Bitka koju gube sve hrvatske vlade

Ovogodišnji proračun pao na plaćama, a one prijete i onome za 2013. godinu

Jagoda Marić

Rješenja: rezanje dodatka u obrazovanju, zdravstvu, policiji i pravosuđu, ili smanjenje osnovice i koeficijenata svima ili slanje u mirovinu, po sili zakona, 18 tisuća ljudi koji za to imaju uvjete



ZAGREB – U sljedećih desetak dana Ministarstvo financija konačno će završiti posao na izradi rebalansa proračuna za ovu godinu i prijedlog proračuna za sljedeću godinu, a borba za to da oba dokumenta budu doista održiva vodi se na istom frontu – troškovima zaposlenih.



Iz Ministarstva nerado odgovaraju koliko su planirali potrošiti na investicije, koliko su dosad potrošili te što će biti do kraja godine. Tako su nam u odgovorim iz ministarstva zdravstva otkrili samo »što se očekuje u ovoj godini«, ali ne i koliko su ostvarena ta očekivanja. Njihova ukupna ulaganja u ovoj godini trebala bi biti 291 milijun kuna, od čega najviše 153 milijuna kuna otpadaju na zanavljanje medicinske opreme. Na izgradnju objekata potrošit će se 40 milijuna kuna, a na uređivanje hitnog prijema u šest bolnica 50 milijuna kuna. Informatizacija u zdravstvu košta 48 milijuna kuna.U dobrim godinama to je ministarstvo na kapitalne investicije znalo trošiti i po 700 milijuna kuna. Puno više trošilo se nekada i u ministarstvu obrazovanja, kojem će dobro doći svaka kuna koju ne potroše na izgradnju objekata ili opremanja škola jer su među ministarstvima koja su na plaćama najaviše otišla u crveno. Njihovi su planovi u kapitalne investicije bili skromnih 120 milijuna kuna, dosad su platili oko 35 milijuna kuna, što je manje od trećine, a plan im je još do kraja godine potrošiti oko 70 milijuna kuna, što znači da će im ostati petnaestak milijuna kuna. Primjerice za sveučilište u Rijeci u ovoj je godini planirano 18 milijuna kuna, a dosad je plaćeno oko 3,5 milijuna, ali u odgovoru iz tog ministarstva novode da do kraja godine planiraju platiti još nešto više od 14 milijuna kuna.  Kapitalni izdaci u Ministarstvu pravosuđa u ovoj su godini bili planirani u ukupnom iznosu od 195 milijuna kuna, a dosad potrošeno oko 82 milijuna kuna, što je oko 42 posto.


Prvi ispit Vlada nije položila, zadatak koji je sama sebi dala, rezanje troškova za zaposlene, probijen je prema optimističnim procjenama za 600 milijuna kuna, a prema pesimističnoj ili realnijoj verziji i do milijardu kuna. Koja god verzija bila točna ona čini teško izvedivim ili gotovo nemogućim ambiciozni plan za 2013. godinu : dodatno smanjenje ukupnih troškova za plaće u odnosu na ovogodišnji plan i to za 800 kuna.




Plaće za zaposlene u državnoj upravi i javnom sektoru u ovoj su godini bile limitirane na više od 28 milijardi kuna, u što je uključeno i zdravstvo. Unatoč tome što planovi u ovoj godini nisu ostvareni, radi čega se i ide na rebalans, iz Ministarstva financija ostalim su kolegama za sljedeću godinu stigli još oštriji limiti za potrošnju na plaćama u kojima se ni za milimetra ne odustaje od dodatne uštede od 800 milijuna kuna u odnosu na ovogodišnji plan. S obzirom da on nije ostvaren to znači da bi nagodinu troškovi zaposlenih trebali biti barem 1,5 milijardu kuna manji od ovogodišnjih. 


Ovogodišnji podbačaj nadoknadit će se dobrim dijelom time što su ministarstva podbacila u još jednom segmentu – kapitalnim investicijama u svom sektoru.Kako je tu potrošeno manje, a štedljivi su bili ministri i na materijalnim troškovima te na intelektualnim uslugama novac za plaće u ovoj godini će se pronaći na tim stavkama. Najaviše su »razočarala« ministarstva od kojih se na plaćama i očekivala najveća ušteda: znanost i obrazovanje, unutarnji poslovi, zdravstvo i pravosuđe. Njih čeka i najviše posla kad je u pitanju proračun za 2013. godinu. u tim će resorima kao i u ostalima biti postignuta određena ušteda jer neće biti isplate božićnice i regresa u sljedećoj godini, ali oni će morati odraditi, tvrde naši izvori iz Vlade, učiniti i dodatne napore, rezanje plaća na dodacima koji se isplaćuju u njihovim resorima.

Dakle, sve ono što nisu uspjeli dovesti u red od početka godine ministri bi morali odraditi u nepuna dva mjeseca do kraja godine ako se sa štednjom želi početi već u siječnju. »Šuma« dodatka, tvrde naši izvori, najveća je u zdravstvu i znanosti i obrazovanju s time da u ministarstvu Željka Jovanovića najgore po tom pitanju prolaze osnovnoškolski nastavnici. Osim što će neisplata regresa i božićnice državi donijeti uštedu od 300 milijuna kuna nekoliko stotina milijuna kuna očekuje se i zahvaljujući drukčijem obračunu prijevoza, ali to ni izbliza nije dovoljno kako bi se ukupan trošak za zaposlene u sljedećoj godini smanjio za više od milijardu i pol u odnosu na potrošeno u ovoj godini.


– Ministri čiji su resori podbacili moraju odraditi lavovski posao ili će se i nagodinu ponoviti ista priča, samo što više neće biti moguće dodatno smanjivati materijalne troškove i kapitalne investicije. Ako MUP-u, pravosuđu, zdravstvu i znanosti ne bude stvarnih promjena na dodacima jedina alternativa probijanju proračuna i u sljedećoj godini bit će rezanje sjekirom, odnosno smanjenje osnovice ili koeficijenata, kaže jedan naš sugovornik iz Vlade.


Priznaje da je to ono što Vlada najmanje želi, jer bi takav model pogodio i one zaposlene čiji su dodaci već dobro skresani i koji su, a riječ je o državnoj upravi, postigli s vladom dogovor o smanjenju materijalnih prava. Neki naši sugovornici iz Vlade uviereni su da bez rezanja osnovice ili koeficijenata neće biti moguće zadržati troškove plaća u sljedećoj godini ispod 27 milijardi kuna, a argument za takvu tvrdnju im je ono što se dogodilo u ovoj godini.


Ušteda bi se puno bezbolnije postigla jednim potezom, odlaskom u mirovinu 18 tisuća ljudi koji za to imaju uvjete. takav je zakon i pripremljen ali se još dvoji s njegovim slanjem u proceduru, jer bi on mogao izazvati ustavnu tužbu. naime, rad u državnoj upravi i javnom sektoru dopušten je i ženama i muškarcima do 65. godine, a odlukom da u mirovinu moraju ići svi koji za to imaju uvjete to bi značilo da će tisuće žena biti potjerane u mirovinu između 60. i 65. godine života.


Kao da izbor između nekoliko loših rješenja nije dosta Vlada u sljedećoj godini mora ishoditi i pristanak sindikata da se odgodi primjena sporazuma po kojem bi plaće u javnom sektoru trebale rasti za oko dva posto, kako bi se počele približavati onima u realnom sektoru. Već je u nekoliko prethodnih godina taj sporazum odgađan, a njegova primjena sasvim bi sigurno srušila sve planove o štednji.