O različitim aspektima održivog razvoja, uključujući i posebno važan ekološki kontekst, razgovarali smo s dr. sc. Nikolom Biliškovim, višim znanstvenim suradnikom na Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu.

Osigurati trajnost

Čini se da je pojam održivog razvoja u svakodnevnoj uporabi gotovo poput nekakvog hypea/trenda, premda u široj javnosti malotko zna o čemu se tu u biti radi, ili se varam?

– Da vam prijatelj na pitanje kako mu je u braku odgovori: »održivo«, vjerojatno biste se zabrinuli. Pojam održivosti sam po sebi dosta je neodređen, jer on u srži sadržava opstanak nečega bez obzira na kvalitetu tog opstanka.

Održivost se, na primjer, postiže kad liječnici stabiliziraju nekog pacijenta na intenzivnoj njezi. On preživljava, bar na neko vrijeme, iako mu kvaliteta tog održavanog života baš i nije vrhunska.

Naravno, u ovom kontekstu govorimo o održivom razvoju, a razvoj bi trebao značiti i neki napredak. Dakle, u održivom razvoju trebali bismo održavati razvoj na nekoj razini, i to takvoj da osiguramo trajnost tog razvoja.

Drugim riječima, za razliku od pristupa »nakon mene potop«, konceptom održivog razvoja nužno vodimo računa o nadolazećim generacijama, omogućujući i njima da žive u okolnostima daljnjeg razvoja.

No živimo na planetu ograničenih dimenzija, pa su time i rezerve i resursi minerala i drugih prirodnih dobara ograničeni. U tom smislu postavlja se pitanje je li održiv, dakle stalan, razvoj, koji se nasljeđuje iz generacije u generaciju, uopće moguć na ograničenom planetu.

Međutim, tu dolazimo do ključne razlike pojmova razvoja i rasta, koji se vrlo često miješaju. Za rast je potreban stalan unos materijalnih sredstava. Ekonomija se hrani mineralnim i drugim bogatstvima koja su, kako smo rekli, ograničena.

Rast je, prema tome, samo kvantitativno povećanje veličine, mase ili opsega nečega što se može lako izmjeriti. No razvoj se ne bi smio svoditi samo na ekonomiju.

Kao općenitiji pojam, razvoj sadržava rast, ali i puno više od toga. Pojam razvoja označava kvalitativne promjene, usavršavanje funkcija, učenje i stjecanje novih sposobnosti.

On kao bitne komponente sadržava dobrobit svakog pojedinca i zajednica, uključujući i one koje nisu ljudske. Kao i mnogi drugi pojmovi u širokoj upotrebi, i pojam održivog razvoja boluje od inflacije.

Pretjeranom nedovoljno informiranom upotrebom i taj pojam je u svakodnevnom diskursu izgubio svoj bitan sadržaj, pa je zato dobro podsjećati javnost na njega.

Iako ovaj intervju možemo smatrati prilogom boljem razumijevanju tog pojma, uvijek ostaje otvoreno pitanje dosega teksta. Tko čita? Tko čita sadržaje koji u svom naslovu imaju »održivi razvoj«?

Vrlo je vjerojatno čitateljstvo ograničeno samo na one koji već ionako bar nešto znaju o održivom razvoju. Oni koje bi trebalo u tom smislu educirati, vrlo vjerojatno će samo preletjeti preko naslova, ako uopće dođu do te stranice i ako uopće listaju novine.

U ostvarenju održivog razvoja ne smijemo ostaviti po strani ni taj dio javnosti, koji na svojoj površini nije prijemčiv za ovakve sadržaje. Održivi razvoj mora obuhvatiti sve ljude, na fundamentalnoj razini, uzimajući u obzir dostojanstvo svakog čovjeka.

Holistički aspekti

Kakvo je danas razumijevanje održivog razvoja u odnosu prema, recimo, dvadeset ili trideset godina prije? U svojoj glasovitoj knjizi, prevedenoj i u Hrvatskoj, »Razumijevanje održivog razvoja« John Blewitt navodi čak jedanaest aspekata koje treba uzeti u obzir…

– John Blewitt razmatra održivost s jedanaest holističkih aspekata, koji se odnose na društvene, političke i okolišne odnose i njihove interakcije. U puno su široj upotrebi UN-ovi ciljevi održivog razvoja, njih ukupno sedamnaest.

Osmišljeni kao zajednički nacrt za iskorjenjivanje siromaštva, zaštitu planeta i osiguranje mira i prosperiteta do 2030. godine, njihova je svrha postavljanje okvira za uravnoteženje društvene, ekonomske i ekološke održivosti.

Iako vrlo često nailazimo na intuitivne interpretacije održivog razvoja, ipak bih rekao da se razumijevanje održivog razvoja, bar na institucionalnoj razini, danas temelji upravo na tim ciljevima.

Iako je dobro da postoji taj okvir, zapravo je svejedno radi li se o Blewittovih jedanaest aspekata ili UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja. Bitno je pitati se postoje li dobro usmjerene i dovoljno efikasne aktivnosti u tom smjeru. Bez toga sve je mrtvo slovo na papiru.

