Najžešću kritiku »Milankinom« zakonu dali su pravni stručnjaci iz Zagreba, Splita i Rijeke pišući da Zakonu nedostaje obrazloženje za dvjestotinjak odredaba, da vrvi pogreškama i nelogičnostima te će izazvati zbrku. Nezdavoljni su i očevi, B.a.B.e., a ima i onih koji kažu da se neke stvari mijenjaju nabolje
Ministarstvo socijalne politike i mladih Milanke Opačić zatvorilo je javnu raspravu o nacrtu novog Obiteljskog zakona, nikad većeg, s čak 555 članaka, i nikad kontroverznijeg – jer koliko je onih koji su njime zadovoljni, toliko je i onih koji ga smatraju lošim, nedorečenim i nepravednim.
Novi zakon ispravlja dvije postojeće, velike nepravde i apsurda – prema očevima koji po postojećem zakonu ne mogu priznati mrtvorođeno dijete kao svoje, kao i prema očevima koji su dijete dobili sa ženom unutar 300 dana od prestanka njenog prethodnog braka. U prvom slučaju, postojeći Obiteljski zakon kaže da se roditeljstvo ne može priznati nakon smrti djeteta, osim ako to dijete ima vlastite potomke.
Time se želi spriječiti da se kasnijim priznanjem roditeljstva roditelji okoriste djetetovom ostavštinom, a zapravo, u slučaju mrtvorođene djece, nanosi tešku nepravdu očevima. Rodilište matičnom uredu dojavljuje da je majka majka, ali rubrika namijenjena ocu u matičnom listu ostaje prazna, otac to dijete ne može priznati, i dati mu svoje prezime. Kako je ranije pisao naš list, bilo je slučajeva da je očinstvo priznato ocu živorođenog djeteta iz blizanačke trudnoće, ali ne i mrtvorođenom, pa u papirima jedan nosi očevo prezime, a drugi, jer je riječ o izvanbračnoj zajednici, majčino, odnosno jednojajčani blizanci za državu imaju istu majku, ali ne i oca.
Predložene izmjene Obiteljskog zakona sad, i dalje, kažu da se očinstvo ne može priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo, kako bi se spriječile manipulacije djetetovom imovinom, no uz bitan dodatak – »iznimno, očinstvo se može priznati mrtvorođenom djetetu, ili djetetu koje je umrlo pri rođenju, uz pristanak majke«. Trebao bi se, osim toga, riješiti i apsurd nepriznavanja očinstva novom majčinom partneru.
Novi, »Milankin« zakon, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja iduće godine, htio je biti pravedniji od dosadašnjih, no u tome nije uspio u cijelosti – mnogi se i dalje osjećaju zakinutima, prvenstveno očevi koji do svoje djece ne mogu, ili mogu jako teško. Sustav u pravilu u brakorazvodnim parnicama djecu na skrbništvo dodjeljuje majkama, jer mu je tako puno »sigurnije« i jednostavnije, očevima određujući pravo viđanja, uglavnom dvaput tjedno, i vikendom. I taman kad su se mnogobrojni očevi ponadali da će novi Obiteljski zakon konačno uvesti institut zajedničkog skrbništva čak i ako ga samo jedan roditelj želi, pa da dijete polovicu vremena provodi s majkom, a polovicu s ocem, zakon im odgovara da je zajedničko skrbništvo moguće, kao i sada, samo ukoliko se roditelji o njemu usuglase. U Švedskoj, Belgiji ili Francuskoj roditelji pravedno dijele skrbništvo čak i ako se, logično, s tim jedan od roditelja ne slaže.
Dovoljan bio i stari
Obradovalo ih je zato nedavno pismo koje je Ministarstvu, Vladi i Saboru, Predsjedniku RH, uputilo pet pravnih stručnjaka s Katedri za obiteljsko pravo na Pravnim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci – Dubravka Hrabar, Aleksandra Korać Graovac, Irena Majstorović, Dijana Jakovac-Lozić i Nenad Hlača. Zakon je, pišu oni, nedorađen, nedostaje mu obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba, vrvi pogreškama i pravnim nelogičnostima te će u praksi izazvati pravu zbrku. Vrlo brzo odgovorila im je kolegica s Pravnog fakulteta u Osijeku, voditeljica radne skupine koja je zakon pisala, Branka Rešetar, pozivajući ih da radnoj skupini pomognu u popunjavanju primijećenih pravnih praznina i grešaka.
Promjene će doživjeti i odredbe Obiteljskog zakona koje se tiču posvajanja djece, pa će ubuduće, između ostalog, procjene potencijalnih posvojitelja biti još strože i opsežnije, u Ministarstvu kažu »ozbiljnije«, dok će postojati i tzv. vrijeme prilagodbe djeteta u posvajateljskoj obitelji, tijekom kojeg će dijete i roditelji imati pravo na psihološku i svaku drugu pomoć. Do sada su bili prepušteni sami sebi, i mnogobrojnim problemima koji su, pogotovo sa starijom posvojenom djecom, nastajali.
