Da se konvencija SDP-a održava danas, Milanović ne bi dobio podršku većine članova - Vlada ima loše rezultate, a SDP se valja u blatu međusobnih sukoba. No, kritična masa nezadovoljstva nije još tehnički artikulirana, što šefu stranke ide u prilog
U Rijeci bi se malo tko okladio na Milanovića. Nakon istupa smijenjenog ministra financija Slavka Linića okupljaju se krugovi moćnih i utjecajnih ljudi koji ga podržavaju, ima ih iz svih segmenata, od biznismena, preko Liniću sklonih ljudi i iz drugih stranaka, čak do Crkve.
Upravo zbog toga, znajući kako diše baza, ali i ova društvena »nadgradnja«, i Vojko Obersnel je trenutno na njegovoj strani. Masovno, Rijeka jest na strani svog bivšeg gradonačelnika. Smatra se da je Linićev istup u četvrtak, gdje je premijera Zorana Milanovića optužio i za nepotizam i za zloupotrebu položaja, a sve uz sudjelovanje tajnih službi, iako naizgled ne specijalno spektakularan, uspio ubaciti bubu u uho svakom članu SDP-a u cijeloj Hrvatskoj, a uz to i Milanoviću nesklonu javnost sada još više okrenuti protiv predsjednika neuspješne Vlade, čiji BDP pada deseti kvartal zaredom. Donekle postoje samo dvojbe je li Linić pretjerao što je izašao prvo u javnost, a ne na stranačka tijela, ali podršku ima.
Šutljiva većina
Ključno je pitanje, međutim, hoće li Liniću sve to biti dovoljno da se situacija u samom SDP-u preokrene i da šef stranke i unutar vlastitih redova na nacionalnoj razini ostane bez dovoljne podrške.
U moru desetina kombinacija i mogućih scenarija za SDP, jedan od ključnih ljudi mogao bi biti Tonino Picula koji, za razliku od Komadine, ni u javnim istupima ne krije da se osjeća sposobnim voditi SDP i biti Milanovićev nasljednik. Legitimitet za to već je praktički dobio sa svojih 130.000 glasova na euroizborima protekle nedjelje, čime je pokazao da SDP još uvijek ima vjernih birača, a i da javnost podržava upravo njega nasuprot šefu stranke Milanoviću čiji su kandidati – čitaj Neven Mimica – jako loše prošli.
Kada je SDP u pitanju, nikada ne treba podcijeniti oportunizam njegovih članova, pa i čelnika. Milanović uz sebe ima sve ministre, ima i dobar dio onih kojima se jednostavno nije svidio Linićev istup jer je osobno ostrašćen i sigurno ne popravlja ukupnu sliku o SDP-u, nije im se svidio način na koji je Linić govorio početkom tjedna na županijskom SDP-u, kad je kolegama rekao da misli da je Milanović »kriminalac i neradnik, koji samo loče i ždere«. A svakako, dobrom dijelu stranke ne sviđa se ni priča o »riječkom bedemu ljubavi za Slavka« – dobar dio SDP-ovaca jako iritira riječki SDP koji se uvijek busa u crvena prsa, pa ispada da nitko drugi u Hrvatskoj nije dovoljno dobar osim uvijek istog trojca Linić-Obersnel-Komadina.
Svi ti ljudi, uz one koje Milanović osobno izlobira ili čak osobno nazove do sjednice Glavnog odbora SDP-a 7. lipnja, kad se okupljaju 103 najviša stranačka čelnika, mogli bi vrlo lako podržati šefa stranke Milanovića i dati mu legitimitet da Vladu vodi do kraja mandata 2015. godine, a stranku još i daljnjih šest mjeseci nakon toga, do redovne izborne konvencije.
Šutljiva većina u SDP-u – a većina u toj stranci uvijek je šutljiva – ne voli nagle preokrete, nije sklona destrukciji, a uostalom u ove dvije i pol godine toliko je SDP-ovaca zaposleno u raznim strukturama da bi dovođenje tog konformizma u pitanje za većinu njih bilo ravno suicidu. Svi su oni uz Milanovića, jer su upravo s njim postali to što jesu, jednako kao i šefovi raznih gradskih i županijskih organizacija koje Milanović uvijek potezom pera može smijeniti ako otkažu poslušnost, pa se stoga u strahu za sebe boje i svega što Linić može generirati.
Dok je tako, dok većinu Vlade ima na svojoj strani, kako ispravno primjećuje profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Tihomir Cipek ovih dana u medijima, vjerojatno neće doći do nekih drastičnih promjena u SDP-u. A još je važnije, kako je uočio Cipek, da se nitko iz SDP-a dosad nije izjasnio da želi biti predsjednik te stranke. Iako su se iz SDP-a u javnosti mogle čuti kritičke izjave prema premijeru, nitko nije rekao – ja želim biti predsjednik, podržite me – što je temeljna pretpostavka za promjene nego svi čekaju da se stvari dogode same od sebe unutar stranke a znamo da se stvari ne događaju same i od sebe, da to nije moguće u politici. Morate imati organiziranu skupinu koja će uložiti vrijeme da bi postigla svoj cilj, zaključio je profesor sa FPZG-a.
Scenarij raspleta
I upravo to je ključno pitanje za SDP – postoji li takva organizirana skupina?
