Žene u EU trebale raditi dodatnih devet mjeseci kako bi se na godišnjoj razini njihova primanja izjednačila s primanjima njihovih muških kolega
Unatoč proklamiranoj jednakosti, žene na razini Europske unije još uvijek prosječno, za iste poslove, zarađuju jednu petinu manje nego muškarci. U proteklom desetljeću pomaci su vidljivi, ali ne dovoljni. Zadnja istraživanja ukazuju kako žene u 27 zemalja članica Europske unije prosječno zarađuju 17,5 posto manje nego muškarci. Ta se razlika u proteklih 15 godina ne mijenja, a Viviane Reding, europska povjerenica za pravosuđe, ističe kako ti podaci pokazuju kako bi žene u EU trebale raditi dodatnih devet mjeseci kako bi se na godišnjoj razini njihova primanja izjednačila s primanjima njihovih muških kolega. Još prošle godine, uoči Međunarodnog dana žena, povjerenica je pozvala europska poduzeća da krenu mijenjati praksu. Dobrovoljno. No, ništa se zapravo nije dogodilo.
Rodna ravnoteža
Stoga Reding ove godine kreće sa žešćom akcijom, pa je početkom tjedna započela tromjesečnu raspravu koja bi mogla rezultirati zakonskom regulativom. Zakonske kvote, naime, očekivale su se tijekom ovog mjeseca, no na kraju je prevladalo razmišljanje da se propis donese nakon javne rasprave. Sve se to zbiva godinu dana nakon što je Reding pozvala poduzeća da povećaju broj žena na vodećim pozicijama na 30 posto do 2015. godine, odnosno 40 posto do 2020. godine. Slična kvota bit će potrebna i za samu Komisiju u kojoj ima devet žena povjerenika od njih ukupno 27. Istovremeno, među osobljem Komisije žene prevladavaju, odnosno predstavljaju 53 posto kompletnog osoblja.
Svega 13,7 posto članova upravnih odbora vodećih europskih poduzeća su žene. U dvije godine zabilježen je blagi pomak jer su one 2010. godine predstavljale 11,8 posto članova upravnih odbora u tim istim firmama. Tom brzinom, međutim, trebalo bi 40 godina da se dosegne značajna ravnoteža između broja žena i muškaraca u vodećim strukturama poduzeća.
»Manjak žena na vodećim radnim mjestima u poslovnom svijetu šteti europskoj konkurentnosti i sputava ekonomski rast«, ustvrdila je Reding dodajući kako unatoč njenim pozivima samoregulacija nije donijela zadovoljavajuće rezultate. Ona sama, kako veli, nije ljubitelj kvota, ali voli rezultate koje one donose.
Belgija, Francuska, Italija, Nizozemska i Španjolska započele su raditi na rješavanju problema usvajanjem zakonodavstva koji uvodi rodne kvote za upravne odbore poduzeća. S druge strane, zemlje poput Danske, Finske, Grčke, Austrije i Slovenije, već su usvojile pravila o rodnoj ravnoteži u upravljačkim tijelima državnih tvrtki.
Rezultati prethodnih direktiva, čiji je cilj bio osiguranje ravnopravnosti, prema mišljenju Eve-Britt Svensson, predsjednice Odbora za ženska prava u Europskom parlamentu, pokazali su se neefikasnima. Stoga je potrebno donijeti novu zakonsku regulativu koja bi bila oblikovana tako da je »apsolutno nemoguće nastaviti diskriminaciju«. Kako slikovito Svensson veli, »ako možemo poslati ljude na Mjesec, onda bi trebali biti u stanju donijeti direktive koje će funkcionirati u praksi«. EU, prema njenom mišljenju treba slijediti primjer Norveške koja je u svom zakonodavstvu primijenila kvote za žene u upravnim odborima velikih kompanija. Norveška nije članica EU, a kvote je zakonodavno regulirala prije četiri godine.
Lakše ostaju bez posla
No, problem žena na tržištu rada nije samo pitanje njihove participacije u upravljačkim tijelima poduzeća. Istraživanja pokazuju i kako one češće prihvaćaju slabije plaćena radna mjesta. Teže dolaze do posla i lakše ostaju bez njega. Protekle godine snažnih ekonomskih turbulencija, samo su još jednom potvrdile njihov slabiji položaj na tržištu. Uz stariju radnu snagu te mlade koji bi tek trebali ući u svijet rada, žene su najosjetljivija grupa. Osim toga, podložnije su riziku od siromaštva.
Upute Europske komisije i buduću zakonodavnu regulativu kada je riječ o kvotama za zapošljavanje žena u upravljačkim odborima poduzeća Hrvatska će ulaskom u Uniju trebati slijediti. Do tada, ostaje nam naša stvarnost koja se u mnogome ne razlikuje od situacije na području starog kontinenta, iako nikakvih propisa o kvotama nemamo. Razapete između skrbi o obitelji i poslovnog života, žene obično izvuku deblji kraj. Prema istraživanju provedenom prije četiri godine, u Hrvatskoj je svega osam posto žena na rukovodećim pozicijama u poduzećima. Manje od prosjeka EU. No, ono u čemu smo bolji je razlika u plaćama. Pa je tako prosječna mjesečna plaća žene u Hrvatskoj 11 posto niža od plaće muškarca za isti posao. To je jedan od najnižih jazova u Europi, čak jedan od najnižih među bivšim socijalističkim država, navodi se, među ostalim, u studiji »Položaj žena na hrvatskom tržištu rada« pripremljenoj u sklopu nedavno završenog projekta financiranog sredstvima europskog fonda IPA.
S obzirom na stupanj obrazovanja, plaće žena u svim obrazovnim kategorijama niže su od plaća muškaraca, osim kada je riječ o nefakultetskom obrazovanju. No, jaz u plaćama prema spolu ima tendenciju pada s porastom stupnja obrazovanja.
Sigurnost i karijera
U siječnju ove godine u Hrvatskoj je bilo 1.354.830 zaposlenih, a među njima 625.145 žena. Na godišnjoj razini zabilježen je pad ukupne zaposlenosti, smanjen je i broj zaposlenih žena. Istina, nešto manje nego muškaraca. Istovremeno, u evidenciji nezaposlenih žene zauzimaju udio od 53,3 posto što je na godišnjoj razini smanjenje udjela nezaposlenih žena za 0,3 postotna poena.
Kao najvažniju osobinu posla, u istraživanju rađenom za projekt »Položaj žena na tržištu rada«, žene u Hrvatskoj ističu sigurnost, odnosno sigurnost radnog mjesta. Ta je činjenica iz perspektive unapređenja položaja žena na tržištu rada prilično razočaravajuća, s obzirom na to da je tek 8,9 posto žena kao najvažniji aspekt posla navelo razvoj karijere, navodi se u istraživanju. Dakle, popis najvažnijih osobina započinje sa sigurnošću, nakon čega slijedi visina plaće i usklađenje poslovnog i obiteljskog života. U skladu s isticanjem sigurnosti, za žene je najpoželjnije zapošljavanje u javnom sektoru. Što je logično s obzirom da posao u javnom sektoru sa sobom, uz sigurnost, nudi prosječna, ali stabilna primanja, vladavinu prava u smislu poštivanja prava žena, odnosno majki/roditelja.
Iznenađenje istraživanja je činjenica da žene kao drugo najpoželjnije mjesto zapošljavanja vide male privatne tvrtke. Razlog za to bi možda mogli biti očekivani dobri odnosi s kolegama u malim tvrtkama i mogućnosti za održavanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života. No, stvarnost kazuje kako je u takvim tvrtkama sigurnost rada niska.
