Zemlje Zapadnoga Balkana, obilježene hipotekom povijesnih događanja, nestabilnom političkom situacijom te nedovršenim strukturnim reformama, kao svoj su temljeni dugoročni strateški i gospodarski cilj označile ostvarivanje punopravnoga članstva u EU-u.

Recentni statistički podatci upućuju na to kako se ove zemlje nalaze na razvojnim razinama nekoliko puta nižim od prosjeka EU-a, a pri čemu se kao krucijalni problem ističe izrazito nepovoljna socijalna situacija, vidljiva u visokim razinama nezaposlenosti, nepovoljnom položaju mladih te nezadovoljavajućem životnom standardu.

Integracijski proces ove skupine zemalja je započet 2003. godine u sklopu Europske strategije za zemlje Zapadnoga Balkana. Trenutačno, Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija su službene kandidatkinje za punopravno članstvo u EU-u, dok Bosna i Hercegovina i Kosovo imaju status potencijalnih kandidata, i njihov će daljnji napredak prvenstveno ovisiti o efikasnosti i sposobnosti u rješavanju gorućih unutarnjih gospodarskih, političkih i socijalnih problema.

Zemlje Zapadnoga Balkana će punopravnim članstvom u EU-u dobiti priliku koristiti sve pogodnosti europskog Unutarnjeg tržišta, ponajprije kroz »uživanje« četiriju tržišnih sloboda, tj. sloboda kretanja roba, radnika i kapitala te slobode pružanja usluga, a što je kao najveća korist prepoznato i u istraživanjima provedenim među stanovništvom ovih zemalja.

Također, mala i srednja poduzeća će dobiti priliku nastupiti na tržištima ostalih EU zemalja članica te na taj način pridonijeti ostvarenju gospodarskoga rasta i međunarodne konkurentnosti.

Nadalje, potrebno je istaknuti mogućnost korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova te ostalih financijskih instrumenata u cilju pokretanja procesa konvergencije, ostvarivanja kohezije te omogućavanja dinamičkoga upravljanja strukturnim promjenama.

Ostali pozitivni učinci članstva će se manifestirati kroz postizanje ekonomije obujma, stvaranje pozitivnoga poslovnoga i investicijskoga okruženja, povećanje konkurencije te makroekonomsku povezanost.

Također, punopravno članstvo ovih zemalja u EU-u će potaknuti jačanje demokracije, daljnju izgradnju institucija, napredak u zaštiti ljudskih i ostalih temeljnih prava te suočavanje s ostalim gorućim problemima i izazovima (npr. kriminal, korupcija itd.).

S druge strane, logično je postaviti i pitanje učinaka ovoga kruga proširenja na gospodarstvo EU-a. Naime, površno sagledavanje gospodarskih performansi ovih zemalja ne daje preveliki optimizam u pogledu njihova znatnoga doprinosa ubrzavanju rasta i konkurentnosti europskoga gospodarstva, a što je je poznato i iz kruga proširenja 2004. godine.

Integracijom ove skupine zemalja EU će profitirati kroz širenje teritorija i vlastitoga tržišta te povećanje broja potrošača.

Najvažnije je istaknuti kako »prodorom« u područja obilježena nacionalnim specifičnostima i konstantnim nestabilnostima, EU preuzima na sebe ulogu stabilizatora u regiji, a što predstavlja izravnu poveznicu s temeljnom svrhom odvijanja integracijskih procesa započetih nakon Drugog svjetskog rata, tj. ostvarenje mira i stabilnosti, a koje je popraćeno gospodarskim napretkom.

Dinamika integracijskoga procesa zemalja Zapadnoga Balkana će uvelike biti određena integracijskim kapacitetom EU-a (kapacitet financija i institucija, kapacitet politika, spremnost ostalih članica za prihvaćanje novih zemalja itd.) u uvjetima krize uzrokovane pandemijom COVID-19.

Orijentacija prema Zapadnom Balkanu u budućnosti će, uz istaknute gospodarske, političke i socijalne učinke, rezultirati afirmacijom europskoga identiteta i vrijednosti u ovim zemljama. S druge strane, uključivanje ovih zemalja će dodatno »obogatiti« europsko društvo, u skladu s općeprihvaćenim sloganom EU-a, a koji glasi »ujedinjeni u različitosti«.