Premijerski kandidat Mosta Nikola Grmoja ovih dana bezuspješno poziva predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na televizijsku debatu. Plenković ga ignorira i govori mu da je politička sitnež s kojom se on nema što sučeljavati.

– Ako sam ja zaista takva sitnež, ne znam zašto je onda onaj put Plenković krenuo na mene u Saboru. Zašto je uvijek na mene tako nervozno reagirao ako sam toliko nevažan? Uostalom, neka on kao politički gigant uđe u ring i potaraca me, ne razumijem čega se boji. Riječ je o tome da Plenković izbjegava sučeljavanja jer je svjestan da su argumenti na mojoj strani. Hrvati, zbog visoke inflacije, žive sve lošije, plaće nisu dovoljno rasle, kupovna moć se smanjuje. Kada bi kojim slučajem HDZ pobijedio na ovim izborima, na kraju još jednog četverogodišnjeg mandata prosječan bi Hrvat živio kao Slovenci 2022. U Hrvatskoj bi se 2028. prosječno zarađivalo 36 posto manje nego u Sloveniji i čak 63 posto manje nego u Njemačkoj. Razlog takvog siromaštva upravo je HDZ, Plenković to zna i zato bježi od sučeljavanja.

Politička kukavica

Ali, ne bi on ništa dobio tim sučeljavanjima s vama, Sandrom Benčić i još eventualno nekim. Stoga je politički razumljivo da ih otklanja.

– Pa, da, Plenković bi izgubio sa sučeljavanjima i zbog toga ih ne želi. Onaj kome je cilj treći premijerski mandat, morao bi se sučeliti sa svojim protukandidatima. Ne bi smio kalkulirati bi li on time nešto izgubio ili dobio. Čim se boji sučeljavanja, znači da Plenković smatra da mu program nije dobar, kao ni ono što je radio u proteklih osam godina. Uglavnom, ispao je politička kukavica i nadam se da će birači kazniti na izborima to njegovo ponašanje.

Na ovim izborima ne biramo premijera koji je najljepši i govori najviše stranih jezika, nego čovjeka hrabrog da se suprotstavi koruptivnim strukturama i tajkunima koji su zarobili hrvatsko gospodarstvo – Nikola Grmoja / Foto Patrik Macek/PIXSELL

Da je predsjednik Zoran Milanović kandidat na izborima, sučeljavanja bi bila između njega i Plenkovića i opet biste vi otpali.

– To je stvar televizija koje organiziraju debate. Za mene je nedopustivo da i privatne TV kuće ne osjećaju obvezu prema svim biračima, da zanemaruju da su Domovinski pokret, Most i Možemo! na prošlim izborima zajedno dobili pola milijuna glasova više nego Restart koalicija. Nevjerojatno je da televizije, ako ostavimo i po strani demokratski standard da se prilika pruži svim relevantnim strankama, ne shvaćaju da bi im komercijalno bilo isplativo prirediti sučeljavanja.

Budući da je premijer rekao da nije zainteresiran, nije nelogično da televizije nemaju sučeljavanja s Grmojom, Benčić i Vanđelićem.

– Zašto ne? Plenković bi bio u velikom problemu ako se ne bi pojavio na debati, samo bi se o tome pričalo.

Hoćete li onda reći da televizije idu na ruku Plenkoviću?

– Ne tvrdim da to rade namjerno, ali objektivno mu idu na ruku stavom da neće organizirati sučeljavanja u kojima on ne želi sudjelovati.

Digitalni oglasi

Ne stječe se dojam da Most ima baš neku intenzivnu kampanju.

– Ne bih rekao. Mislim da je naša digitalna kampanja najjača od svih, a Most nema dovoljno novca za TV spotove i ostalo. Obilazimo Hrvatsku, družimo se s građanima, a naši oglasi koje plasiramo digitalno dopiru do jako puno ljudi. Slično se o Mostu govorilo i prije prošlih izbora, kada su nam ankete prognozirale tri, četiri mandata, a osvojili smo ih osam. Sada nam ankete daju osam mjesta u Saboru, a uvjeren sam da će ih biti znatno više.

Fokus kampanje ipak je na Milanoviću i dužnosnicima Vlade i HDZ-a s kojima on javno polemizira.

– Na to ne možemo utjecati. Razumljivo je da predsjednik Republike ima toliki prostor u medijima, ne krivih ih zbog toga. To je jednostavno nešto zanimljivo. Ipak, kažem, uspjeli smo doći do birača s našim porukama. Osim toga, Most je u četiri godine bio u kampanji i uvijek na strani građana. Od prikupljanja potpisa za referendum o COVID-potvrdama do upozorenja na posljedica uvođenja eura i otkrivanja brojnih afera. Koje su to afere vladajućih otkrili SDP, Domovinski pokret ili Možemo!? Mi jesmo i građani će prepoznati našu hrabrost, dosljednost, kao i konstruktivnost jer zastupnici Mosta su u saborsku proceduru uputili 34 zakonska prijedloga.

