Prije nešto više od godinu dana isticao je Firencu kao jedinu ambiciju, a danas ga nazivaju jedinim ozbiljnim »izazivačem« Angele Merkel i njezine politike štednje na europskoj pozornici: talijanski premijer Matteo Renzi preuzeo je ovoga tjedna kormilo Europske unije, obećavši promjene u Europi kojoj, nakon godina krize i stiskanja remena, treba gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta. 

   Najmlađi talijanski premijer u povijesti ojačao je svoju europsku poziciju na nedavnim izborima za Europski parlament na kojima je njegova Demokratska stranka osvojila gotovo 41 posto glasova. Time su dobili najjaču delegaciju unutar kluba europskih socijalista, pa od 191 zastupnika, koliko ih S&D ima u Strasbourgu, 31 pripada Renzijevoj stranci.

  Novi početak

  Italija će se, ako je suditi po najavama, baviti mnogim problemima koji tište (i) njezine državljane: visoka nezaposlenost, osobito među mladima; smanjenje energetske ovisnosti EU-a, prije svega od Rusije; već spomenuta fleksibilnost u primjeni fiskalnih pravila, a time i labavljenje štednje na koju mnogi Talijani, uglavnom nepravedno, svaljuju svu krivnju za visoke stope nezaposlenosti i recesiju.

Tu je i plan da se realizira zajednička europska politika prema imigracijama, s obzirom da je upravo Italija prva na udaru velikog vala migranata iz sjeverne Afrike, pa vlada želi da se u rješavanje tog problema uključe sve članice EU-a, što onda podrazumijeva i veću financijsku solidarnost sa zemljama koje su prva stanica nesretnih ljudi na putu u Europu. 

   Ambicije, dakle, Talijanima ne nedostaje, ali im neke okolnosti ipak ne idu na ruku. Predsjedanje su preuzeli u drugoj polovici godine pa, zbog jednomjesečne ljetne stanke u radu europskih institucija, imaju objektivno manje vremena za provedbu programa od zemalja koje upravljaju EU-om u prvih šest mjeseci u godini. Osim toga, te iste europske institucije trenutno prolaze kroz mijenu – čeka se imenovanje novog šefa Europske komisije, a potom i novih povjerenika.

Retorički efekti

   Da je on, barem verbalno, itekako spreman na to pokazali su njegovi nastupi u posljednje vrijeme, pred parlamentom u Rimu i europskim parlamentarcima u Strasbourgu.

U njegovim govorima nije nedostajalo energije, ambicije i, prije svega, slikovitih metafora. Tjedan dana prije nego što će njegova zemlja preuzeti predsjedanje EU-om, Renzi je pred zastupnicima talijanskog parlamenta poručio da Europa mora promijeniti smjer, dok je, govoreći o primjeni fiskalnih pravila, Europsku uniju, odnosno prvenstveno Europsku komisiju usporedio s »dosadnom starom tetkom koja nam govori što moramo činiti«.

S retoričkim efektima nastavio je i u ovotjednom govoru pred europarlamentarcima: Europa mora ponovno dobiti dušu, ne smije postati kontinent pomiren sa sudbinom i tek »točkica na Googleovim kartama«, kazao je Renzi, upitavši se kakav bi danas bio europski »selfie«.

Pa je odmah ponudio i odgovor: da Europa snimi samu sebe, vidjeli bismo umorno, nekad i rezignirano, pa i zlovoljno lice, zaključio je talijanski premijer. Pružio je odmah ruku i Britancima, nezadovoljnima ishodom nedavnog summita na kojem su premijeri i predsjednici zemalja članica, unatoč žestokom protivljenju Velike Britanije, potvrdili Jean-Claude Junckera za kandidata za predsjednika Komisije, što je odmah ojačalo pozive za izlazak Britanije iz EU-a. »Europa bez Velike Britanije ne samo da bi bila manje bogata, nego ne bi bila to što jest«, kazao je Renzi. 

   No, analitičari su primijetili da njegovim govorima pred europskom javnošću, punim stila i metafora, ipak nešto nedostaje – nedostaju detalji, konkretni planovi, kako namjerava provesti promjenu koju obećava.

Mnoge je to podsjetilo i na njegova ambiciozna obećanja kada je zasjeo na čelo talijanske vlade: najavljivao je velike reforme, po jednu mjesečno, ali je realizacija zapela u stvarnosti. Osim toga, njegovi kritičari tvrde da je jak na riječima, ali slab na djelima.

Tako su, u vrijeme kad je tek trebao preuzeti talijansku vladu, njegovi oponenti u Firenci, gradu koji je vodio, tvrdili da je Renzi odličan u samopromociji i najavljivanju poteza, ali da bi njegov slogan »rečeno-učinjeno« trebalo promijeniti u »rečeno, ali neizvršeno«. 

   Kako god bilo, Europa, umorna od višegodišnje krize i gospodarskog i socijalnog nazadovanja, od Italije i njezinog lidera dobila je, barem zasad, upravo ono što je Renzi jednom prilikom u televizijskoj debati obećao i svojim građanima: Ponudit ću im, kazao je, nešto što je u Italiji vrlo rijetko – nadu.