Čitava strategija Vlade usmjerena je povećanju plaća radnika s nižim primanjima / Foto PATRIK MAČEK/PIXSELL
Građani koji imaju bruto plaću do 700 eura sami će za mirovinske doprinose, u prvi i drugi stup, izdvojiti ukupno 95 eura, a više od trećine odlazi u drugi stup iz kojeg, kako sada stvari stoje, neće primiti ni centa mirovine
povezane vijesti
- Dva dana do prosvjeda radnika Autotroleja. Sindikat odbio ponudu Uprave o povećanju plaće od 10 posto
- Političari svih boja obećavaju veće mirovine: “Sav trošak tereti proračun, to je dugoročno nemoguće ispuniti”
- Neposredno pred izbore isplaćene uvećane plaće za 244.000 zaposlenih u javnim službama. Ovo su iznosi
Ako od početka sljedeće godine na snagu stupi Vladin prijedlog po kojem će država za građane koji imaju do 1.300 eura bruto plaće podmirivati dio doprinosa za prvi mirovinski stup, u Hrvatskoj će država za dio zaposlenih, možda i njih deset posto, plaćati više od 28 posto ukupnog iznosa doprinosa.
Građani koji imaju bruto plaću do 700 eura maksimalno će koristiti olakšicu koju će država dati, a to znači da će im se osnovica za obračun mirovinskih doprinosa smanjiti za 300 eura.
U tom slučaju oni će za svoju mirovinu u prvi stup uplaćivati 60 eura, umjesto dosadašnjih 105 eura, dok će razliku pokriti država.
U drugi stup ti će građani uplaćivati 35 eura, a nitko od njih na kraju neće izabrati kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, nego će, zato što je to za njega povoljnije, primati cijeli iznos mirovine iz prvog stupa.
Besmislene uplate
Svaki mjesec ti će građani i dalje u drugi stup iz kojeg neće primati mirovinu uplaćivati novac, a tek kod odlaska u mirovinu država će ga povući u prvi stup.
Planirana intervencija države u mirovinski sustav dodatno razobličuje koliko je kod građana s nižim primanjima, odnosno svih koji cijeli radni vijek nisu imali plaće veće od prosječnih, besmislena uplata doprinosa u drugi stup.
Građani koji imaju bruto plaću do 700 eura sami će za mirovinske doprinose, u prvi i drugi stup, izdvojiti ukupno 95 eura, a više od trećine odlazi u drugi stup iz kojeg sigurno, kako sada stvari stoje, nikada neće primiti ni centa mirovine.
Upućuje na to i praksa iz prošle godine, kada je više od 71 posto novih umirovljenika odlučilo primati mirovinu samo iz prvog stupa.
Strateška odluka na lokalnim vlastima– Javnost bi od gradova i općina mogla očekivati da snize svoje porezne stope kako bi »dale obol« podizanju životnog standarda građana koji žive na njihovim područjima. Međutim, životni standard građana, osim o njihovim neto plaćama, ovisi i o javnim uslugama koje lokalne jedinice trebaju financirati, a pri tome je najizdašniji izvor upravo porez na dohodak. Stoga je u idućem, relativno kratkom razdoblju, na lokalnim vlastima ključna strateška odluka u kojem će smjeru ići i kako će se prilagoditi novonastalim okolnostima, upozoravaju iz Instituta za javne financije. |
Ništa bolja situacija nije ni kod onih koji imaju bruto plaću od 800 eura, jer prijedlog zakona o mirovinskim doprinosima što ga je Vlada objavila na e-savjetovanju, pokazuje da će se njima osnovica za izračun mirovine smanjiti za 250 eura.
Na kraju država će im uplatiti 35,5 eura doprinosa, za koliko će im rasti neto plaća, a oni će sami uplatiti ukupno 115 eura, od čega 32,5 eura, odnosno više od 28 posto, u drugi stup.
No, država zasad ne najavljuje nikakve promjene kad je u pitanju drugi stup, a iz Vlade su na predstavljanju svojih promjena u poreznom i mirovinskom sustavu kazali da sada drugi stup trenutno nije tema razgovora, iako tu temu nameću baš Vladine intervencije.
Dodatni trošak
Naravno, neće država za sve koji će upasti u ovu mjeru uplaćivati tako značajan udio doprinosa, pa će oni s bruto plaćom od 1.200 eura imati olakšicu od samo 50 eura, i u prvi stup će uplatiti 172,5 eura, dok će im država uplatiti dodatnih sedam i pol eura.
U drugi stup ti će građani i dalje svaki mjesec uplaćivati 60 eura, iako je mala vjerojatnost da će iz njega ikada dobivati mirovinu.
Država će pokrivanjem doprinosa za barem polovinu zaposlenih morati u mirovinski sustav dodatno preusmjeriti 329 milijuna eura godišnje, a građani za koje će plaćati dio doprinosa i dalje će uplaćivati novac u drugi stup, da bi ga država povukla za deset ili 20 godina, kad im počne uplaćivati mirovine.
Dotad će se povećavati udio troška mirovina koji će država pokrivati iz ostalih proračunskih, odnosno poreznih prihoda, iako je Vlada posljednje četiri godine uspjela smanjivati taj udio i prikupljeni doprinosi su pokrivali 63 posto troška mirovina, i naglo će to srušiti na 57 posto.
Da je Vlada možda trebala izabrati alternativno rješenje kojim bi postigla isti cilj, sugeriraju u osvrtu instituta za javne financije Ivica Urban, Slavko Bezeredi i Vjekoslav Bratić.
Oni napominju da uvođenje olakšice za 1. stup mirovinskog osiguranja pomaže skupini osoba s niskim dohotkom, koja u sadašnjem sustavu poreza na dohodak nije mogla »profitirati« od povećanja osobnih odbitaka i smanjenja poreznih stopa, što je i bio Vladin cilj.
No, ističu da bi prva alternativa tom rješenju bila i mjera prema kojoj bi se u okviru poreznog sustava dizajniralo umanjenje poreza s mogućnošću povrata poreza koji bi se isplaćivao iz državnog proračuna.
Europski primjeri
Napominju autori studije i da mnoge europske zemlje imaju takav institut, a on se svodi na to da se izračuna kolika bi bila bruto porezna obveza svakog pojedinog zaposlenog i koliki je iznos njegova poreznog umanjenja.
Ako je to porezno umanjenje veće od bruto obveze, dobiva se takozvani negativni porez i to je iznos koji država isplaćuje građanima kao povrat poreza, iako oni porez nisu ni platili.
Druga, još jednostavnija mjera, je novčana naknada koja bi se isplaćivala uz neto plaću, a autori napominju da bi bila administrativno jeftinija i jednostavnija te transparentnija od porezne olakšice.
– Spomenute alternativne mjere trebale bi imati dvojake ciljeve, odnosno uključivati i aspekt povećanja »isplativosti rada,« sadržavajući elemente kojima se teže zapošljivi pojedinci motiviraju da uđu na tržite rada i ostanu na njemu, zaključuju autori.
Vladin plan da ukine prirez i da odredi raspon za obje stope poreza na dohodak, u okviru kojeg će svaki grad ili općina birati visinu svojih stopa, smatraju autori, otvara mogućnost snižavanja poreznog opterećenja od kojeg će koristi imati i oni s natprosječnim plaćama, što, dodaju, samo po sebi nije loše.
