posto zabilježen u Ličko-senjskoj županiji, a najmanji, 10,8 posto, u Istarskoj županiji, objavio je Državni zavod za statistiku.

U Primorsko-goranskoj županiji prosječna neto plaća rasla je 12 posto, i nakon Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Primorci i Gorani imali su najveću prosječnu neto plaću koja je u prvom kvartalu ove godine iznosila 1.099 eura. Prosječna primorsko-goranska plaća gotovo je jednaka prosječnoj plaći na razini države, točnije manja je za jedan euro od nacionalnog prosjeka, a za 24 eura od prosječne plaće u Zagrebačkoj županiji.

Prosječna plaća u Gradu Zagrebu svima je i dalje nedostižna, ona je za čak 323 eura, odnosno za gotovo 30 posto, veća od one u Primorsko-goranskoj županiji, pa je toliko veća i od nacionalnih prosjeka. Čak je i u Zagrebačkoj županiji koja ima drugu najveću prosječnu neto plaću u Hrvatskoj ta plaća 18,3 posto manja od one u Gradu Zagrebu.

Najbolji je to možda dokaz da konkurencija među lokalnim jedinicama, koje će moći određivati različite stope poreza na dohodak, neće dovesti do toga da one s nižim stopama privlače stanovništvo jer plaća je, kao i ponuda poslova, ali i snaga javnih usluga, unatoč najvećem poreznom opterećenju, u Zagrebu značajno veća i samo ta kombinacija može privući stanovništvo.

Prosječne plaće u većini ostalih županija, uz razliku od nekoliko desetaka eura, kretale su se u prvom tromjesečju u rasponu od tisuću do 1.099 eura, i u taj se razred smjestilo čak 14 županija. U preostalih pet županija, a sve su slavonske, prosječne plaće u prvom su tromjesečju ove godine bile niže od tisuću eura. Tim županijama, u kojima su desetljećima pojedine ili sve lokalne jedinice uživale poseban tretman, niži porezi na dobit i dohodak nisu pomogli u privlačenju stanovništva niti povećanju plaća.

Najniža prosječna plaća isplaćena je u Virovitičko-podravskoj županiji i ona je za 16 posto manja od nacionalnog prosjeka, a čak 38 posto od prosječne neto plaće u Zagrebu.

Ove razlike Vladine intervencije u porezni sustav neće smanjiti, ali bi odluka da se za one s bruto plaćom do 700 eura plaća dio mirovinskih doprinosa, mogao ipak povećati prosječne neto plaće u krajevima u kojima su one značajno ispod nacionalnog prosjeka.

Rast ostalih plaća će, napominje i glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić, ovisiti o odlukama lokalnih vlasti i budućim stopama poreza na dohodak. Iznosi on i argumente za to da će lokalne vlasti i u ovoj godini imati suficit jer će im prihodi rasti zbog rasta plaća, koji je u ovoj godini ubrzao iznad deset posto i rasta zaposlenosti.

– Postoji fiskalni prostor za jače rasterećenje plaća kroz niže porezne stope od postojećih uz adekvatniji porezni tretman turističkog najma, koji je potpuno neiskorišten, navodi Stojić.

On tvrdi da je minimalna plaća u Hrvatskoj nesrazmjerno rasla u odnosu na rast BDP-a, što stvara dodatnu potrebu za šire porezno rasterećenja plaća te navodi da porezno rasterećenje dohotka za jedan postotni bod podiže rast BDP-a do dva postotna boda. Uz to, Stojić ističe da lanjski i ovogodišnji snažan rast plaća ima uporište u produktivnosti rada jer je Hrvatska u 2021. te 2022. godini ostvarila neuobičajeno snažan realni rast produktivnosti po radnom satu, što je rezultat većih investicija u efikasnost realnog sektora i kvalitetnijeg upravljanja.

– S obzirom na realni rast ukupnih primanja zaposlenih od 8,4 posto u 2021. te pad od 0,9 posto u 2022. godini, kao i očekivani realni rast produktivnosti u idućim godinama po stopi do 3 posto, evidentno je da ekonomija može podnijeti i snažniji realni rast plaća prije nego što on postane inflatoran, suprotno nekim popularnim komentarima u medijima, odgovara Stojić u svojoj analizi tjedna onima koji tvrde da bi snažniji rast plaća mogao dodatno potaknuti inflaciju.