Kao javnost, uvijek i stalno moramo propitivati provode li se aktivnosti prema održivom razvoju. Moramo propitivati provode li se one na globalnoj, regionalnoj, na lokalnoj razini.

Ako primijetimo da se ne provode, moramo aktivno postavljati pitanje zašto se te aktivnosti ne provode. Mi imamo pravo na to, a još više na to imaju pravo naša djeca.

Mi, stanovnici Hrvatske, s drugim živim bićima i ostalim sastavnicama ekosustava dijelimo prostor iznimne ljepote, raznolikosti i prirodnog bogatstva. No, vrlo je često naše ponašanje daleko od ideala održivog razvoja.

Iako su političari onaj dio društva kojemu je voljom građana dan mandat za donošenje odluka, mnogi postupci pokazuju da nije sva odgovornost za nered na njima, iako bi se moglo raspravljati o tome bi li tolike nepravilnosti bile moguće kad bi donositelji odluka doista odgovorno i dosljedno obavljali svoje dužnosti.

Aktualni problem opasnog otpada samo je jedna manifestacija opće društvene neodgovornosti prema našem zajedničkom domu. Drugi primjer je odnos prema vodi.

Hrvatska je, što se tiče vode, među najbogatijim državama EU-a. Ali to ne znači da se prema vodi možemo ponašati kao pijani milijunaši. Naime, turistički najprivlačnije regije uglavnom leže na krškoj podlozi, koja je bogata vodom, ali do te je vode uglavnom teško doći. Oskudice vode, osobito u ljetnim mjesecima, u tim su krajevima pravilo.

To se posebno zaoštrilo u posljednjih nekoliko godina, otkad su klimatske promjene počele pokazivati svoje zube. A što mi činimo? U istih tih nekoliko godina doslovno je eksplodirao broj apartmanskih kuća s bazenima.

Iako sve znanstveno utemeljene preporuke govore o nužnosti očuvanja vode, mi tu istu vodu nemilice trošimo na potpuno neracionalan način, a taj negativni trend se ubrzava.

Kriza morala

Može li se zaključiti da su održivi razvoj i ekologija međusobno povezani koncepti koji su ključni za osiguranje bolje budućnosti za sve nas? Koji bi bili argumenti za takvu tvrdnju? Ili je sve zasad ipak u domeni nekakve daleke utopije? Vaš završni komentar?

– Održivi razvoj i ekologija nisu samo međusobno povezani nego su i neodvojivi. Naravno, održivi razvoj ne svodi se samo na ekološke aspekte, ali oni su bitni na temeljnoj razini, kao podloga funkcioniranja čovjeka ili bilo kojeg drugog živog bića u suodnosu s okolišem.

Važno je razumjeti da se održivi razvoj čovječanstva ne smije svesti samo na ekonomski rast. Jednostavno, to je pretjerano pojednostavljenje, kojim se zanemaruju svi ostali aspekti dobrobiti čovjeka, a samim time i okoliša.

Papa Ivan Pavao II. je upozorio da je ekološka kriza ponajprije kriza morala i istinski prezir prema čovjeku. Razmišljanje pape Franje i aktualnog pape Lava XIV. o okolišu i odnosu tehnološkog razvoja prema čovjeku nadovezuju se na tu tradiciju, te u njihovim enciklikama nalazimo pravu riznicu promišljanja održivosti.

U tom kontekstu temeljno je očuvanje dostojanstva čovjeka, koje nije ostvarivo bez odgovornog odnosa prema okolišu, ostalim ljudima, ali i prema cijelom prirodnom svijetu. Smatram da je dobro pročitati te tekstove, bez obzira na osobna religijska uvjerenja.

Uostalom, održivi razvoj nije tehnički ili ekonomski problem, nego raste iz uvažavajućeg međudjelovanja svih ljudskih djelatnosti i mudrosti što se čuva u tradiciji.

Održivi razvoj nije nikakva utopijska tlapnja, bez obzira na to što nas se s različitih strana i na različitim razinama pokušava uvjeriti u to. Nažalost, općenito mislim da premalo razmišljamo o održivosti.

Premalo se o tome i raspravlja, iako se radi o fundamentalnom egzistencijalnom problemu. Održivi razvoj je sveobuhvatan i svatko od nas mu svojom djelatnošću može pridonijeti.

U svom posljednjem romanu Haruki Murakami je rekao da su ljudi kao kiša na moru. Svatko od nas je kap, koja sama za sebe izazove mali val, koji brzo nestane.

No kiša koja se sastoji od puno kapi, izaziva mreškanje cijele površine. Svaka pojedinačna kap padne, nestane, izgubi se u cijelom tom mnoštvu, ali isto tako svaka od tih kapi pridonosi mreškanju cijele površine mora.

Ključ je djelovanje u ljubavi, iz koje se rađa i održava optimizam. Iz nje se rađa i suosjećanje, solidarnost, suradnja ljudi. Temelj održivog razvoja je stvaranje i održavanje dobrih odnosa među bližnjima, ne samo unutar obitelji nego i u užoj i široj zajednici.