Mojoj generaciji bilo je normalno pošibati se ispred zgrade ili ispred škole. Meni osobno nakon toga je uvijek bilo žao, grizla me savjest. Taj osjećaj posebno se intenzivirao nakon što sam položio pionirsku zakletvu 1978. godine u OŠ »Ivan Ćiković Beli«.

Sjećam se toga kao danas. Poredalo nas po razredima u školsku dvoranu, a mi smo ponavljali zakletvu: »Danas, kada postajem pionir/Dajem časnu pionirsku riječ – da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug/ Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju/Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito/Da ću cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir!«.

Poslije smo u učionici pojeli kolač i popili sok. Šibali smo se i dalje ispred zgrade ili ispred škole. Ali nakon što sam postao pionir, grizla me je savjest zbog zakletve koju sam dao i zbog ruku one omladinke iz sedmog razreda koja mi je zavezala maramu.

Bio sam svjestan da nisam bio dobar drug. Kada nije pomagala grižnja savjesti ni pionirska zakletva, pomagale su odgojne mjere mojih roditelja, a koje su se svodile na trljanje ušiju, vritnjake i kuhačom po guzici.

Dakle, nekakav sustav vrijednosti je postojao, znala su se pravila igre i sankcije koje će uslijediti za one koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da im se netko narugao zbog frizure, startas tenisica, ofucane torbe od skaja, krivo dodane lopte pri neriješenom rezultatu na satu tjelesnog odgoja.

Eto, pionirska zakletva mi je pala na pamet nakon presice Zdravka Mamića iz susjedne nam i prijateljske BiH. Mamić je u stilu pjesme koju obožava dva sata lamentirao kako mu ne može nitko ništa jer je jači od sudbine, ali to su priče kojih smo se naslušali.

Postoji i jedan dio koji je jako opasan u njegovu istupu koji je uslijedio nakon što mu je Vrhovni sud potvrdio presudu i zatvorsku kaznu. Taj dio odnosi se na USB stick i kompromitirajući sadržaj za suce koji je on dostavio Uskoku, a Mamić je, takav kakav jest, napao i predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu, nazvavši ga kleptomanom, kriminalcem i varalicom. Naveo je da mu je osobno donosio novac.

Je li to zaista istina, to trebaju utvrditi istražna tijela, ali optužbe su stravične. No, malo je onih koji neće sebi reći u brk da u tome ima i te kako istine s obzirom na stanje hrvatskog pravosuđa koje se žargonski često naziva i krivosuđem.

Mamić je prozvao i dvoje sudaca Osječkog suda i priložio optužbama kompromitirajuće fotografije s privatnih i opuštenih druženja sa sucima, ali i račune iz Dubaija. Ova priča nadovezala se na priču o tome kako su pojedini suci prošle godine posjećivali klub Dragana Kovačevića, optuženoga direktora Janafa, za vrijeme lockdowna, nadovezuje se na parti kod Keruma na kojem su bili suci splitskoga suda.

Samo što je ova priča cunami u odnosu na te dvije sramotne epizode. Pomislio sam da i za suce vjerojatno mora postojati neka zakletva, s obzirom da su oni zadnja crta obrane demokratskih društava. Njihova pionirska zakletva navedena je u Kodeksu sudačke etike koji ima 15 članaka i prihvaćen je krajem 2006. godine.

Poštovanje Kodeksa sudačka je obveza. Citirat ćemo članak 8. koji se odnosi na dostojanstvo sudačkog poziva.

»Sudac je dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva. Sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućima.

Sudac je dužan čuvati ugled sudačkog poziva i položaja kroz pisanu i izgovorenu riječ«, navodi se. U Kodeksu piše i da je sudac dužan postupati neovisno u odnosu na društvo, društvene skupine i pojedince te je dužan postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa.

Drugim riječima, ljudi koji bi trebali biti moralne vertikale hrvatskoga društva jer su zadnja crta obrane kada je riječ o obrani načela jednakosti i pravde, ismijali su svoju zakletvu i doveli u pitanje smisao postojanja hrvatskoga društva. I zato sve institucije moraju reagirati i ispitati sve optužbe Zdravka Mamića, hitno i beskompromisno.

Jer, ako je mene grizla savjest jer nisam bio dobar drug, a boljele su me uši i guzica zbog odgojnih mjera roditelja, vrijeme je da zasvrbe uši i one koji pretvaraju pravosuđe u krivosuđe.

I da, netom objavljena lista nerada hrvatskih sudova na kojoj je i riječki sud, podsjetnik je na činjenicu da spora pravda postaje nepravda i za nerad bi odgovorni trebali biti sankcionirani kao i za nemoral. Bez ikakve dvojbe.