Rijeke pravde nisu vaša politička opcija, ali što vam se čini, bi li izborne šanse te koalicije bile veće da je Milanović podnio ostavku na predsjedničku dužnost i kandidirao se za Sabor?

– Sigurno bi u tom slučaju zabilježili bolji rezultat. Sada djeluje da Milanović čuva sebi rezervnu opciju i građani nisu uvjereni da on misli ozbiljno.

Milanović nije ipak izašao iz zone komfora, kao što sam za sebe tvrdi?

– Nije. Izašao bi iz zone svog komfora da je dao ostavku. Time bi i šokirao cijelu političku scenu, sve aktere i dinamiku kampanje u potpunosti usmjerio k SDP-ovoj koaliciji. Ovako mi se čini da početni entuzijazam splašnjava i da se prostor otvara i za druge, u prvom redu za Most. Osjećam to na terenu.

Imate li objašnjenje zašto je Milanović ustrajao na ostanku na Pantovčaku?

– Da bi, ako ne uspije na ovim izborima, s pozicije predsjednika išao na predsjedničke izbore. Nije se htio dovesti u situaciju da već za koji tjedan mora ponovo u političku mirovinu i to još jednom zahvaljujući Plenkoviću.

Vizija Hrvatske

Most je stranka koja nesumnjivo priželjkuje smjenu vlasti.

– Tako je, moja će prva rečenica u izbornoj noći biti: Šaljemo HDZ u oporbu, s njima nema nikakvih razgovora. Zatim ćemo vidjeti hoće li u Saboru postojati neka konstelacija koja bi podržala za premijera mene i program Mosta. Na ovim izborima ne biramo premijera koji je najljepši i govori najviše stranih jezika nego čovjeka hrabrog da se suprotstavi koruptivnim strukturama i tajkunima koji su zarobili hrvatsko gospodarstvo.

Vaš Božo Petrov je 2015. mogao postati premijer, takav je bio dogovor SDP-a i Mosta, ali znamo kako je to završilo. Vjerujete zaista da biste sada vi, unatoč dva glavna politička bloka, mogli zauzeti premijersku poziciju?

– Vjerujem u to. Ovaj put pregovori neće biti dugački kao 2015. jer, ponavljam, s HDZ-om nećemo pregovarati.

Milanović je jučer predstavio konture svoje eventualne Vlade, spomenuo je Roberta Hranja, Marijana Marekovića, Borisa Lalovca, Zvonimira Mršića i Velibora Mačkića. Kako vam izgledaju ta imena?

– Ne bih to komentirao. Ovo su Milanovićeve želje, a on se ne natječe na izborima. Nova Vlada ovisit će o mandatima i saborskim zastupnicima. Imala je i Kolinda Grabar-Kitarović prijedlog nekakve svoje vlade u sjeni, pa od toga nije bilo ništa. Ima Milanović pravo na svoje favorite, osobe koje respektira i cijeni, ali birači će odlučiti tko će biti u Saboru, a potom će zastupnici donijeti odluku o sastavu Vlade.

Kakva bi bila Hrvatska u kojoj biste vi bili premijer, bliža Mađarskoj ili, recimo, Danskoj?

– Hrvatska bi bila neovisna, suverena država, sa slobodnim institucijama i građanima jednakim pred zakonom. Hrvati bi u toj Hrvatskoj mogli dostojanstveno živjeti od svog poštenog rada. Takva je moja vizija Hrvatske. Ne ugledam se ni u Mađarsku ni u Dansku, Hrvatska ima svoje posebnosti. Važno bi bilo da se ne oslanjamo samo na europske fondove i turizam jer ako bismo, ne daj Bože, bez toga ostali, osuđeni bismo bili na potpunu propast.

Mi moramo ulagati u naše gospodarstvo, moramo porezno rasterećivati rad, povećavati plaće i mirovine. Barem tri posto BDP-a bi se u mojoj Hrvatskoj ulagalo godišnje u rješavanje demografskih problema. Bila bi to i Hrvatska koja bi čuvala vlastite granice, pa i uz angažman vojske na kritičnim točkama, i s kvotama za uvoz strane radne snage.

Njezin nekontroliran uvoz ruši cijenu rada i pridonosi iseljavanju hrvatskih građana. Naravno, u Hrvatskoj se i trebaju poštovati vrijednosti većine naših građana, neovisno o nacionalnosti. Ni stara ljevica, znam to jer sam stalno na terenu, ne želi tu suludu woke ideologiju nego da otac bude otac, a majka majka.