Švicarski franak već godinama ima status sigurne valute u koju se ljudi diljem svijeta pouzdaju podjednako kao u zlatne poluge. Svaka globalna kriza, bilo da je riječ o epidemiji COVID-a, ratu u Ukrajini ili sukobu na Bliskom istoku rezultira povećanom potražnjom, zbog čega ova valuta stalno, nezadrživo raste.

Kada se tomu pridodaju i cijene života i rada u Švicarskoj, te nedostatak prirodnih baznih sirovina, sasvim je jasno kako ova alpska zemlja baš i nije idealno mjesto za pokretanje industrijske proizvodnje.

No u posljednjih godinu i pol, švicarski proizvođači nose se i s još jednom velikom preprekom na koju do nedavno nisu računali.

Definirana pravila

– Kada je SAD uvele carine od 39 posto, to nam je bio šok, i bilo je jasno kako nešto moramo učiniti. Posebice je to bilo teško jer su naši konkurenti iz Europske unije opterećeni carinama od samo 15 posto, kažu u Felcu, švicarskoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom opreme za vrtlarenje.

Njihovi proizvodi uvijek su imali svojevrsnu auru među vrtlarima. Uostalom, upravo Felcove škare za granje koristi i britanski kralj Charles, s njihovim alatom vrtlarila je na travnjaku Bijele kuće i Michelle Obama.

I Felcovi proizvodi nikada nisu bili jeftini. No s novouvedenim carinama cijena im je u SAD-u izuzetno porasla i sada si ih doista nije mogao baš svatko priuštiti.

Bez obzira na status koji su ti alati imali. No Felco je našao model kojim se izvukao iz problema. Nisu preselili proizvodnju na Daleki istok, nisu rušili cijenu. Upravo suprotno. Cijenu svojih vrtnih alata još su dodatno podigli.

Ručke alata počeli su oblagati najfinijom kožom, počeli su nanositi pozlatu na rubove škara za granje. U pojedinim slučajevima, kada su najprestižniji proizvodi iz njihove palete naručivani izravno kod proizvođača, laserom bi gravirali ime kupca kojemu su namijenjeni.

Sve se svodilo na personalizaciju i ekskluzivitet, što se pokazalo kao pun pogodak. Broj prodanih komada znatno je pao, no financijski prihodi su poletjeli u nebo. Danas Felco ima status Rolls Roycea među vrtnim alatima, posebice kada se zna da se svaki pojedini komad škara sklapa ručno. U Švicarskoj.

Posebnu ulogu u cijeloj priči ima oznaka Swiss Made. Kao što kod nas oznaka Made in Croatia označava da je pojedini proizvod načinjen u Hrvatskoj, Švicarci svoj Swiss Made njeguju već desetljećima i od njega su stvorili vrlo snažan brend.

I to brend koji ljubomorno čuvaju, a svatko tko ima pravo označavati svoje proizvode ovim sloganom mora igrati po vrlo strogim i precizno definiranim pravilima.

Poslovne strategije

Tako Victorinox, tvrtka poznata po džepnim nožićima, ali i putnim kovčezima ima dva statusa. S jedne strane, njihovi se nožići s više oštrica »spakiranih« u crvenu, prepoznatljivu dršku, proizvode i sklapaju u Švicarskoj.

Na sebi imaju oznaku križa u štitu izvedenu bijelom bojom na crvenoj podlozi, dok se u podnožju drške ponosno koči natpis Swiss Made. S druge strane, svoje su putne kovčege, iako su dizajnirani u Švicarskoj, nedavno počeli proizvoditi u Aziji.

A oznake na kovčezima sada su drugačije. I dalje je tu križ u štitu, ali izveden bijelom bojom na crnoj, a ne crvenoj podlozi. I ni traga čuvenoj oznaci Swiss Made.

Victorinox je značajno srušio cijenu proizvodnje putnih kovčega preseljenjem proizvodne linije u Aziju. Ali je srušio i prodaju. Jer to više nije švicarski proizvod koji kupci cijene i u koji bezrezervno vjeruju.

Slično se dogodilo i poznatim Toblerone čokoladama kada je novi vlasnik tvrtka Mondelez, prebacila njihovu proizvodnju iz Berna u Slovačku. Iako na čokoladama nisu imali oznaku Swiss Made, morali su promijeniti siluetu Matterhorna koji se do tada nalazio na omotu, kao i sve grafičke prikaze koji bi mogli povezivati trokutastu čokoladu sa Švicarskom.