Svakako, mogući scenarij raspleta u SDP-u jest ovaj: Slavko Linić pokušat će sa svojim ljudima na sjednici Glavnog odbora za tjedan dana isposlovati da se o Milanovićevom izvješću o rezultatima euroizbora – koji su loši, ali zasad prolazni – glasa. Pritom bi trebao imati podršku, kako se očekuje, velikog dijela riječke i primorsko-goranske ekipe koja je masovno antimilanovićevski opredjeljena, zatim Splita iz stare garde oko Marina Jurjevića i Šime Lučina, pa iz Zagreba oko Dragice Zgrebec i Gordane Sobol, a naravno ako pridobije i zagrebačko društvo, tada je 69 od 103 glasa dovoljno da se pokuša srušiti Milanovićev izvještaj. Dvije su stvari pritom bitne: hoće li se i predsjednik Glavnog odbora Josip Leko usprotiviti Milanoviću te kako će se postaviti Zagreb, odnosno zagrebačka mlađa ekipa oko Davora Bernardića. Leko navodno već dugo rogobori protiv Milanovića i nesklon je načinu na koji ovaj vodi Vladu sa svojim »kitchen cabinetom«, no znači li to i da će aktivno rušiti šefa stranke, upitno je.
To je slično kao i sa potpredsjednicom Vlade Milankom Opačić i glavnim tajnikom Igorom Dragovanom – oni su već izluđeni Milanovićevim kadrovskim i ostalim bravurama, ne odobravaju način funkcioniranja premijera, no jesu li ga spremni proaktivno rušiti – teško, bar zasad. Što se Zagreba tiče, teško je i da Linić sa svojim starim kadrovima može upregnuti mladog Bernardića u svoje kolo – tu bi vjerojatno trebao posredovati Zlatko Komadina, a hoće li, to samo on zna. Iako je deklarirani suparnik šefa stranke, i sigurno u sebi gaji i ambiciju da jednom postane predsjednik SDP-a, Komadina nije destruktivne naravi i vjerojatno je skloniji čekati da se rasplet dogodi sam od sebe – ali, kao što zaključuje iskusan politolog Cipek, to je zapravo nemoguće i lideri se sami moraju profilirati, uz sav rizik, inače svi takvi »aspiranti« gube svoju šansu.
Leko presudan
Picula je tako preko noći postao samorazumljivi protukandidat Milanoviću, a da ne misli propustiti svoju šansu pokazuje najavama da će upravo on na Glavnom odboru zatražiti da se o Milanovićevu izvješću glasa. »Očekujem neki dokument, o kojem ćemo se moći izjasniti, da vidimo tko je odgovoran za izborni poraz«, kaže Picula. U tom slučaju, ako Milanovićevo izvješće padne, to bi automatski značilo i da većina u vrhu SDP-a želi nove izbore u stranci, a time i prijevremene izbore u državi.
Naravno, nije ni Milanović bez taktike za sjednicu 7. lipnja – on planira argumentima već u uvodnom govoru potući sve kritičare, i potom mrtvo-hladno onemogućiti da se o njegovu izvješću glasuje. Naime, ono se samo prima na znanje i, osim ako netko ne formulira prijedlog zaključka da se izvještaj (koji će vjerojatno biti samo usmen)stavi na glasovanje uz konkretne zaključke, dakle uz izglasavanje nepovjerenja predsjedniku stranke, to neće ni moći biti uvršteno u dnevni red. Zato će uloga predsjednika Glavnog odbora Josipa Leke biti presudna.
Tko će biti predlagač takvog zaključka, Picula, Linić ili netko treći – zasad je neizvjesno, jednako kao što se ne zna ni bi li glasovanje bilo javno ili tajno. Na javnom glasovanju Milanović sigurno prolazi, na tajnom – možda pada.
Picula oprezan
No, ono što šefu partije sigurno ide u prilog jest i činjenica da je sve veća i sve brojnija struja okrenuta protiv njega zapravo vrlo nekoherentna. Kritična masa nezadovoljstva nije još tehnički artikulirana – primjerice, nakon što je Picula pobijedio na euroizborima, Linić mu je odmah čestitao, no to ne znači da je Picula, koji slovi za trenutno najizglednijeg Milanovićevog protukandidata za slučaj unutarstranačkih izbora, znao što Linić priprema za presicu u četvrtak. Picula nije lud da se potroši u sukobu Linić-Milanović gdje se sudaraju dvije tektonske ploče interesa dvaju klanova koji drmaju Hrvatskom, pogotovo zato jer se on mora predstaviti baš kao onaj apsolutno čist, moralno i ideološki, stari-novi SDP-ovac za budućnost da bi vratio vjeru u SDP. Zato, iako je Picula vrlo blizak Vojku Obersnelu, a ovaj Liniću, i svi skupa malo što mogu bez Komadine i Bernardića – kako se čini, zasad ne postoji plan, razrađena taktika, tajming i sve ostalo što bi bilo potrebno da se Milanovića doista krene rušiti i sazivati nova konvencija.
Potpuno je sigurno da se Linić, Picula, Obersnel, Komadina i Bernardić nisu našli na nekom zajedničkom sastanku na kojem bi skovali plan urote. To ne postoji – barem ne još, i zato, osim ako se Linićeva bitka protiv premijera ne premjesti pred »institucije sustava« zbog zloupotrebe položaja, bilo zbog tajnih službi ili utjecaja na Poreznu upravu, vjerojatnije je očekivati da će se konačni napad na Milanovića odvijati sukcesivno, kao proces, do redovne konvencije nego na ho-ruk već za tjedan dana.
Na toj konvenciji, da se održava danas, Zoran Milanović gotovo sigurno više ne bi dobio podršku većine članova – Vlada ima loše rezultate, a SDP se valja u blatu međusobnih sukoba, no procedura je sve, kako ističe sam Milanović, i ta činjenica igra njemu u prilog.
Zasad se stoga čini da je Zoran Milanović ipak u prednosti pred Slavkom Linićem. No, tko zna, možda se nešto i preokrene preko noći. Afere SDP-a ispadaju na svjetlo dana većom brzinom nego kosturi iz HDZ-ova ormara.
