Ocjene o krahu SDP-a i kraju dvostranačja pretjerane

Primjerice, Račanov SDP bio je nakon pola mandata na – 14,5 posto potpore. HDZ je bio bolji, vrtio se oko 20%, a obje stranke su anketno dobijale manje nego danas, kad se najavljuje »kraj dvostranačja«

ZAGREB  Krah SDP-a ili kraj dvostranačja – između te dvije ocjene uglavnom varira ocjena posljednje ankete o popularnosti stranaka (Cro barometar), po kojoj je HDZ prešao u prednost prvi put nakon izbora krajem 2011. godine.

Pritom su HDZ sa svojih 20,4 i SDP sa 20,3 posto dali dosta povoda analitičarima da proglase kako se najvećim hrvatskim strankama ne piše dobro jer im je potpora na izrazito niskim razinama. Pogotovo je pad bolan za SDP koji je pred HDZ-om nakon parlamentarnih izbora neko vrijeme imao i dvoznamenkastu anketnu prednost.

Gostujući na HTV-u prije objave rezultata, SDP-ov eurozastupnik Tonino Picula je ukazao na ankete iz doba Vlade Ivice Račana. Vlada u kojoj je Picula bio ministar vanjskih poslova, i njegova stranka, kako je kazao ne spominjući konkretne brojke, imali su nakon pola mandata još manju potporu od one koju danas ima Milanovićev SDP.

Čeprkajući po arhivama iz 2002. godine, današnjih 20-ak posto SDP-a izgleda dosta solidno. Štoviše, ocjene koje na osnovu aktualnih anketa najavljuju kraj dvostranačja, u svjetlu rezultata starih 12 godina čine se debelo pretjeranima.

U lipnju 2002. godine, Puls je za HTV napravio anketu o popularnosti stranaka. Od trećesiječanjskih izbora na kojima je smijenjen HDZ prošlo je 30 mjeseci. Danas je od HDZ-ovog izbornog poraza 2011. godine prošlo skoro jednako toliko.

HDZ je i tada, 2002. godine, pod vodstvom  Ive Sanadera, imao anketnih 20 posto,  čak mrvicu (0,4 postotnih bodova) manje od Karamarka danas. SDP je stajao mnogo gore. Stranka  Ivice Račana je nakon malo više od polovice mandata solidno zaostajala za današnjim rezultatom stranke Zorana Milanovića; Račanov SDP je na ljeto 2002. godine dobijao anketnih 14,5 posto i već je ozbiljno gledao u leđa HDZ-u.

Ankete koje su se pojavljivale tijekom jeseni 2002. godine uglavnom su potvrđivale ovakav trend, zaostatak SDP-a kretao se uglavnom između četiri i osam posto. Jedna od većih telefonskih anketa iz rujna 2002. godine pokazala je sličan ishod kao ona Pulsova, SDP 14,94, a HDZ 20,12 posto.

Na polovici mandata SDP-ove vlasti s početka stoljeća, dvije najjače stranke dobijale su anketno pet postotnih bodova manje nego što to dobijaju danas. Kako je vrijeme pokazalo, njihova prevlast nije u niti jednom trenutku bila pod najmanjim znakom pitanja. Ono što su danas (anketno) Laburisti, Orah i Savez za Hrvatsku, tad su,  2003. godine, bili HNS (8,25 posto), HSS (7,26) i HSP (6,46 posto glasova).

Komentirajući u to vrijeme rezultate anketa, poznati hrvatski sociolog, danas pokojni Josip Županov, bio je vrlo direktan: »Bilo bi čudo da vladajuća koalicija prođe na izborima. Ali čuda se rijetko događaju«.

U studenom 2003. SDP je (s IDS-om, Librom i LS-om) dobio 23,27, a Sanaderov HDZ 33,23 posto glasova. Kako stranke tadašnje vladajuće koalicije nisu predizborno koalirale, više od 15 posto glasova koliko su zajedno dobili HNS i HSS nisu značili da će Ivica Račan imati dovoljno ruku za novi mandat. Ipak, činjenica da se anketna podrška dvije najjače hrvatske stranke na polovici mandata istopila na ciglih 35 posto glasova (danas 40-41 posto) nije nimalo ugrozila prevlast HDZ i SDP na političkoj sceni u Hrvatskoj. 

Hoće li Milanoviću, pak, pomoći znatno bolji anketni rezultat od onog kojeg je nakon pola puta imao Račan, pokazat će se za 20-ak mjeseci.