Doduše, grafički su dizajneri to odradili prilično vješto, pa se planina, koja je nacrtana na ambalaži ne razlikuje previše od najvišeg švicarskog planinskog vrha, a dobar dio kupaca nije ni svjestan promjena koje su načinjene. Ipak, prodaja je pala.

Malo je poznato kako industrijski proizvodi doprinose švicarskom BDP-u sa 19 posto, gotovo dvostruko više nego li BDP-u doprinosi švicarski bankarski sektor.

Uz to, dvije trećine Švicaraca završavaju obrtničke škole pri čemu tijekom školovanja rade u specijaliziranim radionicama, pružajući tako lokalnim proizvođačima prilično veliki bazen obrazovane i tehnički iskusne radne snage.

Oznaka Swiss Made toliko je cijenjena da čitave tvrtke mijenjaju svoje poslovne modele samo da bi je mogle prikazati na ambalaži.

Tako je La Prairie, tvrtka koja se bavi proizvodnjom luksuznih kozmetičkih proizvoda, preselila svoju proizvodnju i upravu iz New Yorka u švicarski St. Gallen gdje se do tada odvijao samo manji dio proizvodnje.

– Švicarstvo je za nas više od zemlje porijekla i proizvodnje. To je dio našeg identiteta, rekla je tada predsjednica uprave tvrtke Estelle Letang. Ovo preseljenje obavljeno je 2022., prije Trumpova drugog mandata u Bijeloj kući i prije uvođenja carina.

No unatoč svemu, La Prairie ostaje u Švicarskoj, iako im SAD čini značajan dio tržišta. Naime, upravo je Swiss Made oznaka bitan element u njihovoj poslovnoj strategiji. Strategiji koja im omogućava da bočicu od 50 ml svoje Skin Caviar Luxe kreme prodaju po cijeni od oko 650 franaka.

Čuvanje reputacije

Oni proizvođači koji više ne mogu udovoljiti vrlo strogim kriterijima i koji gube pravo na Swiss Made oznaku, pokušavaju se snaći na druge načine kako bi zadržali bar djelić aure koju oznaka švicarskog porijekla ima.

Tako se koriste oznake Swiss Engineering ili Swiss Research, no i one podliježu prilično strogim pravilima i nije ih lako dobiti, mada je jasno kako ovi proizvodi nisu načinjeni u Švicarskoj.

– Ako se bavite industrijskom proizvodnjom, masovnom proizvodnjom, i ako uz to planirate izvoziti diljem svijeta, nemate što raditi u Švicarskoj. Masovna proizvodnja se odvija u Aziji, troškovi su kod nas za tako nešto previsoki i ne možemo biti konkurentni.

S druge strane, ako govorimo o industrijskoj proizvodnji preciznih, luksuznih proizvoda s visokom dodanom vrijednošću poput satova, Švicarska je prava lokacija.

Jednostavno, mi se nalazimo na sasvim suprotnoj strani spektra od jeftinih masovnih proizvođača, kaže Adam Hirschi, vlasnik male tvrtke u Zürichu specijalizirane za proizvodnju zlatnog nakita, koji izvozi oko 70 posto svoje proizvodnje.

Pravila oko Swiss Made znaka postrožena su prije desetak godina nakon što je švicarski proizvođač tenisica On, koje je nosio i Roger Federer, ostavio švicarski križ na tenisicama koje je počeo proizvoditi u Aziji.

On je tvrdio kako se tenisice proizvode izvan Švicarske samo zbog logističkih problema i blizine američkog tržišta, navodeći kako infrastruktura koja im je za to potrebna, ne postoji u Švicarskoj.

Križ su stavili jer je većina elemenata proizvoda, poput dizajna, inženjeringa, tehnologije i intelektualnog vlasništva, stvorena u Švicarskoj i željeli su to naglasiti.

Slučaj je završio pred sudom koji je Onu zabranio ovu praksu. Obrazloženje je glasilo kako tenisice nisu načinjene u Švicarskoj, a tvrtka je željela iskoristiti švicarsku reputaciju. A reputaciju Švicarci ljubomorno čuvaju.

– Švicarski križ ne može se staviti na predmete koji su proizvedeni izvan Švicarske. Točka, poručila je tada i desno orijentirana zastupnica u parlamentu Daniela Schneeberg.