Pripremni postupak, kaže ministrica Opačić, omogućit će da više ne bude niti jednog posvajanja u postupku raskidanja, koje uzrokuje velike traume i kod djece i kod posvajatelja. Prije odluke o posvojenju centar može smjestiti dijete u obitelj najprikladnijeg potencijalnog posvojitelja u trajanju do šest mjeseci radi procjene hoće li to posvojenje biti u skladu s dobrobiti djeteta.
Dijete će moći posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugoga bračnog druga. Osoba koja nije u braku također će moći posvojiti dijete »ako je to od osobite koristi za dijete«. Ima li posvojeno dijete više od deset godina, posvajatelji će za promjenu osobnog imena i narodnosti trebati djetetov pristanak.
Stručnjakinje okupljene oko udruge B.a.B.e. nezadovoljne su pak jer ne vide razloga za donošenje novog zakona, budući da im je, kažu, stari bio dovoljan. Novi je zakon, dodaju, konzervativan, i nazivaju ga »zakonom o braku«, budući da »na nedopustiv način izjednačava brak i obitelj, omalovažavajući sve druge vrste obitelji koje brak nisu«.
Sloboda u odlučivanju
Nezadovoljnih zakonom je puno, ali, jednako tako, i onih koji će smatrati da se neke stvari ipak mijenjaju nabolje. Između ostalog, starija djeca ovim nacrtom dobivaju puno više slobode u odlučivanju. Općenito, kaže nacrt zakona, roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su uvažavati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, i ako to obiteljske prilike dopuštaju.
Dijete starije od 14 godina može samostalno odlučiti o izboru ili promjeni vjerske pripadnosti, djetetu starijem od 12 godina ne može se mijenjati vjerska pripadnosti bez njegovog pristanka, a djetetu starijem od deset godina mora se omogućiti da izrazi svoje mišljenje u vezi s izborom ili promjenom vjerske pripadnosti. Dijete starije od 14 godina koje je prema ocjeni liječnika dovoljno zrelo za donošenje odluke o dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi s njegovim liječenjem, može pak samostalno dati pristanak na medicinski zahvat. Istovremeno je, međutim, dijete koje je navršilo 15 godina, i stječe imovinu radom, dužno pridonositi svome uzdržavanju i školovanju. Postavljena je i granica za uzdržavanje djeteta – do 26 godina, pri čemu će uzdržavana djeca do 1. studenoga u godini morati roditelje informirati o svom akademskom uspjehu! Prevedeno, roditelj će se i sudu moći požaliti ukoliko mu student uskraćuje pravo uvida u index!
Roditelji će i dalje djetetu mlađem od 16 godina morati braniti noćne izlaske bez svoje, ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Noćnim izlaskom se, pritom, smatra vrijeme od 23 do 5 sati, a u vrijeme ljetnih školskih praznika uzima se u obzir specifičnost mjesta i vremena noćnog izlaska. Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema djetetu niti primjenjivati psihičku prisilu, ne smiju prisiljavati dijete na školovanje koje nije u skladu s djetetovim sposobnostima i sklonostima, a u slučaju spora između djeteta i roditelja vezanog za školovanje djeteta, odluku donosi sud u izvanparničnom postupku.
Medijacija uoči razvoda
Svi parovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu bit će dužni prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka pristupiti obaveznom savjetovanju. Ako se razvode sporazumno, morat će sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a ne sastave li ga, kreće postupak obiteljske medijacije. Ne pristupi li jedan, ili oba bračna druga prvom sastanku medijacije, niti jedan od njih neće moći podnijeti tužbu radi razvoda braka prije isteka roka od šest mjeseci od dana kad je podnesen zahtjev za obavezno savjetovanje. Iznimno, rastavu će prije isteka tog roka moći pokrenuti bračni drugovi koji ne žive zajedno duže od godinu dana, ili je jednom od njih duže od pola godine nepoznata adresa stanovanja. U udruzi B.a.B.e. smatraju da će se zabranom razvoda na pola godine, kojom zakonodavac želi spriječiti »brzoplete i nepromišljene razvode«, kršiti ljudska prava, a ionako mukotrpni razvodi još više pogoršavati.
Roditelji mogu za života, kaže prijedlog novog Obiteljskog zakona, u oporuci ili javnobilježničkom ispravom, imenovati osobu za koju smatraju da bi u slučaju njihove smrti najbolje skrbila o djetetu. Kad se u slučaju smrti roditelja ostvarivanje roditeljske skrbi povjerava drugoj osobi ili se djetetu imenuje skrbnik, u prvom će redu odlučujući biti volja roditelja, ali i mišljenje djeteta, osim ako se procijeni da to ne bi bilo u skladu s djetetovom dobrobiti.
– Država će odgađati razvod na pola godine, ne pitajući se zašto ponekad dogovor ne može biti postignut, odnosno je li, moguće, u pitanju nasilje, manipulacija ili slično. Namjera je države, očito, da na silu očuva kozervativnu definiciju obitelji , kažu u udruzi.
Troškovi stanovanja
